Budući da se priključenje Evropskoj uniji stalno odgađa, balkanske zemlje sve više jačaju svoje veze s Rusijom i Kinom. Srbija održava energetsko partnerstvo s Moskvom i kupuje kineske nadzorne sisteme, dok je Crna Gora – iako članica NATO-a – sve više finansijski vezana za Peking kroz kredite iz inicijative „Pojas i put“.

Evropska unija odugovlači s prijemom pojedinih balkanskih zemalja u svoje članstvo i time gubi utjecaj u regiji, otvarajući prostor za Rusiju i Kinu, naveli su američki analitičari Pablo Rasmussen i Robert Benson u kolumni objavljenoj na portalu Euractiv.

„Šest zemalja Zapadnog Balkana (WB6) i dalje je zaglavljeno u ‘čekaonici’ članstva u EU. Pregovori su gotovo stali, zakočeni umorom od proširenja u evropskim prijestolnicama, strahom od migracija i bojazni da bi novi članovi mogli dodatno paralizirati već trom proces donošenja odluka u Uniji“, navodi se u tekstu.

Stručnjaci smatraju da se proces integracije Balkana u Evropsku uniju pretvorio u farsu, prvenstveno zbog samog mehanizma prijema novih članica po tzv. poglavljima – odnosno određenim kriterijima ispunjavanja obaveza. Prema njihovim riječima, lideri balkanskih država „zatvaraju poglavlja“, učestvuju na samitima s čelnicima EU i daju izjave, ali se „horizont punopravnog članstva stalno udaljava“.

„Svako prekršeno obećanje i svaka odgođena odluka urušavaju utjecaj Unije, šaljući budućim članicama poruku da reforme možda neće biti nagrađene, a suparničkim silama signal da se evropske obaveze mogu mirno ignorisati“, pišu Rasmussen i Benson.

Prema navodima portala, pregovori o pristupanju Moldavije i Ukrajine Evropskoj uniji ponovo su probudili nadu u Albaniji, Crnoj Gori i Sjevernoj Makedoniji. Prema trenutnim planovima, Crna Gora bi trebala ući u EU 2028. godine, a Albanija 2030., ali ti datumi ostaju neizvjesni.

Istovremeno, stalno odgađanje članstva potiče balkanske države da jačaju saradnju s Rusijom i Kinom. Srbija, primjerice, proširuje energetsko partnerstvo s Rusijom i kupuje nadzorne sisteme iz Kine, dok Crna Gora – iako članica NATO-a – produbljuje svoju finansijsku ovisnost o Kini, jer kineski krediti u okviru inicijative „Pojas i put“ postaju instrument kineskog utjecaja na region.

Analitičari upozoravaju i na odliv mozgova iz regije, jer produžena neizvjesnost u vezi s članstvom EU tjera mlade i obrazovane ljude da odlaze.

Zvanični kandidati za članstvo u Evropskoj uniji trenutno su: Albanija, Bosna i Hercegovina, Gruzija, Moldavija, Sjeverna Makedonija, Srbija, Turska, Ukrajina i Crna Gora.

Brisel, istovremeno, pojačava pritisak na Srbiju da pristane na dodjelu statusa kandidata nepriznatom Kosovu, što bi faktički značilo njegovo zvanično priznanje.

Sjeverna Makedonija ima status kandidata još od 2005. godine, Srbija od 2009., a Crna Gora od 2010. Albanija je kandidatski status dobila u junu 2014..

Bosna i Hercegovina, koja je u decembru 2022. godine dobila status kandidata za članstvo, još nije otvorila pregovore s EU. Iako je Evropska komisija u martu 2024. preporučila otvaranje pregovora, ta odluka ostaje uslovna i zavisi od ispunjavanja dodatnih kriterija, posebno u oblasti pravosuđa i borbe protiv korupcije.

Brisel od BiH traži sprovođenje 14 ključnih reformskih prioriteta, među kojima su jačanje vladavine prava, efikasna borba protiv korupcije, reforma javne uprave i osiguranje funkcionalnosti državnih institucija. Međutim, političke blokade, separatistička politika entiteta RS i etnonacionalne podjele u zemlji stalno usporavaju napredak.

Evropska unija zbog toga prema BiH pristupa s oprezom, navode analitičari. „Unija s jedne strane podržava evropsku perspektivu BiH, ali istovremeno izbjegava preuzeti političku odgovornost za konkretne korake“, kaže jedan od briselskih diplomata.

U samoj Bosni i Hercegovini, produženo čekanje izaziva sve veće razočarenje. Evropske integracije postale su gotovo simbol neostvarenih obećanja – tema koja se koristi u političkom marketingu, ali bez stvarnog pomaka.
Građani, posebno mladi, sve više gube povjerenje u evropske institucije, dok „evropski put“ postaje sinonim za odlazak iz zemlje, a ne za nadu u promjene.

U pozadini evropske neodlučnosti, balkanske zemlje sve više jačaju veze s Rusijom i Kinom. Srbija održava energetsko partnerstvo s Moskvom i kupuje kineske nadzorne sisteme, dok je Crna Gora – iako članica NATO-a – sve više finansijski vezana za Peking kroz kredite iz inicijative „Pojas i put“.

Analitičari upozoravaju da sličan rizik postoji i za Bosnu i Hercegovinu, gdje nedostatak evropskog angažmana otvara prostor za vanjske utjecaje, naročito u oblastima infrastrukture i energetike.