Gotovo polovina građana Njemačke smatra da Izrael vrši genocid u Gazi, dok tri četvrtine studenata izraelske vojne akcije ocjenjuje neprihvatljivim, pokazuje najnoviji godišnji izvještaj Univerziteta u Konstanzu. Uprkos snažnom zaokretu javnog mnijenja i mlađe populacije u korist solidarnosti s Palestinom, njemačke političke institucije i vodeće stranke nastavljaju strogo kažnjavati kritiku Tel Aviva, držeći odbranu Izraela temeljem državnog interesa

Ne postoji zemlja na svijetu u kojoj antisemitizam ima tako snažan utjecaj na politiku kao u Njemačkoj. Svaki nagovještaj narušavanja ugleda ili ugrožavanja jevrejskog naroda u njemačkim se institucijama doživljava lično. „Postojanje Države Izrael i zaštita jevrejskih života temeljni su razlog postojanja njemačke države“, izjavio je 12. novembra u Zastupničkom domu u Berlinu šef kluba Demokršćanske unije (CDU) u glavnom gradu, Stefan Evers.

Ove riječi bile su upućene zastupničkoj grupi Die Linke (Ljevica), stranci koja je odnijela pobjedu na regionalnim izborima u septembru i koja teži formiranju vlasti u Berlinu. Die Linke je ujedno i politička opcija koja se najotvorenije profilirala u pružanju podrške Palestini.

U Njemačkoj je linija između etikete antisemitizma i solidarnosti s Palestinom izuzetno tanka. Ljevičarska filozofkinja Eva von Redecker u svojoj posljednjoj knjizi „Težnja za strogošću“ upozorava: „Otkazivani su događaji i izložbe, odbijani članci, a reputacije uništene, sve u ime nacionalnog interesa.“ Von Redecker ističe da je „ova perverzna politika sjećanja, usmjerena na minimiziranje savremenih zločina, nanijela nepopravljivu štetu unutrašnjoj solidarnosti društva“.

Savremena Njemačka izgrađena je na doktrini „nikad više“, zavjetu da se nacizam i Holokaust ne smiju ponoviti. „Užas traje ne samo zato što njegova grozota ne blijedi, već zato što je promijenio nešto u samoj strukturi svijeta: znamo da je nezamislivo moguće“, naglašava Von Redecker. Međutim, ta historijska odgovornost sve češće dolazi u direktan sukob s rastućom sviješću mlađe, urbane generacije Nijemaca o zločinima izraelske vojske i vlade na palestinskim teritorijama.

Nakon sedmog oktobra 2023. godine, kada su pripadnici Hamasa izveli napad i masakar nad izraelskim civilima, u pojedinim četvrtima njemačkih gradova s visokim udjelom muslimanskog stanovništva zabilježene su scene slavlja. Za Njemačku je to bio žestok udarac. Od tada stručnjaci sa Univerziteta u Konstanzu, po nalogu njemačke Vlade, izrađuju godišnji izvještaj o antisemitizmu na univerzitetima, ključnim mjestima na kojima se od izbijanja rata u Gazi redovno organiziraju protesti podrške Palestini.

Posljednji izvještaj Univerziteta u Konstanzu, objavljen ovog oktobra, jasno ilustrira dubinske promjene u njemačkom društvu. Autori upozoravaju da se „učvršćuje društvena realnost koja se ponajviše ogleda među studentima: za mnoge od njih Izrael je kriminalna država koja je izgubila svoj politički i moralni legitimitet“. Studija zaključuje da je ovo pitanje od presudnog značaja jer visoko obrazovanje predstavlja centralni prostor socijalizacije budućih društvenih elita.

Pripreme i simbolički gestovi podrške Palestini sve su vidljiviji u velikim gradovima poput Berlina. Aktivisti su osmog novembra skinuli njemačku zastavu s zgrade Bundestaga i zamijenili je palestinskom. Predsjednica parlamenta Julia Klöckner oštro je reagirala na stranačkom skupu CDU-a, negodujući zbog „izostanka šire društvene osude tog čina“.

Promjena u kulturskom i društvenom mainstreamu ogleda se i u popularnoj kulturi, u pjesmi poznatih njemačkih repera Summera Cema i Shirin David, koja se ove godine redovno emitira na vodećim radio stanicama, eksplicitno se uzvikuje poruka „Slobodna Palestina“.

Ipak, istraživanje Univerziteta u Konstanzu potvrđuje da je potpuno osporavanje prava Izraela na postojanje i dalje marginalno među mladima i općom populacijom. Upravo je to pitanje bilo u fokusu njemačke politike proteklih sedmica. Socijaldemokrati (SPD) i Zeleni pregovaraju s Die Linke o formiranju koalicione vlade u kojoj bi kandidatkinja Elif Eralp trebala preuzeti gradonačelničku poziciju. SPD i Zeleni optužili su pojedine članove Die Linke za antisemitizam, pa su u pretkoalicijskom sporazumu uslovili stranku Elif Eralp potpisivanjem dokumenta kojim se obavezuju na odbranu prava Izraela na postojanje, borbu protiv antisemitizma i zaštitu jevrejskih života.

Die Linke je provela unutrašnju čistku koja je kulminirala zahtjevom zastupnici Vanessi Emde da vrati mandat. Emde se našla pod pritiskom javnosti nakon što je u maju izjavila da „pravo na postojanje imaju ljudi, a ne države“, a dodatne kritike izazvala je i fotografija s Ibrahimom Ibrahimom, predstavnikom organizacije pod lakom provjerom zbog povezanosti s Hamasom.

Pritisak na kandidatkinju Eralp ne jenjava. U članku objavljenom 13. novembra u listu Frankfurter Allgemeine Zeitung, autor prigovara kandidatkinji što prilikom poziva na zaštitu jevrejskih života redovno dodaje i potrebu za poštovanjem prava Palestinaca i drugih grupa. „Nikada ne govori o zaštiti jevrejskih života bez spominjanja drugih žrtava; takav diskurs više prikriva nego što otkriva“, navodi list.

Na sjednici berlinskog parlamenta 12. novembra sve političke opcije ponovo su otvorile ovu temu. „U Berlinu se u prosjeku bilježi šest antisemitskih incidenata dnevno — dvostruko više nego prije sedmog oktobra 2023. godine“, naglasio je Sebastian Graf, lider Zelenih u Berlinu, dodajući da odgovornost leži na obje strane političkog spektra: kako na ekstremnoj desnici, tako i na radikalnoj ljevici.

„U SPD-u nemamo nikakav problem s legitimnom kritikom izraelske vlade, koja jeste ekstremistička“, pojašnjava Orkan Ozdemir, zastupnik SPD-a u Berlinu. „Problem nastaje kada se dovede u pitanje pravo na postojanje Izraela i ljudi koji tamo žive. Ta je linija pređena“, upozorava Ozdemir.

Univerzitet u Konstanzu, kao i većina konsultiranih političara, pod antisemitizmom podrazumijeva svaku izjavu koja Jevreje i Izraelce generalno, a ne njihovu Vladu, drži odgovornima za zločine u Gazi i na Zapadnoj obali. Studija navodi da su elementi takvog antisemitizma prisutni kod 23% studenata i 32% ukupnog stanovništva.

Poziv na bojkot izraelskih proizvoda u izvještaju se tretira kao oblik neopravdanog neprijateljstva prema stanovništvu te zemlje. Među mladima, podršku bojkotu izražava 41% ispitanika (u odnosu na 26% iz 2023. godine), dok u ukupnoj populaciji 36% građana podržava izbjegavanje kupovine izraelske robe.

Ono što najviše zabrinjava autore studije jeste nagli porast percepcije izraelskih vojnih akcija u Gazi kao genocida. Unatoč međunarodnim debatama i tužbama, većina njemačke akademske i političke elite i dalje smatra neprimjerenim kvalificirati dešavanja u Gazi tim pojmom. Međutim, među studentima je procenat onih koji smatraj da se u Gazi događa genocid porastao sa 37% (2023. godine) na čak 65% u oktobru 2026. Kod opće populacije taj udio je skočio sa 28% na 49%.

„Nema sumnje da dolazi do promjene, posebno među mladima“, navodi Rouzbeh Taheri, zastupnik Die Linke u Berlinu. „Većina mladih Nijemaca više ne dijeli narativ većine medija i političara o bezuslovnoj solidarnosti s Izraelom i ravnodušnosti prema patnji Palestinaca.“ Taheri smatra da se ovo nezadovoljstvo dominantnim političkim diskursom postepeno prelijeva i na ostatak društva.

Da u javnosti vlada atmosfera pritiska pokazuje i podatak iz studije prema kojem 63% mladih navodi da osjeća strah od slobodnog izražavanja stavova kako ne bi bili optuženi za antisemitizam. O osjetljivosti teme svjedoči i činjenica da je novinarima lista EL PAÍS onemogućen pristup konferenciji Zündfunke, događaju na kojem su radikalnije struje unutar Die Linke raspravljale o tome da li se u Gazi dešava genocid. Ulaznice su bile dostupne svim građanima, osim predstavnicima medija.

Taheri objašnjava da je dio ove društvene transformacije rezultat rastućeg broja Nijemaca muslimanskog porijekla koji pokazuju veću senzibilnost prema palestinskom pitanju: „Činjenica da ljudi koji desetljećima žive ovdje konačno stiču državljanstvo i glasno iznose svoje stavove predstavlja političku realnost koju vodeće stranke još uvijek nisu u potpunosti prihvatile.“

„Oni koji su ranije bili isključeni iz političkog života sada traže da se njihov glas čuje“, dodaje Taheri, naglašavajući da crvena linija ostaje antisemitizam: „Granica je pređena ako se krivica za izraelske ratne zločne prebacuje na sve Jevreje.“

Socijaldemokrati su također prepoznali ovaj trend i postepeno zaoštravaju retoriku prema zvaničnom Tel Avivu. Na njemačkoj građanskoj platformi Abgeordnete Watch, palestinsko pitanje dominira među upitima građana. „Njemačka mora dosljedno i vjerodostojno braniti ljudska prava, bez obzira na to ko ih krši“, odgovorio je Adis Ahmetović, glasnogovornik SPD-a za vanjsku politiku u Bundestagu. Ahmetović je pozvao na uvođenje konkretnih sankcija protiv odgovornih za nasilje ilegalnih doseljenika na Zapadnoj obali, istakavši da se „njemačko oružje ne smije koristiti za kršenje ljudskih prava“.

Ahmetović je uputio kritike i na račun koalicijskog partnera, Demokršćana (CDU) koje predvodi kancelar Friedrich Merz, optužujući ih da blokiraju jedinstvenu evropsku politiku pritiska na Izrael. S druge strane, Ministarstvo vanjskih poslova pod kontrolom CDU-a naglašava da je Njemačka pojedinačno najveći davalac humanitarne pomoći palestinskim teritorijama, s izdvojenih 375 miliona eura.

CDU ostaje najčvršći zagovornik izraelskih interesa. Kurt Wansner, najstariji zastupnik CDU-a u Berlinu, smatra da su skupovi podrške Palestini uglavnom reakcija doseljeničke populacije usmjerena protiv njemačke historijske odgovornosti: „Zbog imigracije proteklih godina pojedinci vjeruju da mogu prenositi sukobe iz svojih zemalja porijekla na naše ulice. Ukoliko im se ovaj grad ne sviđa, uvijek se mogu vratiti u zemlje iz kojih su došli.“

Sa suprotne strane, Marlen Schönberger, zastupnica Zelenih zadužena za borbu protiv antisemitizma u Bundestagu, upozorava na navijački pristup konfliktu: „Jednostrana podrška Palestincima često vodi ka antisemitizmu, dok jednostrana podrška Izraelu nerijetko sklizi u rasizam.“ Schönberger zaključuje da je zauzimanje isključivih strana kontraproduktivno te da principijelna politika nalaže jednaku solidarnost sa svim žrtvama sukoba.

IZVOR: Bosna.hr, El Pais