Prema podacima Vijeća za američko-islamske odnose (Council on American Islamic Relations), organizacije za zaštitu građanskih prava muslimana, rekordan broj od više od 160 muslimana kandidovao se za lokalne, državne i savezne funkcije, što je porast u odnosu na 145 kandidata iz 2022. godine.

Rekordan broj od sedam muslimana izabran je u Kongres – šest u Predstavnički dom i jedan u Senat. Rano u srijedu (4. novembra), Abdul El-Sayed, progresivni demokrata iz Michigana, ušao je u historiju kao prvi musliman izabran u Senat SAD-a. Ovaj 42-godišnjak, sin egipatskih imigranata i bivši zvaničnik u oblasti javnog zdravstva, bio je često izložen kritikama i napadima zbog svoje vjere.

Demokrate koje su već obnašale dužnost – André Carson iz 7. izbornog okruga u Indiani, Ilhan Omar iz 5. okruga u Minnesoti, Rashida Tlaib iz 12. okruga u Michiganu i Lateefah Simon iz 12. okruga u Kaliforniji – osigurale su ponovni izbor u Predstavnički dom. Dvoje demokrata, dr. Adam Hamawy iz 12. okruga u New Jerseyju i Darializa Avila Chevalier iz 13. okruga u New Yorku, izabrani su po prvi put. Aisha Wahab, demokratkinja koja je u Kongres ušla putem vanrednih izbora u augustu, trenutno vodi u utrci za osvajanje punog mandata u 14. izbornom okrugu u Kaliforniji. Ako ona pobijedi, ukupan broj muslimana u Kongresu porast će na osam.

Keith Ellison, demokratski državni tužilac Minnesote, bio je 2006. godine prvi musliman izabran u Kongres. Napustio je Kongres nakon što je 2018. godine izabran za državnog tužioca Minnesote. Prethodni rekordni broj muslimana koji su istovremeno služili u Kongresu iznosio je pet.

Na izborima za državne i lokalne funkcije, američki muslimanski kandidati također su ostvarili historijske uspjehe. Dr. Letitia Plummer sada je muslimanka na najvišoj izabranoj funkciji u Teksasu. Ova demokratkinja izabrana je za sutkinju okruga (poznatu i kao izvršna rukovoditeljica okruga) u okrugu Harris, trećem po veličini okrugu u SAD-u.

U Michiganu su tri muslimanska kandidata iz redova Demokratske stranke pobijedila na izborima na državnom nivou. Abbas Alawieh je osvojio mjesto u Senatu, Jalal Abdallah je pobijedio u utrci za Predstavnički dom, a Alabas Farhat je ponovo izabran u Predstavnički dom. Zastupnica Nabeela Syed preuzela je mjesto u Senatu Illinoisa koje je prethodno držao republikanac. U Ohiju su demokrate Munira Abdullahi i Ismail Mohamed osvojili mjesta u Predstavničkom domu. Muslimani koji su se kandidovali na listi Demokratske stranke također su osvojili ili zadržali mjesta u Oregonu, Teksasu, Delawareu, Pennsylvaniji, Coloradu i Georgiji.

Prema podacima Vijeća za američko-islamske odnose (Council on American Islamic Relations), organizacije za zaštitu građanskih prava muslimana, rekordan broj od više od 160 muslimana kandidovao se za lokalne, državne i savezne funkcije, što je porast u odnosu na 145 kandidata iz 2022. godine.

Umorni od straha

Postoji jedna posebna vrsta iscrpljenosti u Americi iz izbora u izbore – gledati kako se muslimanska zajednica zloupotrebljava radi sticanja jeftinih političkih poena. Reklame i bilbordi usmjereni protiv šerijata postali su otrcani, a muslimani su umorni od stalnog ponavljanja laži o njihovoj vjeri i zajednici.

Međutim, nakon izbora održanih ove sedmice, nameće se pitanje hoće li neki političari konačno prepoznati jednu drugu vrstu iscrpljenosti: Amerikanci su umorni od toga da im se govori koga treba da se plaše, umjesto da čuju šta kandidat planira učiniti kako bi poboljšao njihove živote.

Pretpostavka koja stoji iza tolike antimuslimanske kampanje jeste da će samo pominjanje islama okončati svaku dalju raspravu. Predstavite kandidata kao „stranca“, pretvorite džamiju u prijetnju i dovoljno često izgovorite riječ „šerijat“ – i glasači će prestati postavljati pitanja o svojim medicinskim računima ili cijenama goriva. Isto tako, oni će jednostavno isključiti svoju moralnu savjest pred očiglednim zvjerstvima u čijem je počinjenju – kroz genocid u Gazi – učestvovala i vaša zemlja.

Ovi izbori poslužili su kao upozorenje političarima koji se još uvijek oslanjaju na tu formulu. Ljudi za koje vi učite druge da treba da strahuju – također izlaze na glasanje. A njihove komšije možda pokazuju znatno manje interesovanja za vaše predrasude nego što ste pretpostavljali.

U Michiganu, Abdul El-Sayed postao je prvi musliman izabran u Senat SAD-a, uprkos kampanji koja je njegovu vjeru neprestano prikazivala kao prijetnju nacionalnoj sigurnosti. Predsjednik Donald Trump ga je otvoreno nazvao džihadistom, a ime „Muhammed“ koristio je kako bi mu se rugao na svojim skupovima, koji su postajali sve rasističkiji. Mike Rogers je dovodio u pitanje njegovu lojalnost zemlji, Haley Stevens ga je neprestano pokušavala diskreditovati, a karta „Muslimanskog bratstva“ previše je puta odigrana. Sviđao vam se El-Sayed ili ne, on je vodio kampanju fokusiranu na zdravstvenu zaštitu i troškove života – i pobijedio je. Činilo se da on zapravo uopće ne želi govoriti o vanjskoj politici, osim u kontekstu njenog uticaja na naše urušene unutrašnje prilike. Jasno je da glasači nisu nasjeli na te besmislice.

To upozorenje bilo je prisutno već godinu dana ranije. Zohran Mamdani se tokom svoje kampanje suočio s valom antimuslimanskih napada, prije nego što je postao prvi muslimanski gradonačelnik New Yorka. Grad koji se tako snažno povezuje s traumom 11. septembra izabrao je muslimana da ga vodi. Pa šta onda? Usput, Gaza je prisutna u političkoj debati još od početka genocida, a za demokrate bi bilo mudro da izvuku pouku iz toga.

Ove pobjede ne dokazuju da predrasude nikada ne pobjeđuju, niti da su ih svi glasači odbacili. Ishod izbora zavisi od mnogo faktora. Ipak, one bi trebale dovesti u pitanje onu lijenu pretpostavku da je islamofobija politički adut koji ne nosi nikakve negativne posljedice.

Ponekad ljudi koje pokušavate zastrašiti postanu još odlučniji da učestvuju. Ponekad oni koje pokušavate prestrašiti shvate da vrijeđate njihovu inteligenciju.

A ove godine, u taj pokušaj uložen je ogroman novac.

Prema podacima kompanije AdImpact, koje je prenio NPR, republikanci su do sredine marta već potrošili više od 10 miliona dolara na televizijske reklame u kojima se islam ili šerijat spominju u negativnom kontekstu. Najveći dio tog iznosa potrošen je u Teksasu, uoči tamošnjih unutarstranačkih izbora. To je otprilike deset puta više nego što je potrošeno u svakom od prethodna četiri izborna ciklusa. A to je bio samo presjek stanja u martu, a ne konačni bilans cijele izborne sezone.

Razmislite šta se tim novcem zapravo kupovalo: ne plan za smanjenje troškova stanovanja ili poboljšanje škola, već poziv da se milioni sugrađana Amerikanaca posmatraju kao prijetnja.

U Teksasu, guverner Greg Abbott i glavni državni tužilac Ken Paxton pomogli su da se taj poziv pretvori u konkretne poteze vlasti. Pokrenuli su niz istraga o stambenom projektu koji vode muslimani, dok je Abbott prijetio ukidanjem finansiranja aerodroma zbog postojanja mjesta za ritualno pranje (abdest), koje muslimani koriste prije molitve. Paxton je u svojoj kampanji za Senat čak napao svog republikanskog protivkandidata na unutarstranačkim izborima zbog podrške „masovnoj imigraciji muslimana”, pri čemu je iskrivio izjave o obavezama prema Afganistancima koji su pomagali američkim snagama.

Poruka društvu

Nijednog od njih nije spasila ta istrošena vrsta politike. Abbott je izgubio od Gine Hinojose, a Paxton od Jamesa Talarica. Njihovi ubjedljivi porazi ne mogu se pripisati samo jednom pitanju, ali pokazuju da pretvaranje muslimana u metu nije moglo zamijeniti sticanje povjerenja glasača. Posljedice su se proširile i izvan tih rasa. Teksaški Državni odbor za obrazovanje, kojim dominiraju republikanci, odobrio je nastavni plan i program koji predstavlja rani islam kroz navodne “brutalne vojne kampanje” i “ropstvo” poslanika Muhameda, uprkos prigovorima muslimana i zabrinutosti koje su izrazili vlastiti imenovani stručnjaci. Do trenutka pisanja ovog teksta, demokrate su osigurale najmanje sedam mjesta u odboru od 15 članova, čime su znatno smanjile ono što je bila republikanska većina od 11-4.

Tu postoji lekcija za svakoga ko zamišlja da je pretvaranje djetetove religije u optužnicu u učionici način da se stekne povjerenje njegovih ili njenih roditelja.

Ali nacionalni značaj nadilazi Teksas i nadilazi bilo kojeg pojedinačnog kandidata.

Za one koji su stasali nakon 11. septembra, ovaj trenutak dovodi u pitanje jedan dobro poznat zahtjev: da provedu živote dokazujući da ovdje pripadaju, prije nego što im se uopće dopusti da razgovaraju o bilo čemu drugom.

Umorni su od te pogodbe. Ne žele da je naslijedi još jedna generacija muslimanske djece.

I pazite, netolerantni pojedinci: mogli biste upravo vi potaknuti na djelovanje one ljude koje ste se nadali ušutkati.

Obećavajuća strana ovog trenutka nije samo činjenica da muslimani ostvaruju politički utjecaj. Riječ je o mogućnosti šireg odbacivanja ideje da je njihova pripadnost nešto što političari mogu tek tako ukinuti.

Pouka ovih izbora nije da je Amerika prevazišla islamofobiju. Pouka je da političari više ne bi trebali pretpostavljati da će ih Amerikanci za to nagraditi.

Mržnja prema vašem muslimanskom komšiji neće vam smanjiti stanarinu, poboljšati školu koju pohađa vaše dijete niti učiniti zdravstvenu zaštitu pristupačnijom. Međutim, to će političarima pružiti temu za razgovor, umjesto da moraju objašnjavati zašto ti problemi i dalje postoje.

Muslimani pripadaju ovoj zemlji, bez obzira na to pobjeđuju li na izborima ili gube.

Političari koji vode kampanju kao da to nije slučaj, sada shvataju da je i njihov vlastiti položaj na vlasti daleko manje siguran.

Izvor: RNS