Ministrica unutrašnjih poslova prkosi ljevici svoje stranke predvodeći najveću ofanzivu protiv iregularnih migracija s ciljem zaustavljanja desnice: 10 godina za sticanje stalnog boravka u zemlji

„Moja vjera je centar mog života i ona me vodi u mojoj javnoj službi, vodi me u tome kako živim svoj život i kako na njega gledam.“ „Nimalo ne volim ništa što miriše na fundamentalizam, bilo da je religijski, politički ili ideološki.“

Ako bismo bili pomalo cinični, moglo bi se pomisliti da ove rečenice pripadaju nekoj konzervativnoj političarki. Ali ne. Osoba koja ih je izgovorila nije ni konzervativka ni kršćanka, već muslimanka, odrasla u Ujedinjenom Kraljevstvu i Saudijskoj Arabiji, te kćerka doseljenika iz Pakistana. Ona je ministrica unutrašnjih poslova Shabana Mahmood, jedna od pet članova kabineta koji su pod aktuelnim britanskim premijerom Andyjem Burnhamom zadržali pozicije koje su imali i pod njegovim prethodnikom Keir Starmerom.

Pod Burnhamovim vodstvom, ova 46-godišnja pravnica postala je ono što je Starmer želio ali nije uspio da stvori: udarna igla britanskih laborista u pokušaju da pobijede u debati o ilegalnoj imigraciji. Bivši premijer izgubio je funkciju prije nego što je Mahmood uspjela razviti obimnije političke inicijative. I tako je nedavno ministrica unutrašnjih poslova povela svoju najveću bitku do sada, obavijestivši Donji dom Parlamenta o reformi Uredbe proizašle iz Zakona o imigraciji iz 1971. godine.

Do sada je bio definiran minimalni period od pet godina, uz druge uslove, da bi imigrant mogao zatražiti dozvolu stalnog boravka u Ujedinjenom Kraljevstvu. Od sada će taj period iznositi 10 godina. A u pojedinim slučajevima imigranata koji su u zemlju ušli ilegalno, a potom zatražili azil, taj rok će ići i do 30 godina.

Sve promjene primjenjuju se retroaktivno. To znači da će neko ko je, naprimjer, tri godine bio imigrant i ispunjavao uslove za sticanje boravka, morati čekati još sedam godina, umjesto dosadašnje dvije koje bi mu sledovale po dosadašnjem sistemu.

Mjera je već bila najavljena prije godinu dana, dok je Starmer bio premijer. Međutim, svojim obraćanjem u Parlamentu, Mahmood ju je konkretizirala. Iako bi Parlament teoretski mogao blokirati ovu odluku, šanse da se to dogodi izuzetno su male, jer je Mahmood popustila dovoljno da neutralizira tu opciju. To se odrazilo u ublažavanju nekoliko tačaka. Najvažnija među njima jeste zadržavanje roka od pet godina za oko 280.000 imigranata i članova njihovih porodica koji rade u sektoru zdravstva i njege ovisnih osoba, zarađuju više od 25.000 funti bruto godišnje (oko 30.000 eura) i koji su u zemlju stigli nakon pandemije COVID-19.

Ova izmjena nije samo odraz pragmatizma: ona pokazuje da Ujedinjeno Kraljevstvo ne može funkcionirati bez imigranata, ali i da britansko društvo bez njih ne bi moglo opstati. Ti radnici stigli su u Ujedinjeno Kraljevstvo ili promijenili vizni status prije maja 2025. godine, u trenutku kada je zdravstveni sistem zemlje bio na ivici kapaciteta uslijed kombinovanih efekata pandemije i Brexita, koji je primorao mnoge zdravstvene radnike iz Evropske unije na odlazak.

Rezultat je da veliki dio osoblja u bolnicama i zdravstvenim centrima širom Ujedinjenog Kraljevstva nema plavu kosu ni plave oči. I kako je Mahmood podsjetila opoziciju, veliki dio od te četvrtine miliona ljudi, kojima treba pribrojati i njihove porodice, stigao je na Britanska ostrva ili promijenio migracijski status dok su torijevci bili na vlasti. Na kraju krajeva, veliki talas imigranata koji je zadesio zemlju u narodu nosi kolokvijalni naziv „Borisov talas“, u znak sjećanja na konzervativnog premijera Borisa Johnsona koji ga je i omogućio.

Upravo je ova reforma usmjerena protiv konzervativaca i ultranacionalista iz stranke Reform UK, koju vodi ideolog Brexita Nigel Farage i koja im osporava primat na desnici. Njome premijer Andy Burnham želi učvrstiti svoju poziciju među biračima s niskim i srednjim primanjima koji su masovno napustili laboriste upravo zbog njihove imigracijske politike.

Gubitnici u ovom procesu su lijevo orijentisani laboristi, koji nisu skrivali svoje protivljenje reformi. Zamjenica premijera Angela Rayner izjavila je, u potezu koji predstavlja odstupanje od zvanične linije sopstvene vlade, da je ono što Mahmood radi „nebritanski“ (un-British) i da predstavlja „promjenu pravila igre usred utakmice“.

Za Mahmood su te kritike po svemu sudeći irelevantne. Na koncu, ona je navikla, kako je sama rekla u Parlamentu prije godinu dana, da je nazivaju pogrdnim imenima usmjerenim protiv Pakistanca, te stoga teško prihvata moralne lekcije na tu temu. Njena reforma ujedno je i uspjeh za Burnhama, koji time konsoliduje svoj imidž reformatora i strategiju pridobijanja glasova i sa desnice i sa ljevice. U zemlji poput Ujedinjenog Kraljevstva, gdje prema istraživanju agencije Ipsos čak 55% stanovništva smatra da u zemlji ima previše imigranata, to je politika koja djeluje pobjednički.

IZVOR: Bosna.hr, El Mundo