Pišući o Bosni, kroz koju je prolazio 1530. godine, Kuripešić kaže: „Zaista je zemlja Donja Bosna veoma brdovita/ i ima posvuda velike šume i na malo mjesta je obrađena/posebno na graničnim dijelovima/iz razloga jer je od strane Hrvatske (Crabaten)/ i drugih strana često pljačkana.”

Kako je Bosna izgledala u prvim godinama nakon osmanskog osvajanja? Ponešto o tome može saznati iz putopisa Benedikta Kuripešića, odnosno njegovog putopisnog dnevnika.

O Kuripešću se, inače, ne zna puno. Uzima se da je rođen negdje oko 1490. godine u Obenburgu (Gornji grad), današnji Kamnik, 15 km udaljenom od Ljubljane. Pretpostavlja se da je završio visoke škole jer se u putopisnom dnevniku vide njegovi široki pogledi i razmišljanja. Kako iz njegove knjige saznajemo, on je bio tumač latinskog i govorio je njemački i slovenski (slavenske jezike). Pored toga bio je i notar u Laibach. Ne zna se kada je umro.

Pišući o Bosni, kroz koju je prolazio 1530. godine, Kuripešić kaže: „Zaista je zemlja Donja Bosna veoma brdovita/ i ima posvuda velike šume i na malo mjesta je obrađena/posebno na graničnim dijelovima/iz razloga jer je od strane Hrvatske (Crabaten)/ i drugih strana često pljačkana.”

Ovako Kuripešić započinje sažet opis Bosne, odnosno Donje Bosne (Niderbossen), koju je prešao sa grupom izaslanika kralja Ferdinanda I koji su se zaputili k “caru Sultanu u Konstantinopolj”, stigavši iz grada Vrhbosne/Sarajeva (Verbossen) u selo Mokro gdje je započeo sažimati ono što je on i ostala izaslanička svita vidjela. On je opisao dio Bosne (Donju Bosnu) onako, kako kaže: “kako smo mi vidjeli tu Kraljevinu Bosnu (Künigreich Bossen)/ kakvu smo je prolazeći kroz nju tada našli”.

Putopisac će na ovom mjestu opisati samo Donju Bosnu (Nider Bossen) koja se, kako vidimo, izdiže iz vode Une (Wuna) i prostire ka gradu Vrhbosne (Verbossen), današnjem Sarajevu, ne i cijelu Bosnu, jer drugi dio, Gornju Bosnu (Ober Bossen) koja se prostire od Sarajeva do Zvečaja i Mitrovice, još nisu vidjeli. Znači, putopisac je na kraju svog putovanja Donjom Bosnom stigavši do Vrhbosne “gdje sjedi u Glavogodini Husref-beg paša”, napravio kratak opis stanja jednog dijela bosanske zemlje, svjedočeći ovdje o onom što su on i njegovi saputnici vidjeli: „U pomenutoj Kraljevini Bosni našli smo tri nacije i tri vjere. Prvi su stari bosanski narod Bošnje/Bošnjaci (alten Boßner)/ oni su rimsko-hrišćanskog vjerovanja/ koje je Turčin osvojivši Kraljevinu Bosnu sa njihovom vjerom uzeo/ i tako ih u njoj ostavio.

Drugi su Zurfi (Surffen)/ zovu ih Vlasima/ a mi ih zovemo Cigama odnosno Martolozima/ oni dolaze od mjesta Smedereva i Grčkog Beograda/ i vjere su Svetog Pavla/ i mi ih uzimamo za dobre hrišćane/jer mi ne nalazimo razlike između njihove i rimske vjere. Treća nacija/ su pravi Turci/ oni isti/ i posebni su kao ratnici i državni službenici/ vladaju sa velikom tiranijom/ nad obje ranije navedene nacije/. Hrišćane i potčinjene/ je tako do sada Turčin/ zato što su zemlju gradili/ u svojoj vjeri ostavio/ a sve one koji su zbog mladosti/ili iz lakoumnosti vjeru dali/ odobrio im je njihove sveštenike/crkve/ i drugi red da održavaju. Oni nisu, iz razloga jer obrađuju zemlju, morali da plaćaju ni jedan drugi porez osim godišnje jednu ugarsku forintu, a to je da 50 aspri daju po domaćinstvu.”

O Gornoj Bosni (Ober Bossen), što znači od (Vrhbosne) Sarajeva do Kosova polja, on kasnije, kada su izaslanici prešli i taj dio puta, u putopisu sažima: „Prvo tako Gornja Bosna nije divlja/ brdovita/kao Donja Bosna/ već je dugim pašnjacima i visoravnima sa ogoljenim brdima okružena/ sa malo obrađenih polja/ osim polja i njiva koja su kod grada Vrhbosne/ Stanovnici ove zemlje/ su pripadnici dviju nacija/ a to su Turci i Zurfi/ o kojima je ranije govoreno/ Oni imaju svoje sveštenike i crkve po hrišćanskom redu/Isto ona tri manastira/ o kojima u svom dnevnom opisu pišem/napravio je Grčki car/ zvani car Stefan/ No najviše ima Turaka/koji su ratnici/ i koji primaju od turskog cara za svoju službu novac/ koju oni zovu timar/ U spomenutoj zemlji/ naime od Prusca do grada Vrhbosne/tu gdje sjedi Husref-beg paša ili glavni čovjek/ i u Kraljevini Bosni svoje prebivalište ima/ na svojim dvorovima sjede/ i vladaju nad Zurfima sa velikom tiranijom/kao što je prije rečeno. Kraljevina Bosna nije prema svojoj prilici gusto naseljena/ a saznao sam i uzrok tome. Prvo/ tako umire narod mnogo godina od kuge. Kao drugo/Zurfi/ Zitzen i Martolozi/ zbog šecovanja kamate i radi teških nameta vladara/ gotovo da svi bježe. Kao treće i najvažnije je to/ što turski car/mlade i okretne ljude/ kao što je prije rečeno/ uzima i odvodi iz zemlje/ jer svi njegovi janjičari/ i najbolje sluge i službenici/ i glavni ljudi su Bošnjaci./ Turci ih smatraju najboljima/najpobožnijima/ najvjernijim narodom/koji voli da se izdaje kao pravi Turci i ponose se time/ njima se više vjeruje isto nego pravim Turcima. Oni su uistinu okretnošću i ljepotom svoga bića/ što se primjećuje/veoma različiti od Turaka/ jer oni su mnogo ljepše okićeni/ nego su Turci. Zemlja ima na mnogo mjesta zlata/ i radionica za ispiranje zlata/ i srebrene rude/ Očito je da je/ Bosna u vrijeme Hrišćana jedna lijepa i obrađena zemlja bila/ Vinova loza rasla je na mnogo mjesta, a sada se sadi samo oko Višegrada i Novog Pazara…”

Iz knjige Putovanje kroz Bosnu 1530.