Prvih 27 stranica najnovijeg popisa žrtava izraelske invazije na Gazu, objavljenog u ponedjeljak, imaju isti broj s desne strane: nula. To je dob (manje od jedne godine) 876 mrtvih beba, uključujući njihova puna imena, identifikacijske brojeve, datume rođenja i pol.

Prvih 27 stranica najnovijeg popisa žrtava izraelske invazije na Gazu, objavljenog u ponedjeljak, imaju isti broj s desne strane: nula. To je dob (manje od jedne godine) 876 mrtvih beba, uključujući njihova puna imena, identifikacijske brojeve, datume rođenja i pol. Slijedećih gotovo 1500 stranica sadrži više od 50.000 drugih imena ubijenih u palestinskoj enklavi od strane Izraela u posljednjih godinu i pol, kao odgovor na masovni iznenadni napad Hamasa, s bombardovanjima bez presedana od Drugog svjetskog rata. Prvih 15.613 su maloljetnici.

Jedno svakih 45 minuta, u bombardovanjima koja Izrael opisuje kao “precizna” i s “maksimalnim naporom da se izbjegne nanošenje štete civilima”. Kao što je primijetio šef UN-ove agencije za palestinske izbjeglice (UNRWA), Philippe Lazzarini, više djece izgubilo je živote u prva četiri mjeseca rata u Gazi nego u svim drugim ratovima diljem svijeta u četiri godine, objavio je danas dopisnik El Paisa iz Izraela.

Posljednje dvije sedmice vratile su infanticid u središte pažnje u Gazi nakon relativnog predaha od dva mjeseca primirja, s 322 dječja smrtna slučaja između 18. i 25. marta, prema vlastima u Pojasu. Izraelsko kršenje primirja, s intenzivnim valom bombardiranja, vratilo je slike roditelja koji plaču nad tijelima svoje djece, pa čak i Gazana koji skupljaju ostatke dojenčadi u vrećama.

Dan kada je primirje prekinuto bio je najsmrtonosniji u godinu dana za djecu u palestinskoj enklavi. UN-ova agencija za djecu (UNICEF) to je zabilježila kada je broj mrtvih premašio 130. Na kraju je doseglo 183 u 36 sati. Premijer Benjamin Netanyahu naglasio je da su cilj bombardovanja isključivo “teroristi” i okrivio Hamas za “bilo kakve civilne žrtve”.

Popis ubijenih sastavilo je Ministarstvo zdravstva vlade Hamasa, koje kontrolira Gazu od 2007., i jedini je službeni izvor po tom pitanju. Izraelske oružane snage—koje ne nude alternativnu brojku i spriječile su slobodan ulazak stranih novinara od početka rata—optužuju Ministarstvo da se “podređuje agendi” islamističkog pokreta i da prikazuje podatke “pune nedosljednosti i lažnih nalaza”.

Malo ko drugi podržava tu tvrdnju.

Razne agencije Ujedinjenih naroda, Međunarodni odbor Crvenog križa i Ministarstvo zdravstva Palestinske nacionalne uprave u Ramallahu (koje je u sukobu s Hamasom) koriste te brojke u svojim izvještajima. Nakon prethodnih izraelskih ofanziva u Gazi pod Hamasom (2008., 2012., 2014., 2021.), brojke koje je dostavilo Ministarstvo i konačno dosegnute u naknadnim istragama Ujedinjenih naroda razlikuju se samo za 2% do 4%.

Trenutni broj mrtvih od više od 50.000 takođe samo djelimično odražava stvarnost, jer se procjenjuje da su hiljade još uvijek zatrpane pod ruševinama.

Najpoznatije ime na popisu je Hind Rajab, šestogodišnja palestinska djevojčica čija je priča šokirala svijet u januaru 2024. Palestinski Crveni polumjesec objavio je telefonski poziv koji je imala iz automobila u kojem je njezina porodica slijedila naredbu izraelske vojske da napusti područje. Rajab je molila da neko dođe po nju (“Jako se bojim. Dođi ovamo!”, rekla je), okružena tijelima svojih rođaka i s izraelskim tenkom ispred sebe. Ali Crveni polumjesec mogao ju je samo pokušati umiriti i kupiti vrijeme, čekajući zeleno svjetlo od izraelskih vojnih vlasti.

Kad je to dobilo nekoliko sati kasnije, poslalo je vozilo hitne pomoći. Tenk je otvorio vatru na njega po dolasku, ubivši dvije medicinske sestre. Automobil porodice Rajab bio je izrešetan s 335 rupa od metaka, prema analizi istraživačke grupe Forensic Architecture, sa sjedištem u think tanku na UNiverzitetu u Londonu. Konačni rafal od 64 metka u šest sekundi koji je ubio djevojčicu ispaljen je s udaljenosti od 13 do 23 metra.

Hind je postala simbol, baš kao što su braća Bibas bili u Izraelu, odvedeni živi kao taoci u Gazi tokom napada sedmog oktobra 2023. a vraćeni prošli mjesec u lijesovima (Hamas kaže da su ubijeni u jednom od bombardovanja; Izrael kaže da su ih ubili njihovi otmičari, oboje bez dokaza).

Ali od tada je bilo još hiljade Hind.

Poput Omara Mohammeda al-Jamasija. Njegov ujak, Rami Abdu, objavio je fotografiju testamenta koju je ostavio rukom napisanu na papiru prije nego što je poginuo u bombardovanjima kojima je Izrael prekršio primirje. “Dugujem 12 šekela (oko tri eura) dječaku po imenu Abdul Karim Al Nairab. Abdul Karim živi u ulici Abu Nafidh. Volim vas, prijatelji moji, i nadam se da nećete prestati moliti i da ćete nastaviti učiti Kur’an i tražiti oproštaj,” stajalo je u tekstu. Pronašao ga je u ruševinama Abduov otac, predsjednik Euro-mediteranskog monitora za ljudska prava. Mala Siwar, koju je porodica snimila samo sedam dana ranije (još tokom primirja), takođe je izgubila život dok je vježbala pozdrav koji bi rekla na svom prvom danu u vrtiću.

Posljednjih dana bezbrojni videi mrtve djece, u bolnicama ili unutar vreća, emitirani su putem medija koji djeluju u Gazi. To je dijelom zato što je Izrael bombardovao skloništa i šatorska područja, uključujući Al Mawasi, koji je na početku rata označio kao “siguran” i “humanitaran” i iz kojeg je naredio stotinama hilJada ljudi da bježe. Već ga je napadao i u ranijim prilikama.

U Al Mawasiju je Mohammed Abu Hilal ubijen u dobi od jedne godine. Na videu se vidi njegov otac Alaa kako mu govori kao da je živ, sve dok nije prestao negirati i zaplakao. “Otišao si gore s mamom. Tamo ćeš imati svoje igračke. Bit će ti puno bolje tamo,” rekao je, držeći ga u naručju.

Alaa je kasnije objasnio lokalnim medijima da je Mohamed bio njegov jedini sin jer se oženio tek 2023., te da je njegova supruga Afnan ubijena dok je bila u sedmom mjesecu trudnoće s drugim djetetom u istom bombardovanju njihovog šatora 19. dana. Putovao je s majkom u opasniji sjever i vjerovao da će majka i dijete biti sigurni u Al Mawasiju. Raniji video prikazuje bebu kako uzima šećernu vunu iz Alaaine ruke unutar šatora. “Bog me blagoslovio njime i sada ga zove k sebi,” rekao je otac, tražeći utjehu nad tijelom.

Mohamed je jedan od 4.110 Palestinaca koji su ubijeni dok su imali između jedne i pet godina, prema podacima Ministarstva zdravstva. Još 5.745 bilo je između šest i 12 godina a 274 Gazana rodila su se i umrla tokom godinu i pol rata.

Na dan kada je jednostrano prekinuo primirje, Izrael je također bombardovao dva druga šatorska grada—u Deir al-Balahu i Tel al-Sultanu—te dvije škole u kojima su boravili raseljeni ljudi. Chiara Lodi, medicinska koordinatorica Liječnika bez granica u Pojasu Gaze, prisjeća se kako su u bolnicu stizale “napola pune vreće za odrasle sa tijelima ” i “djeca koju su donijeli ljudi koji nisu bili na mjestu bombardovanja”.

“Nisu to bili njihovi roditelji jer su ili umrli ili ih se nije moglo pronaći,” rekla je telefonom iz Gaze. Britanski hirurg volonter u bolnici Nasser u Khan Younisu, Sakib Rokadiya, opisao je to za Associated Press ovako: “Bilo je jedno dijete za drugim, jedan pacijent za drugim.”

Khan Younis, u južnoj Gazi, dom je porodice Abu Daqqa, čiji je slučaj obišao svijet zahvaljujući fotografiji iz boljih vremena koja odražava svakodnevni život. Sedmero braće i sestara sjedi, istovremeno pijući gazirano piće kroz slamku. Svi osim dvojice s desne strane, Amir i Zain, umrli su tog dana. Troje drugih, koji nisu na fotografiji, takođe su umrli.

Rachael Cummings je humanitarna direktorica i vođa tima za nevladinu organizaciju Save the Children u Gazi, gdje je smještena od februara 2024. Dakle, iz prve ruke je vidjela utjecaj stalnih bombardovanja na djecu, predah od primirja i sada povratak na početak.

Cummings telefonom ističe da je visok broj dječjih žrtava logičan u bombardovanjima na “prenaseljenim prostorima gdje djeca nemaju zaštitno okruženje”. To uključuje prepune šatore, škole ili crkve pretvorene u skloništa, stanove bez vanjskih zidova… Djeca su uvijek najslabija karika, s manje krvi u tijelima i većom fizičkom krhkosti pred bombardovanjem. Poput Eileen Faraj Abu Zouz, bebe iz Gaze snimljene dok su medicinske sestre u bolnici u glavnom gradu pokušavale ukloniti komad šrapnela koji joj se zaglavio u prsima. Izraelske zračne snage upravo su bombardovale zgradu njene obitelji u četvrti Zeitun.

Ova fizička slabost rezuktat je blokade koju je Izrael nametnuo Gazi, koja je gotovo mjesec dana bez humanitarne pomoći, pod najdužom blokadom od početka rata. Humanitarna direktorica Save the Children govori o opasnoj “kombinaciji” pothranjenosti (zbog odluke vlade Benjamina Netanyahua da koristi glad kao oružje rata) i “često preveniranih bolesti”.

“Ima na hiljade pothranjene djece. Ako imaju proljev ili upalu pluća, a ne dobiju hitnu, trenutnu i odgovarajuću njegu, mogu brzo umrijeti,” žali se.

Vrijeme se ovih dana poboljšava u tom području, ali hladnoća i kiša uzele su živote šest beba u dvije sedmice februara zbog hipotermije. Primirje je još bilo na snazi, ali Izrael je ignorirao svoju potpisanu obavezu da dopusti ulazak desecima hiljada karavana za privremeni smještaj onih koji su ostali bez domova. U Gazi je većina domova oštećena ili uništena, prema podacima UN-a.

Mrtvi su najbrutalniji aspekt, ali invazija također ostavlja cunami ranjene djece što su posljedice koje će se osjećati desetljećima. UNICEF procjenjuje da je između 3.000 i 4.000 njih imalo amputiran barem jedan ud. Ponekad čak i bez anestezije, zbog nedostatka medicinskih materijala i zaliha. Gaza ima najveći broj dječjih amputacija po glavi stanovnika u svijetu, podsjetio je čelnik UNRWA-e prošlog decembra.