Bečki dnevnik Der Standard donosi reportažu iz Kalinovika, rodnog mjesta ratnog zločinca Ratka Mladića. Novinari lista istražuju kako uoči predstojećih izbora u Bosni i Hercegovini ovo siromašno i raseljeno mjesto i dalje živi pod dugom sjenom zločina i u potpunoj odanosti generalu čija djela politički vrh i dalje veliča
„Grad heroja“, piše na spomeniku visokom tri i po metra. Odmah zdesna, na samom ulazu u Kalinovik, vidi se lik čovjeka s kojim će ovo mjesto vjerovatno još dugo ostati povezivano. Riječ je o jednom od najvećih zločinaca 20. stoljeća, generalu Vojske Republike Srpske koji snosi odgovornost ne samo za troipogodišnje granatiranje i opsadu Sarajeva, nego i za masovna protjerivanja, masovna ubistva i genocid nad muslimanima u Bosni i Hercegovini, Piše danas bečki Der Standard na početku reportaže iz ovog gradića.
Spomenik je podignut 2018. godine, godinu dana nakon što je Mladić osuđen na doživotni zatvor. Kada je krajem avgusta 2026. godine preminuo, mještani njegovog rodnog Kalinovika palili su svijeće i okupljali se u centru sela. Ondje stoji još veći spomenik s neobičnim postamentom na kojem dominira generalova kapa.
Kalinovik je u potpunosti odan zločincu. Načelnik opštine Radomir Sladoje naziva Mladića „najvećim herojem i generalom srpskog naroda“, i to za buduće generacije. Ovih dana na stubovima vise crvene zastavice njegove stranke SNSD. Načelnik se smiješi s plakata. U Bosni i Hercegovini četvrtog oktobra održavaju se izbori, a SNSD je u Kalinoviku već dugo na vlasti.
Lider stranke Milorad Dodik, koji se nalazi i pod austrijskim sankcijama zbog stalnih pokušaja podrivanja vlastite države, izgradio je mrežu kojoj se malo ko može oduprijeti. Za jedan glas plaća se oko 100 maraka, odnosno 50 eura, pričaju mještani Kalinovika. Dodikova stranka jednostavno ima više novca od ostalih. Ovaj put bi ipak moglo doći do promjene, nada se Jovan A., pristalica opozicionog SDS-a. Njegova porodica se ekonomski osamostalila i sada izdaje smještaj turistima. Kćerka radi za jednu međunarodnu kompaniju za koju „nije potrebna stranačka knjižica“. Većina ostalih stanovnika Kalinovika zavisi od stranke ukoliko žele posao ili narudžbe.
Iznad planina leži magla. Vrhovi Zelengore više se ne vide. Iz planinskih pašnjaka izranjaju sive, špijaste stijene. Između njih rastu modri čičci. Lijevo od napuštenog muslimanskog groblja, čiji veliki, uski nišani stoji ukoso na jesenjem suncu, put vodi u selo Božanovići.
Na jednom drvetu visi predimenzionirana tabla s nazivom ulice: „Ulica generala Ratka Mladića“. Put kojim šetaju kokoši ispod stabala krušaka nema u sebi ništa herojsko. Jedna porodica poziva na rakiju i kafu. Kao i mnogi ovdje, žive od stočarstva. Sin radi kao policajac u Sarajevu, jer ovdje posla gotovo da nema. U opštini zapravo živi još samo oko 500 ljudi, kažu mještani, dok je onih nekoliko stotina drugih koji su tu prijavljeni potrebno samo kao glasačka mašinerija za stranku. U stvarnosti su odavno otišli.
Političari se, kažu, brinu samo za vlastite interese. Načelnik Sladoje i sam je o Kalinoviku rekao: „To što se u opštini ne otvara ništa novo stvar je privatnih preduzetnika koji ovdje jednostavno ne vide budućnost. Ja imam benzinsku pumpu, hotel i pilanu.“
Sladoje je dio moćnog SNSD-a, kojem je u zaboravljenim mjestima poput Kalinovika posebno lako prikupljati glasove. Opština bi zapravo morala biti procvjetalo turističko mjesto: pašnjaci sa stokom koja pase, srednjovjekovna groblja i tvrđava usred bosanskih planina nestvarno su lijepi. Barem postoji jedna prodavnica u kojoj se prodaju sir, slanina i sokovi. Žene pletu džempere, kape, rukavice i pape koji se ovdje nude. Inače, Kalinovik djeluje kao da je ispao iz nekog drugog vremena. U hotelu Moskva visi slika Vladimira Putina.
Od 1901. do 1918. godine austrougarska vojska ovdje je držala školu gorske artiljerije. Priča koja se još uvijek pripovijeda kaže da je Adolf Hitler u Prvom svjetskom ratu 1914. godine služio upravo u Kalinoviku. No garnizonska vremena, kada je ovdje živjelo mnogo vojnika, odavno su prošla, a iseljavanje je ogromno. Pošto lokalna škola ima malo učenika, često je teško pronaći nastavni kadar.
U junu 1992. godine muslimanski stanovnici ovog mjesta dovedeni su upravo u tu školu. Prije toga između pravoslavnih Srba i muslimanskih Bošnjaka nije bilo napetosti. Poznavali su se, igrali i jeli zajedno. Prema popisu stanovništva iz 1991. godine, u Kalinoviku je živjelo oko 60 posto Srba i 37 posto muslimana. A onda je na zgradi opštine podignuta srpska zastava. Bošnjaci su otpušteni iz policije, a ključne pozicije zauzeli su Srbi. Zatim je ograničena sloboda kretanja muslimanima. Morali su tražiti „odobrenje“ od policijskog „kriznog štaba“. Strah je rastao iz sata u sat.
Uprkos sigurnosnim garancijama koje su date muslimanskoj zajednici, muslimani su oko 25. juna 1992. godine hapšeni i odvođeni u školsku fiskulturnu salu, gdje su zlostavljani i mučeni. Srpski uniformisani pripadnici odvodili su muslimanske djevojčice i žene i silovali ih. Neke od njih nikada se nisu vratile. U julu je potom 85 Bošnjaka zatvoreno u skladište municije nedaleko od mjesta. Konačno, petog augusta 1992. godine mnogi od njih, među kojima i kalinovački ljekar, izvedeni su iz skladišta na livadu i streljani. Tijela su prenesena u jednu štalu, polivena benzinom i zapaljena.
Jedan od njih je ipak preživio. Fejzija Hadžić se pretvarao da je mrtav pod kišom metaka. Kada su se motori udaljili i kada je bio siguran, teško ranjen se izvukao iz štale. Kasnije je svjedočio na nekoliko suđenja, između ostalog i protiv Ratka Mladića. Samo iz porodice Hadžić u Kalinoviku je ubijeno 15 ljudi. Na ograđenom groblju iznad mjesta danas stoje bijeli nišani s njihovim imenima. Inače u Kalinoviku ništa ne podsjeća na zločine, niti na to da je ovdje nekada živjelo mnogo muslimana. Sve tri džamije su porušene.
Sam Mladić je na početku rata u rodno mjesto stigao helikopterom. Muslimanima je dao sigurnosne garancije, baš kao i u Srebrenici 1995. godine, prije nego što ih je dao ubiti. Kada se prije nekoliko godina pred Haškim tribunalom sudilo za zločine u njegovom rodnom mjestu, Mladić je bio veoma uzrujan, tako stoji u zapisnicima. „Lice mu je bilo crveno. Bio je izuzetno uznemiren.“
Bosansko ministarstvo odbrane nedavno je prekinulo radni odnos dvojici od ukupno 37 vojnika koji su javno veličali Mladića. Predsjedavajući Predsjedništva BiH Denis Bećirović upozorio je na Generalnoj skupštini UN-a da srpsko rukovodstvo nije odustalo od svoje ekspanzionističke ratne ideologije. „Institucionalno veličanje ovog zločinca anticivilizacijski je čin. Ono predstavlja direktno poistovjećivanje srpskog državnog vrha s jednim od najgorih klistra u evropskoj historiji.“
Pašnjaci s grmovima borovnice oko Kalinovika sjaje u hrđavosmeđem sjaju. Po padinama se kreću debele, vunom bogate ovce. Čak i ako bi ovdje četvrtog oktobra pobijedila opoziciona stranka SDS, malo šta bi se promijenilo. Masovne zločine nad muslimanima poriču praktično sve stranke u današnjoj Republici Srpskoj, a Mladića veličaju svi. U Kalinovik se vratio samo jedan jedini musliman.
