Taj nastup za bosanskohercegovačku zajednicu u SAD-u nije samo dio zabavnog programa, već i snažna poruka o očuvanju identiteta, jezika, kulture i običaja među generacijama Bosanaca i Hercegovaca koji žive daleko od domovine. Mladi članovi KUD-a “Đerdan STL” svojim nastupom pokazuju da se ljubav prema Bosni i Hercegovini ne mjeri kilometrima, nego srcem, ponosom i vezom sa korijenima. Upravo ta djeca i mladi predstavljaju buduće čuvare naše historije, jezika i običaja. Njihova igra i pjesma podsjećaju da se kultura ne preuzima — ona se nasljeđuje, njeguje i prenosi s generacije na generaciju. Da nije te veze koja se njeguje kroz sport i kulturu, kroz napore zajednice, više od polovine naših današnjih reprezentativaca igralo bi za SAD, Njemačku, Švedsku, Austriju…

Kada su navijači reprezentacije Bosne i Hercegovine pred utakmicu protiv Paname jučer u St. Louisu ispred stadiona Energizer Park zaigrali kolo, mogli su se čuti zlobni komentari pojedinaca “Selja*ine, pravite koridu od sportskog događaja”. Slični komentari kružili su društvenim mrežama kada je na poluvremenu te utakmice KUD “Đerdan STL” nastupio sa svojim programom.

Oni koji daju takve komentare ne razumiju da ta utakmica, i taj nastup KUD-a na poluvremenu imaju poseban kulturni značaj za bosanskohercegovačku zajednicu u Sjedinjenim Američkim Državama, to je prilika da pred hiljadama navijača predstave ljepotu bosanskohercegovačkog folklora, pjesme, igre i tradicije.

Video nastupa KUD “Đerdan STL” pogledajte na ovom linku: https://www.facebook.com/share/p/1CnmeD4fVH

Taj nastup za bosanskohercegovačku zajednicu u SAD-u nije samo dio zabavnog programa, već i snažna poruka o očuvanju identiteta, jezika, kulture i običaja među generacijama Bosanaca i Hercegovaca koji žive daleko od domovine. Mladi članovi KUD-a “Đerdan STL” svojim nastupom pokazuju da se ljubav prema Bosni i Hercegovini ne mjeri kilometrima, nego srcem, ponosom i vezom sa korijenima. Upravo ta djeca i mladi predstavljaju buduće čuvare naše historije, jezika i običaja. Njihova igra i pjesma podsjećaju da se kultura ne preuzima — ona se nasljeđuje, njeguje i prenosi s generacije na generaciju. Da nije te veze koja se njeguje kroz sport i kulturu, kroz napore zajednice, više od polovine naših današnjih reprezentativaca igralo bi za SAD, Njemačku, Švedsku, Austriju…

Mi smo ono što jesmo, i ponosni smo na to. Ponosni smo i na kolo, na naše KUD-ove, na naš jezik, na naše pjesme, i sevdalinke i izvorne i narodne, na naše igre i plesove, na sve što je dio našeg identiteta. Jer blago nekog naroda čuva se u muzejima, u knjigama, ali i u mislima samog naroda. Svaki narod je po nečemu specifičan, bilo da se radi o jeziku, o tradiciji koju njeguju, o plesovima i pjesmama koje se pleše i pjeva, specifičnosti ima mnogo.

Ponekad čak i unutar jednog naroda postoje značajne razlike, primjerice u načinu obilježavanja određenih trenutaka života, poput rođenja djeteta, zaruka ili pak vjenčanja. Kako bismo prenosili na svoju djecu običaje koje su njegovali naši preci, pričamo im priče, vodimo ih u muzeje, ali i na nastupe kulturno-umjetničkih društava. Kulturno-umjetnička društva, poput “Đerdana STL” s pravom se zaslužuju zvati čuvarima tradicije jer među svojim članovima okupljaju ljude koji žele da se ne zaboravi tradicija, koji su svjesni da se samo zajedničkim trudom može doći do uspjeha.

Izbjeglice iz Bosne i Hercegovine koje su svoje utočište pronašle u ST. Louisu čine sve što mogu da održe vezu sa svojom domovinom, da njihova djeca znaju gdje su njihovi korijeni, zato su u St. Louisu izgradili repliku sebilja s Baščaršije.

Procjenjuje se da u ovom američkom gradu danas živi čak 70.000 ljudi porijeklom iz Bosne i Hercegovine. Bosansci i Hercegovci su se ovdje brzo snašli i postali ključni dio toga grada. Politika imigracije i srdačna dobrodošlica izbjeglicama bila je u velikoj mjeri način da se popravi loša situacija do tada u ovom gradu. Izbjeglice iz BiH su iznajmili stanove, kupili kuće, najviše u južnom dijelu St. Louisa, područja koje je prošlo kroz teška vremena. Radna mjesta su najviše našli u trgovinama, restoranima ili gradilištima. Imali su vještine koje su popunile praznine koje je ovaj grad imao devedesetih godina. Izbjeglice iz BiH su u ovom gradu 2013. godine izgradile repliku sebilja. Od tada je naselje Bevo Mill gdje je replika sebilja izgrađena, postalo mjesto okupljanja Bosanaca i Hercegovaca a Malom Bosnom se naziva ovaj američki grad.