Prvi dan Bajrama obilježavalo je posebno odijevanje. Svi ukućani nosili su najljepšu, po mogućnosti novu odjeću, kako bi naglasili radost praznika. Muška odijela od čohe bila su skupa, pa su se često koristile posebne “bajramske haljine” rezervirane samo za ove dane
U islamskoj tradiciji Bajram, bilo da je riječ o Ramazanskom ili Kurban-bajramu, zauzima posebno mjesto kao vjerski praznik koji je kroz historiju obogaćen kulturnim običajima i tradicijom naroda koji su ga prihvatili, uključujući i Bošnjake. Ovi praznici nisu samo duhovni događaji, već i prilika za zajedništvo, čestitanje i očuvanje naslijeđa.
Nekada je Bajram najavljivan pucnjem iz topa. U osmansko doba u Sarajevu bi top s gradske tabije, nakon ikindija-namaza posljednjeg dana ramazana, triput opalio, označavajući kraj posta i početak Ramazanskog bajrama s akšamskim ezanom.
Šerijatski sudovi izdavali su posebne murasele kojima se reguliralo obilježavanje. Naprimjer, murasela sarajevskog kadije iz 1819. naređivala je dizdaru tvrđave da ispali tri hica iz baljemez topa za Kurban-bajram, uz dodatne pucnje tokom bajramskih dana.
Slično je bilo i u Zvorniku, gdje je topdžiji naređeno oglašavanje Ramazanskog bajrama. U Bihaćkom kadiluku između 1828. i 1833. za ove svečanosti potrošeno je čak 250 oka baruta.
Prvi dan Bajrama obilježavalo je posebno odijevanje. Svi ukućani nosili su najljepšu, po mogućnosti novu odjeću, kako bi naglasili radost praznika. Muška odijela od čohe bila su skupa, pa su se često koristile posebne “bajramske haljine” rezervirane samo za ove dane.
Muškarci su s djecom odlazili na bajram-namaz u mahalsku džamiju, a nakon namaza uslijedilo je čestitanje, često praćeno pucnjem iz lovačkog oružja punjenog samo barutom.
Bajramsko čestitanje imalo je ustaljene oblike: “Bajram mubarek olsun” (Neka Bajram bude blagoslovljen), na što se odgovaralo “Allah razi olsun” (Neka je Allah zadovoljan). Djeca su ljubila ruke roditeljima, koji su ih darivali bajramlukom, obično novcem, uz blagoslov.
Nakon namaza, običaj je nalagao odlazak u očev dom na zijaret i ručak, dok su ramazanski bubnjari, koji su budili domaćice za sehur, obilazili avlije tražeći naplatu u novcu, hrani ili odjeći, često praćeni djecom s bajrakom.
Zijareti su bili sastavni dio Bajrama. Prvog dana posjećivani su ulema i uglednici, a posebna pažnja posvećivala se mezaristanima – čišćenju nišana i učenju Kur’ana, što se obavljalo uoči ili tijekom bajramskih dana.
Bajramski dani bili su ispunjeni i javnim događajima. Džamije i musalle služile su za informiranje o društvenim i političkim pitanjima, a treći dan Ramazanskog bajrama tradicionalno se sastajalo Vijeće bosanskih ajana. Novine poput “Islamskog svijeta” i “Đulistana” objavljivale su bajramske priloge, dok su imareti pripremali posebnu hranu prema vakufnamama. Muslimanska društva organizirala su zabave, koncerte i humanitarne manifestacije, a Bajram je inspirirao i književno stvaralaštvo Bošnjaka.
