Godinama su se mnogi od ovih lidera predstavljali kao jedini koji mogu pomoći svojim državama, koristeći Covid pandemiju, ekonomiju i tragedije, da bi izgradili svoj imidž spasitelja, dok su političke protivnike, manjine, migrante i kritičare koristili kao zajedničkog neprijatelja. Njima su nacionalizam, strah i podjele postali sredstva za održavanje vlasti, a institucije sve češće prostor za zaštitu interesa uskog kruga ljudi.

Milei, Trump, Bolsonaro, Orban – svi oni pripadaju istom međunarodnom krajnje desničarskom pokretu, koji, usput rečeno, finansiraju i tehnološki oligarsi poput Elona Muska, rekao je španski premijer Pedro Sánchez za televiziju La Septima.

Njegove riječi najbolje opisuju ovu političku godinu u kojoj su neki od najutjecajnijih predstavnika tog pokreta izgubili vlast. Nakon godina u kojima se činilo da desničarski populizam nezaustavljivo osvaja svijet, 2026. donijela nam je svima novu nadu. Viktor Orban izgubio je vlast nakon šesnaest godina, Aleksandar Vučić nakon četrnaest, političko naslijeđe porodice Bolsonaro doživjelo je novi poraz, Benjamin Netanyahu ostao je bez vlasti, dok su republikanci izgubili kontrolu nad oba doma Američkog kongresa.

Njemački diplomata Wolfgang Ischinger za Deutschlandfunk je nazvao rezultate američkih izbora ogromnom prilikom za Evropu i mogućim početkom kraja pokreta MAGA.

Ipak, pošto ovo ne možemo gledati kao konačne poraze, sljedeći mjeseci će pokazati šta će biti s ovom međunarodnom političkom mrežom i koliko će njihov odlazak zaista promijeniti odnose snaga u svijetu.

Od Budimpešte do Beograda

U Mađarskoj je pobjedom Pétera Magyara završena šesnaestogodišnja vladavina Viktora Orbana, jednog od najvažnijih evropskih predstavnika krajnje desnog populizma. S njegovim odlaskom svjedočili smo obnovi institucija, istragama protiv bivših funkcionera, ponovnom približavanju Evropskoj uniji i udaljavanju od Trumpovog MAGA pokreta, Rusije i Izraela.

U Srbiji je pad Aleksandra Vučića, nakon gotovo dvije godine studentskih protesta, pokazao da korupcija, nepotizam i politička manipulacija mogu postati zajednički problem građana bez obzira na njihove političke ili nacionalne razlike. To jedinstvo protiv vlasti očito nije moglo razbiti ni dolazak američkih ultradesničarskih influensera pred izbore.

U Brazilu je pobjeda Luiza Inácija Lule da Silve nad Fláviom Bolsonarom, četiri godine nakon pokušaja državnog udara koji je pokrenuo njegov otac Jair Bolsonaro, predstavljala još jedan udarac međunarodnoj desnici. Čak ni u toj zemlji pokušaji MAGA pokreta da podrži Bolsonarovu političku porodicu, između ostalog, angažovanjem desničarskih influensera, nisu bili dovoljni da promijene izborni rezultat.

U Izraelu je čak mjesecima prije izbornog gubitka Benjamina Netanyahua otvoreno pitanje odgovornosti za njegove korupcijske afere, navodne propuste koji su prethodili napadima 7. oktobra i politiku prema Palestincima. Nova vlast, osim toga što će vjerovatno htjeti istrajati u sudskim postupcima protiv njega, mogla bi promijeniti i odnose s međunarodnim saveznicima koji su godinama štitili njegovu vladu, iako trenutna situacija sama po sebi, nažalost, ne znači kraj izraelske desničarske politike.

U SAD-u smo ovih dana svjedočili preuzimanju kontrole demokrata nad Zastupničkim domom i Senatom, što predstavlja ozbiljan poraz Trumpove administracije koja niti jedno obećanje iz svoje ‘nostalgične MAGA liste’ još nije ispunila.

Iako je sam Trump pokušao u periodu prije izbora popraviti situaciju izjavama da će prestati s vojnom pomoći Izraelu ili distanciranjem od lobista Milorada Dodika, republikanci su se već tada, kako je Reuters izvještavao, počeli ograđivati od njega, a posebno potpredsjednik J. D. Vance. Dok su i neke ranije istaknute pristalice MAGA pokreta, poput Marjorie Taylor Green, Thomasa Massieja, Candace Owens i Tuckera Carlsona počele javno kritikovati njegovu politiku. Stranka će se sada morati odlučiti hoće li nastaviti braniti političko MAGA naslijeđe koje joj je donijelo izborni poraz ili pokušati izgraditi potpuno novi imidž. Jer kako je novinar Faruk Kajtaz u svom komentaru američkih izbora objasnio: Vjerovatno niti jedan predsjednik SAD u novijoj historiji nije akumulirao toliko skoncentrisane vlasti u svojim rukama kao Donald Trump. Republikanska stranka će vjerovatno u sljedeće dvije godine napraviti totalni preokret unutar organizacije, a možda i tzv. ‘čistku’ kako bi pokušala pobijediti na izborima za dvije godine ili barem sačuvati ugled za buduće izbore dok ne uspije izgraditi nekog novog malo više centrističkog lidera poput oba Busha.

S druge strane, uspjesi progresivnih demokrata, poput Abdula el-Sayeda i Jamesa Talarica, pokazali su da se mijenjaju i odnosi snaga unutar Demokratske stranke, u kojoj mlađi političari sve češće osporavaju dominaciju centrističkog korporativnog dijela te stranke.

Ono što ove događaje čini posebno važnim jeste činjenica da nijedan od ovih lidera nije djelovao potpuno samostalno. Njihova međunarodna partnerstva nisu bila samo prijateljstva političara sličnih ideologija. Bila su i način međusobnog pružanja političke podrške i legitimiteta.

Orban je godinama bio jedan od najpouzdanijih evropskih saveznika Trumpovog pokreta, ali i važna veza između američke desnice, Moskve i izraelske vlade. Njegovim odlaskom Trump, Putin i Netanyahu gube partnera unutar Evropske unije koji je mogao blokirati ili usporavati zajedničke evropske odluke, posebno one koje se nisu uklapale u njihove interese.

Slično se može posmatrati i odnos Vučića, Dodika i njihovih međunarodnih partnera. Srbija i RS godinama su gradili političke veze s Rusijom i Izraelom, dok je Dodik tokom sadašnje Trumpove administracije pokušavao iskoristiti konzervativne lobističke mreže za vlastite ciljeve. Međutim, mislim da bi s promjenom političkih odnosa u SAD-u, Mađarskoj, Izraelu i Srbiji, takva partnerstva mogla izgubiti dio svoje važnosti.

Islamofobija više ne prolazi

Ni pokušaji međunarodne desnice da putem društvenih mreža i influensera, poput islamofobne Valentine Gomez, utječe na birače nisu dali očekivane rezultate. Od Brazila do Srbije i SAD-a, digitalna propaganda, dezinformacije i organizovane mreže podrške nisu uspjele nadjačati nezadovoljstvo građana. Tehnološki oligarsi i politički pokreti koji su računali na kontrolu digitalnog prostora pokazali su da veliki utjecaj na društvenim mrežama ne znači nužno i pobjedu na izborima. Uništavanje ruskih data centara prije nekoliko sedmica koji su se kasnije, kako je prenosio Euroenews, pokazali kao proizvođači internet-botova, dodatno je pomoglo pogurati ovu temu u centar svjetske pažnje.

Za Evropsku uniju Orbanov odlazak znači gubitak jednog od najvećih unutrašnjih protivnika evropske politike. Promjena vlasti u Mađarskoj, zajedno s novim političkim odnosima u Washingtonu, mogla bi otvoriti prostor za smirivanje EU-SAD tenzija i konstruktivniju saradnju. Ipak, Evropa se mora konačno osamostaliti, ostaviti u prošlosti poslijeratnu ovisnost o američkoj pomoći i ne smije ponovo prepustiti vlastitu sigurnost isključivo Sjedinjenim Državama, posebno nakon iskustva Trumpove politike.

Za Bosnu i Hercegovinu promjene bi mogle značiti manje prostora za Dodikovo oslanjanje na veze s Trumpovom administracijom i snažniji kongresni nadzor nad američkom politikom prema regionu. Bivši američki izaslanik Matthew Palmer upozorio je da promjena odnosa snaga u Kongresu ne znači automatski i radikalnu promjenu vanjske politike Bijele kuće, ali bi mogla donijeti veću pažnju Zapadnom Balkanu. To je, definitivno, prilika koju BiH treba iskoristiti, ali i podsjetnik da svoju diplomatiju i svoj lobi mora bolje izgraditi.

Godinama su se mnogi od ovih lidera predstavljali kao jedini koji mogu pomoći svojim državama, koristeći Covid pandemiju, ekonomiju i tragedije, da bi izgradili svoj imidž spasitelja, dok su političke protivnike, manjine, migrante i kritičare koristili kao zajedničkog neprijatelja. Njima su nacionalizam, strah i podjele postali sredstva za održavanje vlasti, a institucije sve češće prostor za zaštitu interesa uskog kruga ljudi.

Definitivno, 2026. nije godina u kojoj je ekstremna desnica nestala, ali jeste godina u kojoj je izgubila nešto mnogo važnije od pojedinačnih izbora – osjećaj političke nepobjedivosti.

Kako je američki MS Now zaključio, kada lideri globalnog autoritarnog pokreta izgube, vrijedi slaviti, jer kada birači odbace kandidate poput Vučića i Bolsonara, to nije samo udarac za njih i njihove stranke, već je to i neuspjeh za pokrete koje oni predstavljaju, prenosi Hayat.