Maksime zagonetnog kineskog stratega Sun Tzua ponovo snažno izbijaju u prvi plan u svijetu koji je, čini se, zaboravio da je najbolja pobjeda ona ostvarena bez borbe

Prije više od 2300. godina, Sun Tzu, kineski general koji je živio krajem perioda Proljeća i Jeseni (770–476. p.n.e.), napisao je, kako se vjeruje, jer to do danas nije u potpunosti potvrđeno, vojni traktat koji je ostao najpoznatiji u historiji: „Umijeće ratovanja“.

Za one koji nisu upoznati, riječ je o djelu od jedva stotinu stranica koje pod svojom prividnom jednostavnošću krije duboke maksime i aforizme. Jedan od najpoznatijih glasi: „Rat je vještina obmane. Stoga, ako si sposoban, pretvaraj se da si nesposoban. Ako si spreman, pretvaraj se da nisi. Ako si blizu, pretvaraj se da si daleko. Ako si daleko, pretvaraj se da si blizu. Mami neprijatelja mamcima, odglumi nered i udari ga. Ako je neprijatelj stabilan, pripremi se. Ako je snažan, izbjegavaj ga. Ako je gnjevan, isprovociraj ga. Ako je ponosan, pokaži poniznost. Ako je odmoran, izmori ga. Ako je ujedinjen, razdvoj ga. Napadni ga kada to ne očekuje. Pojavi se neočekivano. Ove strategije osiguravaju pobjedu, ali se ne mogu unaprijed objelodaniti.“

Sažetak knjige u jednoj rečenici glasi da rat treba izbjegavati kad god je to moguće. Međutim, ako je borba neizbježna, jedina opcija jeste izaći kao pobjednik.  „Umijeće ratovanja“ sadrži lekcije koje i danas odjekuju. Sun Tzu na indirektan način govori o formaliziranju saveza, prepoznavanju sopstvenih snaga u odnosu na konkurenciju, liderstvu, logistici i nedostatku zaliha, što su principi primjenjivi na bilo koju kompaniju.

Historijski posmatrano, mnogi stručnjaci smatraju vjerovatnim da je knjiga napisana početkom perioda Zaraćenih država (475–221. p.n.e.), kada Kina nije postojala kao jedinstvena država, već je bila podijeljena na šest ili sedam nezavisnih država koje su konstantno ratovale za prevlast. Tek 221. godine prije nove ere, Qin Shi Huang, vladar dinastije nastale u državi Qin, porazio je ostale zaraćene države i proglasio prvo centralizovano Kinesko carstvo, ujedinjujući sve od pisma do mjernih jedinica.

O samom autorstvu postoji još više nedoumica. Sun Tzu u prevodu znači „Učitelj Sun“, ali se ne zna ko se tačno krije iza tog imena. Postoje tri hipoteze: prva sugerira da je knjigu oko 500. godine p.n.e. napisao legendarni strateg Sun Wu; druga tvrdi da je djelo nastalo između 350. i 270. godine p.n.e. iz pera stratega Sun Bina; dok treća ukazuje na to da je riječ o kolektivnom radu više autora iz različitih epoha.

Uprkos tome, „Umijeće ratovanja“ ostaje inspiracija mnogima. Poklonici ovog djela bili su Napoleon Bonaparte, Mao Zedong (koji je primijenio njegove taktičke principe u borbi protiv Japanaca i nacionalista iz Kuomintanga), ali i Colin Powell, Steve Jobs, Jeff Bezos, Bill Gates, pa sve do sportskih stručnjaka poput Phila Jacksona, koji je koncepte iz knjige primjenjivao na Chicago Bullse, te trenera Fernanda Alonsa i Luiza Felipea Scolarija.

Danas se „Umijeće ratovanja“ izučava na vojnim akademijama poput West Pointa (zajedno s klasikom Carla von Clausewitza „O ratu“), u Silikonskoj dolini, na sportskim terenima i u većini poslovnih škola, jer su njene pouke primjenjive na najrazličitijim poljima.

Iako se veliki dio poglavlja bavi vođenjem rata u starom vijeku, fundamentalne ideje su psihološke prirode. Riječ je o primijenjenoj filozofiji i načinu razmišljanja koji se razlikuje od zapadnog. Kineska misao prolazi kroz spektakularnu revalorizaciju u posljednjih nekoliko decenija, pri čemu se klasici poput Sun Tzua posmatraju kao djela na nivou zapadnih teorija rata, ali izražena na specifičan kineski način. Kineska historija obilovala je razdobljima strašnog nasilja, zbog čega filozofski prolazi u tekstu predstavljaju doprinos potrazi za redom i kontrolom. Red je primarni cilj, dok je rat u svojoj suštini katastrofa.

Najvažnija pouka koja važi i za današnje „zaraćene države“ jeste da se rat mora izbjegavati po svaku cijenu, jer ne postoji zemlja koja je imala koristi od dugotrajnog sukoba. Uzoran zapovjednik i vladar moraju pokazati suzdržanost, samokontrolu i vrlinu.

„Umijeće ratovanja“ vremenom je postalo klasik u rangu „Misli“ Marka Aurelija. Najveća privlačnost knjige leži u tome što nudi model u kojem su inteligencija, diplomatija, oprez, mudrost i suptilnost važniji od sirove snage, za razliku od zapadnog pristupa koji veći naglasak stavlja na vatrenu moć i tehnologiju.

Načelo drevne kineske misli nalaže prilagodljivost, temeljno poznavanje samog sebe i dugoročno planiranje. U savremenim međunarodnim odnosima, strategija obostrane koristi (win-win) i fleksibilnost u djelovanju direktno vuku korijene iz ovih principa, dokazujući da su pouke napisane prije više od dva milenijuma jednako djelotvorne i danas.

IZVOR: Bosna.hr, Historia Y Vida