U filmu Naza: Prava priča, glas aludira na originalni dokumentarac bez njegovog imenovanja, navodeći da „kada snimate film daleko od prvih linija (…) lako ga je montirati, lako je nešto izostaviti i lako je izmisliti lažnu naraciju o najmoralnijoj vojsci na svijetu.“ Tako je izraelska propaganda prikazivala vojsku dugi niz godina i radila je na tome da taj imidž i reputacija budu netaknuti. Zato je Naza toliko uznemirila izraelske političke i vojne lidere, jer optužbe ne dolaze izvana već iz same vojske, pri čemu nekoliko njih pripada elitnoj obavještajnoj jedinici.
Dokumentarac ‘Naza: Prava priča’ sličan je filmu Yuvala Abrahama i Rachel Szor, koji je osvojio Specijalnu nagradu žirija na Filmskom festivalu u Veneciji prošlog septembra. Cilj Izraela je diskreditirati originalni film i braniti akcije vojske u Pojasu Gaze.
Izrael je odlučio da se odbrani od dokumentarca Naza, koji razotkriva sistem koji stoji iza masovnih bombardovanja civilnih ciljeva u Gazi, objavljivanjem vrlo sličnog dokumentarca pod nazivom Naza: Prava priča. U njemu Izrael pokušava pobiti sadržaj originala i predstavlja svoju verziju događaja. Proizveden u rekordnom roku, film od 49 minuta sažima propagandu koju izraelska vojska i vlada ponavljaju posljednje tri godine, otkako su pokrenule svoju brutalnu ofanzivu protiv stanovništva Pojasa Gaze, gdje su ubile više od 74.000 ljudi.
Od premijere filma Naza sredinom septembra na Filmskom festivalu u Veneciji, gdje je dobio 25-minutne ovacije publike, vlada, vojska i svi njihovi propagandni aparati rade na opovrgavanju optužbi sadržanih u dokumentarcu Yuvala Abrahama i Rachel Szor. Film sadrži intervjue s više od 20 vojnih lica koji objašnjavaju kako je vještačka inteligencija korištena za odabir velikog broja ciljeva u Gazi i kako su cijele zgrade, čak i naselja, bombardovane kako bi se ubili navodni članovi palestinske grupe Hamas, kao i njihove porodice, uključujući brojnu djecu. Neki od intervjuisanih (svi sa zaklonjenim licima i iskrivljenim glasovima kako bi se spriječila identifikacija) bili su uključeni u proces donošenja odluka i izjavili su da su znali da će djeca poginuti u bombardovanjima, ali da to nije bilo važno.
Kopija
Konkretno, naziv NAZA je akronim na hebrejskom koji se koristi za označavanje civila koji bi mogli poginuti u napadu – odnosno, “kolateralne štete” – koju vojska izračunava prije nego što odobri bombardovanje.
U filmu Naza: Prava priča, glas aludira na originalni dokumentarac bez njegovog imenovanja, navodeći da „kada snimate film daleko od prvih linija (…) lako ga je montirati, lako je nešto izostaviti i lako je izmisliti lažnu naraciju o najmoralnijoj vojsci na svijetu.“ Tako je izraelska propaganda prikazivala vojsku dugi niz godina i radila je na tome da taj imidž i reputacija budu netaknuti. Zato je Naza toliko uznemirila izraelske političke i vojne lidere, jer optužbe ne dolaze izvana već iz same vojske, pri čemu nekoliko njih pripada elitnoj obavještajnoj jedinici.
Propagandni film također uključuje intervjue s vojnim osobljem, koje također skriva svoja lica i imena, ali ne i svoj navodni čin. Razgovaraju okrenuti leđima kameri na balkonu s biljkama, odražavajući koncept originala, u kojem se intervjui odvijaju na krovovima Tel Aviva noću, s vidljivim svjetlima grada i aktivnostima oko njih. Snimak je statičan, a estetski rezultat je znatno lošiji nego u originalnom dokumentarcu. Pored intervjua, film prikazuje snimke vojnih operacija u Gazi i izraelskih vojnika koji otkrivaju skrovišta oružja, uniforme ili tunele Hamasa u domovima, bolnicama ili školama kojima upravlja Agencija UN-a za pomoć i rad palestinskim izbjeglicama (UNRWA).
Jedan od anonimnih ispitanika tvrdi da se militanti Hamasa “povlače u gusto naseljena područja s velikim brojem ljudi” jer znaju da izraelska vojska “ne puca neselektivno”. “Postoje dva slučaja u kojima smo naišli na teroriste pod krinkom humanitarnih aktivnosti”, navodi on. Drugi izjavljuje: “Prije nego što odobrite bilo kakav napad, čak i artiljerijsku vatru, a kamoli zračne napade, prvo se uvjerite da je područje legalno borbena zona.” Dodaje da su za napad u blizini lokacija poput džamija, klinika ili škola “potrebna posebna odobrenja, a ona se ne odobravaju lako”.
Trn u oku
Svrha svjedočenja je pokazati da se Hamas skrivao i djelovao iz civilne infrastrukture, te da je stoga bilo potrebno bombardirati te lokacije; te da vojska nikada namjerno ne napada civile. To su isti argumenti koje Izraelske odbrambene snage (IDF) koriste od početka ofanzive na Pojas Gaze, u kojoj su većina žrtava žene i djeca, prema podacima palestinskog Ministarstva zdravstva (koje je potvrdio i sam UN).
Dokumentarac Naza: Istinita priča dostupan je na devet jezika i može se pogledati online na web stranici kreiranoj za ovaj dokumentarac, koji se zvanično promovira i reklamira – ne samo od strane izraelske ambasade u Sjedinjenim Američkim Državama. Web stranica navodi da su ga već pogledali milioni. Ovo je u oštroj suprotnosti s originalnim filmom Naza, koji još nije prikazan u izraelskim kinima i nije dostupan online, iako su režiseri najavili da će biti dostupan online od novembra.
Čak i prije nego što je većina izraelske javnosti imala priliku da ga vidi, dokumentarac Abrahama i Szora je bio osuđen i odbijen, a oba filmska stvaraoca su napadnuta i označena kao “izdajnici” ; vlada im je prijetila da će im oduzeti izraelsko državljanstvo. Režiseri su se ne samo usudili da dovedu u pitanje moral vojske i njenih postupaka, već su i pokazali kako se život odvija u Tel Avivu, u domovima Izraelaca, dok se nekih 60 kilometara dalje, u Pojasu Gaze, dešavao genocid.
