Predstavnik talijanske nacionalne manjine u Hrvatskom saboru Furio Radin najdugovječniji je saborski zastupnik u povijesti suvremene hrvatske parlamentarne demokracije, još od drugog saziva Hrvatskog sabora 1992. godine. Politička dugovječnost u zemljama razvijene diplomacije smatra se čašću, navodi Radin, svjestan da se u Hrvatskoj to tretira kao „uhljebljivanje“. Prva dva saborska mandata, u vrijeme dok je na vlasti bio predsjednik Franjo Tuđman, i jednom prilikom kasnije, za kratko vrijeme Tomislava Karamarka na čelu HDZ-a, Radin je proveo u oporbi, što je odraz njegovog neslaganja s političkim ekstremizmom, posebno desnim.

„U politici sam opstao toliko dugo jer nikada nisam imao gazdu“, pojašnjava Radin koji svoj politički stav definira sam, u šali kaže za vrijeme jutarnjeg brijanja, a i studij psihologije pomagao mu je u pravilnoj procjeni kolega političara.

Politika je za Furia Radina prije svega odnos prema ljudima.

„Postoji dio Hrvatske koji je solidaran prema nacionalnim manjinama, kao i prema svima koji su različiti, a ima i onih koji ne mogu trpjeti manjine. Ali tako je u gotovo svim zemljama, s razlikom da se u nekim zemljama o tome govori neposredno i otvoreno, a tu spada i Hrvatska, dok se u drugim zemljama prave da nisu takvi, sve dok se ne ide zakopati malo dublje ispod površine“, ističe.

Talijanska manjina dobro je organizirana, pod političkim je vodstvom ključne organizacije, Talijanske unije koja djeluje na području Hrvatske i Slovenije, pri čemu okuplja vijećnike kao transdržavna organizacija.

Demokratičnost sustava pri izboru predstavnika Talijanske manjine za Radina jedan je od ključnih elemenata jer 50 talijanskih zajednica koje postoje na tlu Slovenije i Hrvatske biraju svoje predstavnike na slobodnim izborima, s jakom unutarnjom oporbom koja pretendira na čelna mjesta u ovoj organizaciji. S ponosom ovaj političar ističe velik broj škola s programima prilagođenim za talijansku manjinu te „La voce del popolo“, jedini dnevni list na stranom, manjinskom jeziku u Hrvatskoj, odnosno jedini dnevni list koji nije na hrvatskom jeziku te ima i digitalnu, internetsku verziju.

Postoje tri uvjeta za ravnopravnost jezika i pisma nacionalne manjine u nekoj sredini u Republici Hrvatskoj: jedan je u jedinici lokalne samouprave prisutna minimalno trećina manjinskog stanovništva, drugi je da dvojezičnost/dvopismenost postoji u statutu lokalne samouprave, a treći uvjet je da postoje međunarodni ugovori koji bi to pravo omogućili. Jedan od ova tri uvjeta dostatan ,je za ostvarivanje ovog prava koje se uzima kao najvidljiviji znak prisutnosti nacionalne manjine na nekom području.

„Jako malo je mjesta u kojima talijanska manjina prelazi kvotu od 1/3 stanovnika, a to zahvaljujući činjenici da je 90 posto pripadnika naše manjine iza Drugog svjetska rata istjerano, to je prava riječ. Ne fizički, nego kroz stvorenu političku, malim dijelom i ekonomsku atmosferu koja je ljude dovela do napuštanja svojih ognjišta“, priznaje Radin.

Nakon trideset godina političke karijere posvećene položaju talijanske nacionalne manjine u Hrvatskoj, jedno od istaknutijih postignuća za Radina osobno dvojezični su nazivi u brojnim sredinama, što je postignuće koje nijedan drugi manjinski predstavnik u Hrvatskoj nije uspio u toj mjeri ostvariti. Statuti pojedinih jedinica lokalne samouprave bili su dostatna podloga za realizaciju prava na jezik manjinskim Talijanima, no na državnoj razini stvar je bila kompliciranija.

Dvojezične table i natpisi na Istarskom ipsilonu, kao državnoj cesti koja je samim time pod nadležnošću države, riješena je usvojenim amandmanom kojega je zastupnik Furio Radin 2006. godine predložio u Hrvatskom saboru, pozivajući se na međudržavni Hrvatsko-talijanski ugovor o pravima nacionalnih manjina koji je bio potpisan točno deset godina ranije, 1996. godine. U priloženom amandmanu naveo je sva po statutima dvojezična mjesta, a taj amandman omogućio je Zakonu o uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina da snagu crpi iz Ustava RH.

„Upravo to je ono što talijanska manjina ima bolje riješeno u odnosu na sve ostale manjine u Hrvatskoj. To smatram jednim lijepim uspjehom, ne mojim nego talijanske nacionalne manjine“, zaključuje Radin.

U razgovoru se Radin dotaknuo i aktualnih tendencija u Europskoj uniji te pogodnoj klimi za jačanje desničarskih ideologije na vlasti koje prijete daljnjim rastakanjem Unije:

„Promjena granica danas proizvodi samo krv, a cilj nam je da granice padaju i da budemo dio jedne veće cjeline, Europske unije. Pobornik sam ‘Sjedinjenih Europskih Država’ koje bi bile suprotne pojmu suverenizma. Svatko tko izlazi iz Europske unije ne čini inteligentnu stvar, jer s obzirom na postojanje velikih centara moći u svijetu, i Europa bi trebala biti jedan od centara moći. Ideologije se danas jako malo razlikuju, kada se uzme politički govor o ekonomiji kroz koji se vidi je li pristup lijevi ili desni, je li okrenut prema liberalnom tržištu – desni, ili je lijevi – okrenut prema društvenim problemima“, kaže te zaključuje kako u Hrvatskoj postoje samo lijevi i desni centar, s ne značajnim razlikama.

Prema popisu stanovnika iz 2021. godine, u Hrvatskoj živi 13.763 Talijana, gotovo tri četvrtine njih živi u Istarskoj županiji, gdje čine oko pet posto stanovništva. Imaju pravo na upotrebu jezika i zastave u brojnim općinama i gradovima, kao i na županijskoj razini.