Guernica nije bila samo vojni cilj; bila je kulturna prijestolnica Baskijaca, sjedište njihove stoljetne nezavisnosti i demokratskih ideala. Napad na Guernicu nije bio samo vojna operacija, već i eksperiment nacističke taktike – bombardovanje civilnih ciljeva kako bi se slomio moral neprijatelja

Mali baskijski grad Guernica tog je 26. aprila 1937. godine postao sinonim za neviđenu okrutnost rata i simbol otpora protiv nasilja. Tog dana, oko 16:30 sati, nebo iznad nebranjenog grada zasjenila je zajednička eskadrila od 23 njemačka i talijanska aviona, potpomognuta snagama Francisca Franca na tlu. Ukupno 60 avionaučestvovalo je u napadu koji je u samo nekoliko sati sravnio 70 posto grada, ubivši i ranivši oko 1.600 ljudi – trećinu stanovništva.

Guernica nije bila samo vojni cilj; bila je kulturna prijestolnica Baskijaca, sjedište njihove stoljetne nezavisnosti i demokratskih ideala. Napad na Guernicu nije bio samo vojna operacija, već i eksperiment nacističke taktike – bombardovanje civilnih ciljeva kako bi se slomio moral neprijatelja.

Decenijama kasnije, španski historičari povezali su ovu tragediju s događajima u bivšoj Jugoslaviji devedesetih godina, posebno s Opsadom Sarajeva, gdje su srpske snage ciljale kulturne institucije, poput sarajevske biblioteke, sličnim namjerama: uništiti identitet grada.

Građanski rat u Španiji izbio je devet mjeseci prije napada na Guernicu, a gradovi poput Madrida, Barcelone i Valencije već su bili meta zračnih napada. No Guernica je bila posebna. Kao vojni cilj, nije imala značajnu stratešku vrijednost, ali njen simbolički značaj učinio ju je metom.

Njemačka Legija “Condor”, pod zapovjedništvom Wolframa von Richthofena, zajedno s talijanskim snagama, bacila je na nju tone eksploziva i napalma, uništivši grad za tri sata. Ovaj napad bio je prvi u Evropi u kojem je cijeli grad sistematski uništen bombardovanjem iz zraka, što je označilo početak nove ere ratovanja.

Historičari i dalje raspravljaju o motivima iza napada. Oni desno orijentirani često tvrde da je Guernica bila strateški važna zbog svog položaja kao prometnog središta, te da su bombe pale na grad zbog loše vidljivosti izazvane dimom. Međutim, većina dokaza ukazuje na to da je napad bio namjeran, s ciljem demoralizacije republikanske strane i testiranja novih nacističkih zračnih taktika.

Wolfram von Richthofen, načelnik štaba Legije “Condor”, opisao je napad kao “ogroman tehnički uspjeh”, ističući njegovu svrhu kao poligon za razvoj strategija koje će kasnije biti korištene u Drugom svjetskom ratu. Ova taktika, poznata kao “teroristički bombaški napadi”, uključivala je neselektivno ubijanje civila daleko od fronta, što je postalo standard njemačke zračne sile.

Francova propaganda odmah nakon napada pokušala je negirati uništenje Guernice, čak tvrdeći da su Baskijci sami razorili grad dinamitom.

Sličnosti između Guernice i Sarajeva su upečatljive. Kao što su Franco, Nijemci i Talijani ciljali Guernicu kako bi izbrisali baskijski kulturni i povijesni identitet, srpske snage tokom Opsade Sarajeva ciljale su institucije poput Vijećnice, simbola bošnjačkog, bosanskog i multikulturalnog identiteta grada. Uništenje ovih kulturnih središta nije bilo slučajno; bilo je dio strategije za brisanje kolektivne memorije i duha otpora. U oba slučaja, cilj nije bio samo vojna pobjeda, već i potpuno slamanje duha zajednice.

Napad na Guernicu inspirirao je jedan od najmoćnijih umjetničkih odgovora u historiji – istoimenu sliku Pabla Picassa. Naručena od španske republikanske vlade za svjetsku izložbu u Parizu 1937. godine, slika dimenzija 3,51 x 7,82 metra postala je univerzalni simbol protiv nasilja i barbarstva. Picasso je započeo rad na djelu nekoliko dana nakon bombardovanja, inspiriran izvještajima i fotografijama u pariškim novinama. Njegovo platno, ispunjeno iskrivljenim figurama ljudi i životinja u agoniji, uhvatilo je užas rata na način koji je nadilazio specifičnosti španskog sukoba.

Guernica je postala više od umjetničkog djela; bila je propagandni plakat koji je putovao Evropom i Sjedinjenim Američkim Državama, skupljajući podršku i donacije za republikansku stvar. Nakon pobjede Francovih snaga 1939. godine, slika nije mogla biti vraćena u Španiju. Umjesto toga, provela je desetljeća u egzilu, uglavnom u njujorškom Muzeju moderne umjetnosti (MoMA). Picasso je inzistirao da se Guernica ne vrati u Španiju dok zemlja ne postane demokratija, što se dogodilo tek 1981. godine, šest godina nakon Francove smrti.

Godine 1999., njemački parlament službeno se ispričao građanima Guernice za ulogu Legije “Condor” u napadu, a neke njemačke kasarne preimenovane su kako bi se uklonila povezanost s nacističkim snagama.

Danas je Guernica više od baskijskog grada; ona je univerzalni simbol patnje uzrokovane ratom i moći umjetnosti da svjedoči o istini. Picassova slika, smještena u madridskom Muzeju kraljice Sofije, svakodnevno privlači posjetitelje iz cijelog svijeta, podsjećajući ih na visoku cijenu rata i važnost borbe za slobodu i pravdu.