Svoje sunarodnjake na turskom jeziku naziva Bosnalu i Boşnak, koji su za nj bili jednoznačni pojmovi, kako se navodi u mišljenju istraživača, dok jezik tih stanovnika imenuje izrazima bosnaca [Bosnadža] i boşnakça [Bošnakča]
Mula Mustafa, sin Ahmedov i Fatimin, rođen je 1731. ili 1732. godine u Sarajevu, u Sinan-pašinoj mahali, nedaleko od uže čaršije ovog grada. Nadimak Bašeskija ponio je po zvanju koje je dobio u svom vremenu, odnoseći se na “glavnog” pripadnika janjičarskog vojničkog reda, veterana.
Bašekija, u našoj kulturnoj historiji poznat po Ljetopisu, još kao mladić, 1756. počeo je s njegovim vođenjem, pisanjem i bilježenjem, najvećim dijelom pisanim na osmanskoturskom jeziku arapskim neshi-pismom, za koji na jednome mjestu piše: “Neka se zabavi i neka zadovolji svoju radoznalost onaj znatiželjnik (ašik) koji poslije mene, u neka druga vremena, bude ovu knjigu, ovu zbirku gledao i pregledao”. Istraživači su se uglavnom usaglasili da je Bašeskija svoje posljednje kratke zapise ostavio iz 1804. ili 1805, a da je preselio 1809.
Svoje sunarodnjake na turskom jeziku naziva Bosnalu i Boşnak, koji su za nj bili jednoznačni pojmovi, kako se navodi u mišljenju istraživača, dok jezik tih stanovnika imenuje izrazima bosnaca [Bosnadža] i boşnakça [Bošnakča].
Kao izuzetno predan ljubitelj svoje kulture, jezika i porijekla, Mula Mustafa hiperbolizirano govori o dometima bosanskog narodnog leksičkog izbora u odnosu na orijentalne jezike. Govoreći o leksičkom bogatstvu bosanskog jezika u odnosu na turski i arapski, Bašeskija je tako spomenuo 45 izraza za glagol otići (o čemu je nekoć bilo govora), a za glagol jesti u oblicima prezenta daje 12 različitih leksema kao što su: jede, gvaca, zvoca, pirća, sublja, lotri, hapi, gloginja, lavutri, momolji, hlapa, čaluga, tvrdeći da ih ima još te veli: “pa i dalje prosuđuj”.
Bez obzira na činjenicu što je Bašeskija hvalio pa i prehvalio bogatstvo bosanske leksike u odnosu na arapsku i tursku, vrijedi spomena činjenica da Bašeskija iznosi svoju ličnu impresiju, koja se prije svega treba posmatrati u okvirima pozitivnog autoreferencijalnog stava o vrijednosti vlastitog jezika i kulture kojoj pripada.
Alen Kalajdžija diplomirao je 2002. godine na Odsjeku za bosanski, hrvatski i srpski jezik i književnost naroda Bosne i Hercegovine Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, gdje je magistrirao 2007, a doktorirao 2012. godine. Predavao je kratko u osnovnoj i srednjoj školi, a imao je više angažmana u nastavi bosanskog jezika na univerzitetima u Bosni i Hercegovini i inostranstvu. Objavio je samostalno četiri naučne monografije, dvije naučne knjige u koautorstvu, te jednu zbirku priča i jedan dnevnički putopis. Uz skoro 90 naučnih i stručnih radova te 15-ak kulturalnih kolumni objavio je približno 400 naučnopopularnih pojedinačno koncipiranih jezičkih savjeta o bosanskom jeziku. Na mjestu direktora Instituta za jezik Univerziteta u Sarajevu proveo je dva mandata (2013–2021). Trenutno u Institutu ima izbor u zvanje naučnog savjetnika.
