Svake godine, 21. aprila, obilježava se Svjetski dan Sa'dija Širazija, slaveći tako pjesnika čija mudrost nadilazi vrijeme i granice

Šejh Sa'di Širazi, rođen kao Ebu Muhammed Muslihuddin bin Abdullah u Širazu oko 1210. godine, jedan je od najvećih persijskih pjesnika i mislilaca svih vremena. Njegovo pravo ime, Muslihuddin, znači „obnovitelj vjere“, no svijet ga poznaje kao Sadi, što označava sreću. Ovaj nadimak, prema predaji, dobio je od Atabega Sada bin Zengija. Sadi je bio čovjek duboke duhovnosti, suptilne spoznaje i izuzetne vještine izražavanja, čije su riječi i danas svjetionik mudrosti.

Rano je ostao bez roditelja, a odgojio ga je amidža, ulemanski učenjak Mula Kutb Ulema. Obrazovanje je stekao u prestižnoj medresi Nizamiji u Bagdadu, gdje je proučavao islamske nauke, pravo, historiju i arapsku književnost.

Sadi je bio poliglota koji je arapskim vladao kao svojim maternjim jezikom, što je obogatilo njegova djela. Putovao je svijetom, obišavši Siriju, Egipat, Irak, Mekku i Medinu, često pješice, obavivši hadž čak 14 puta. Mongolska invazija prisilila ga je na život u zabačenim područjima, gdje je upoznao karavane i svjedočio teškoćama na Putu svile.

Prvih trideset godina života posvetio je učenju, sljedećih trideset do četrdeset putovanjima, a posljednje godine proveo je u Širazu pišući svoja remek-djela.

Njegova najpoznatija djela, „Bustan“ (1257.) i „Đulistan“ (1258.), obilježila su persijsku književnost. „Bustan“, napisan u stihu, slavi vrline poput pravde, skromnosti i plemenitosti, dok „Đulistan“, kombinacija proze i poezije, donosi anegdote, aforizme i duhovne refleksije.

Njegove riječi, poput znamenitog aforizma iz „Beni Adema“ – „Ljudi su dijelovi jednoga tijela“ – pozivaju na jedinstvo i empatiju, rušeći barijere među ljudima.

Sadi je živio, prema nekim izvorima, čak 116 godina, preminuvši 1314. u rodnom Širazu. Njegova jednostavnost skriva ogromno duhovno iskustvo, a djela poput „Đulistana“, najprevođenije knjige svoga žanra, očaravaju i danas.

Na bosanski jezik „Đulistan“ prvi preveo Salih Trako 1989. godine, a 2005. objavljen je prevod Ahmeda Anande. Svake godine, 21. aprila, obilježava se Svjetski dan Sa'dija Širazija, slaveći tako pjesnika čija mudrost nadilazi vrijeme i granice.