Odluka građana Islanda na predstojećem referendumu o otvaranju pregovora s Evropskom unijom stavila je ovu ostrvsku državu na historijsku raskrsnicu. Pritisnuti rekordnom inflacijom, drastičnim skokom troškova života i nesigurnom valutom, Islanđani u ovom izjašnjavanju ne biraju samo ekonomsku stabilnost i potencijalno uvođenje eura, već i budući smjer vlastite suverenosti i geostrateške sigurnosti u sve napetijoj arktičkoj regiji

Island, geografski izolovan, ali ekonomski bogat nordijski otok, nalazi se u kriznom političkom trenutku. Građani ove otočke države izlaze na referendum kako bi odlučili hoće li njihova vlada uopšte otvoriti pristupne pregovore o članstvu u Evropskoj uniji. Politička atmosfera u zemlji podijeljena je do granica usijanja, a birači su oštro polarizirani oko tri ključna stuba: ekonomije, suvereniteta i nacionalne sigurnosti.

Prema podacima Nacionalne izborne komisije, već u prvim sedmicama prevremenog glasanja na 111 biračkih mjesta u zemlji i diplomatskim predstavništvima širom svijeta prikupljeno je više od 41.000 glasačkih listića. To predstavlja čak 15 posto od ukupno 272.690 punoljetnih građana s pravom glasa. Iako ovaj referendum, poput britanskog referendumskog izjašnjavanja o Brexitu 2016. godine, pravno nije obavezujući, njegov je politički utjecaj apsolutan. Ishod glasanja zapečatit će geopolitički i ekonomski smjer Islanda za narednih nekoliko godina.

Ipak, proceduralni okvir ove konsultacije nosi specifičnu demokratsku dinamiku. Islandski birači u ovoj fazi ne odlučuju o samom pristupanju Evropskoj uniji, već isključivo o davanju mandata vladi za pokretanje pregovora. Ukoliko ti razgovori u najoptimističnijem scenariju u roku od 18 mjeseci rezultiraju konačnim sporazumom, uslijedit će drugi referendum na kojem će građani donijeti konačnu odluku. Prema trenutnim istraživanjima javnog mnijenja, većina građana pokazuje otpor prema konačnom članstvu, što stvara svojevrsni politički paradoks: birači su neodlučni oko samog otvaranja pregovora, ali su unaprijed skeptični prema konačnom sporazumu.

Podjela na tabor „za“ i tabor „protiv“ u svojoj suštini odražava različito vrednovanje tri spomenuta parametra. Hälldor Jorgen, bivši izvršni direktor kompanije Microsoft na Islandu i pristalica otvaranja pregovora, ističe kako tabor koji podržava integraciju stavlja ekonomski pragmatizam na prvo mjesto.

„Ako dajes prednost ekonomiji, a posebno obuzdavanju inflacije, podržat ćeš ulazak u Evropsku uniju u nadi da će se time stabilizovati cijene i smanjiti kamatne stope“, objašnjava Jorgen.

Island se bori s izuzetno visokim troškovima života. Godišnja stopa inflacije dostigla je 5,3 posto, dok je Centralna banka nedavno podigla referentnu kamatnu stopu na čak 8 posto. Posljedice po građane su direktne i teške: kamate na stambene kredite kreću se između 9 i 10 posto, što je nivo neviđen u većini evropskih zemalja još od kraja prošlog stoljeća.

Borba protiv inflatornog pritiska povezana je s političkom strategijom koalicione vlade koju predvodi premijerka Kristrún Frostadóttir iz Socijaldemokratskog saveza. Ključni dio tog plana jeste potencijalno napuštanje nacionalne valute – islandske krune. Jorgen islandske krunu bez zadrške naziva „nanovalutom koja je potpuno neupotrebljiva izvan granica zemlje i zbog toga izuzetno podložna drastičnim fluktuacijama na tržištu“.

Jorgen je dio pokreta „Za, pa da vidimo“, koji zagovara glasanje za otvaranje pregovora, kako bi se tek nakon uvida u ponuđeni sporazum donijela konačna odluka o ulasku u Uniju. Međutim, poslovni lideri koji se protive članstvu imaju sasvim drugačiju računicu. Guðmundur Fertram, osnivač i generalni direktor biotehnološke kompanije Kerecis, koja je razvila inovativni sistem za liječenje opekotina uz pomoć evropskih fondova, uprkos toj finansijskoj podršci odlučno se bori protiv integracije.

„Kada je Island bio dio Danske, sve ključne odluke donosile su se u Kopenhagenu. S Evropskom unijom dogodilo bi se potpuno isto. Kolika je uopće udaljenost između Luksemburga i Njemačke?“, pita Fertram, ukazujući na opasnost od gubljenja nacionalnog suvereniteta.

Veliko Vojvodstvo Luksemburg ima gotovo identičan broj stanovnika kao Island, ali se nalazi u samom srcu evropskog kontinenta. S druge strane, najkraća zračna linija između ovog sjevernoatlantskog otoka i teritorije Evropske unije iznosi više od hiljadu kilometara.

Geografski položaj Islanda igra presudnu ulogu u raspravi, posebno kada je riječ o ribarstvu, drugoj najvažnijoj privrednoj grani u zemlji za koju je stanovništvo i emotivno izuzetno vezano. Ministrica vanjskih poslova Katrín Gunnarsdóttir naglasila je da bilo kakav potencijalni sporazum o pristupanju mora garantovati potpunu suverenost Reykjavíka nad upravljanjem ribljim fondom. Službene briselske institucije na ove zahtjeve još uvijek nisu dale zvaničan odgovor, dok europske pomorske sile pažljivo prate razvoj situacije.

Geografija diktira i geopolitička pitanja. Island se nalazi bliže Grenlandu nego Evropskoj uniji, a na jednakoj je udaljenosti od briselskog sjedišta i arhipelaga Svalbard, nad kojim Rusija ostvaruje određena suverena prava. Ta pozicija čini Island ključnim vratima Sjevernog Atlantika i Arktika. Ovu stratešku ulogu otok zadržava još od 1941. godine, kada su ga u sklopu preventivnih mjera protiv nacističke Njemačke okupirale britanske snage.

Geoekonomija i sigurnost čine treći stub referendumskog izjašnjavanja. Odluka premijerke Frostadóttir da glasanje, prvobitno planirano za 2027. godinu, pomjeri za raniji termin povezana je s destabilizacijom međunarodnih odnosa i geopolitičkim pritiscima u arktičkoj regiji. Za vladu u Reykjavíku, ulazak u Evropsku uniju predstavlja mehanizam za jačanje državnog suvereniteta u nestabilnom okruženju. Za protivnike integracije, taj stav je neutemeljen, jer Evropsku uniju posmatraju prvenstveno kao ekonomsku i političku zajednicu bez stvarne vojne moći.

Referendum se održava u trenutku kada Arktik postaje žarište ne samo klimatskih promjena nego i vojno-diplomatskih nadmetanja. Dok NATO izvodi vojne vježbe u islandskim akvatorijima, Kina javno promoviše projekat „Polarnog puta svile“ za pomorski transport robe s Dalekog istoka prema Evropi.

Podaci sindikalnih organizacija pokazuju da je Island preuzeo titulu najskuplje zemlje na svijetu, prestigavši Švicarsku i Norvešku. Šest malih paradajza u supermarketu košta skoro sedam eura, skromni hamburger u lokalnom restoranu doseže cijenu od 28 eura, dok se obična pizza za ponijeti naplaćuje više od 22 eura.

Iako su prosječne plate visoke, pri čemu najniži bruto prihodi prelaze 3.000 eura mjesečno, rast troškova života nadmašuje primanja građana. Ekonomski stručnjaci, poput profesora emeritusa Thorvaldura Gylfasona s Univerziteta na Islandu, upozoravaju da je glavni uzrok visokih cijena nedostatak tržišne konkurencije.

„Tržišni oligopol ovdje je gotovo nacionalni sport. Osim toga, uvozimo polovinu svih potrepština, uglavnom s evropskog kontinenta, što uzrokuje ogromne troškove transporta. Iako kruna ne utječe direktno na cijene, Island ima dugu historiju naglih padova vrijednosti svoje valute, što u pravilu prati val inflacije“, ističe Gylfason.

Izvještaji Međunarodnog monetarnog fonda naglašavaju opasnost od trajnog odvajanja inflatornih očekivanja od zadatih ciljeva, preporučujući hitne mjere za stabilizaciju cijena. Dok privatno zdravstvo i obrazovanje na Islandu koštaju dvostruko više u odnosu na prosjek Unije, maloprodajne cijene hrane više su za 58 posto.

Profesor s Univerziteta Berkeley, Jon Steinsson, smatra da bi integracija u Evropsku uniju donijela dugoročnu korist za islandsku privredu: „Ulazak na jedinstveno tržište smanjio bi trgovačke barijere i pojačao konkurenciju, što bi direktno utjecalo na pad maloprodajnih cijena. Potencijalno usvajanje eura omogućilo bi znatno niže kamatne stope u odnosu na trenutnih 8 posto, čime bi se rasteretio kućni budžet građana.“

Pitanje otvaranja pregovora s Evropskom unijom za građane Islanda predstavlja izbor između očuvanja potpune nacionalne samostalnosti u upravljanju resursima i prihvaćanja šireg evropskog okvira radi stabilizacije vlastite ekonomije i jačanja sigurnosti. Prvi krug glasanja pokazat će kojim će putem krenuti ova otočka država.