Pregovaranjem sa Miloradom Dodikom daje mu se argument da nastavi sa planovima za secesiju, danas, sutra… svejedno je kada, jer taj plan neće nestati, samo će izvođači čekati povoljniju priliku
Milorad Dodik, kao i Nenad Stevandić, manje više direktno poručuju kako su spremni pregovarati o povlačenju spornih zakona usvojenih u Narodnoj skupštini RS ako bi visoki predstavnik Christian Schmidt povukao izmjene Krivičnog zakona, po kojima je kršenje odluka visokog predstavnika krivično djelo.
Zašto bi to uradili? Prije svega zato što je očito da Dodik nema podršku za secesiju kakvu je očekivao ne samo na vanjskom nego i na unutrašnjem planu, posebno kada je u pitanju opozicija u tom entitetu.
S druge strane, svjestan je da će drugostepena presuda na Sudu BiH u slučaju protiv njega vjerovatno biti definitivno osuđujuća. Ako bi uspio isposlovati da Schmidt ukine ono što je nametnuo, odjednom bi nestalo krivičnog djela za koje mu je suđeno i za koje je osuđen, pa bi postupak bio obustavljen.
Najvažniji dobitak za Dodika je to što bi još jednom pokazao da je Bosna i Hercegovina nefunkcionalna država koja nema ni stvarne nadležnosti niti stvarnu vlast. Takva država, prema Dodikovoj logici, ne treba ni da postoji, a secesiju entiteta kojim predsjedava ostvario bi čim procijeni da je za to pogodan trenutak. Milorad Dodik ovih je dana testirao krajnje granice Bosne i Hercegovine svjestan da ona nema sposobnost da nametne svoju volju, nema mogućnost provođenja sile u nametanju svojih zakona i odluka.
Zato bi bilo pogubno za Bosnu i Hercegovinu da se pristane na Dodikov poziv za pregovore. Pregovora ne smije biti. Dodik je bjegunac pred zakonom, a sa takvima se ne pregovara. Tako rade države koje drže do sebe. Pregovaranjem sa Miloradom Dodikom daje mu se argument da nastavi sa planovima za secesiju, danas, sutra… svejedno je kada, jer taj plan neće nestati, samo će izvođači čekati povoljniju priliku.
Ono što Bosna i Hercegovina, njene institucije, mora učiniti je odlučno provođenje zakona. Dodika, Stevandića i Viškovića se mora uhapsiti. Neki će reći da ne žele eskalaciju, ne žele nasilje, ne žele doljevati ulje na vatru… Nije riječ o eskalaciji, država u provođenju zakona može i mora da upotrijebi silu bez obzira na sve. Ukoliko se oni koji se hapse opiru, upotreba sile je obavezna, ukoliko pruže oružani otpor, to je onda objava rata državi, oni postaju pobunjenici, teroristi, a država u njihovoj eliminaciji nema milosti.
Da bi Bosna i Hercegovina preživjela kao država, Dodik mora biti uhapšen. Bez obzira na cijenu.
