Čovječanstvo se neumitno približava prvom globalnom padu broja stanovnika još od epidemije Crne smrti u 14. vijeku, ali ovaj put uzrok nije pošast nego enigmatični, opći pad želje za imanjem djece. Vodeći američki demograf Nicholas N. Eberstadt upozorava da pronatalitetne politike i imigracija više ne mogu zaustaviti demografsku imploziju te da je izlaz isključivo u potpunoj prilagodbi novoj ekonomskoj realnosti

Jedne sparne noći sredinom šezdesetih godina prošlog vijeka, mladi entomolog sa Stanforda Paul Ehrlich vozio se taksijem kroz New Delhi i povjerovao da gleda direktno u smak svijeta. Prepune ulice i gomile ljudi inspirirale su ga da 1968. objavi knjigu „Demografska bomba“, bestseler koji je predviđao masovnu glad i stotine miliona mrtvih. Ehrlich je postao televizijska zvijezda, ali glad nikada nije došla. Pola stoljeća kasnije, umjesto prebrojavanja gomile, naučnici danas broje prazne kolijevke, a čovječanstvo se primiče svom prvom populacijskom padu od vremena Crne smrti.

Nicholas N. Eberstadt, nosilac katedre Henry Wendt za političku ekonomiju na Američkom poduzetničkom institutu u Washingtonu i jedan od najutjecajnijih svjetskih demografa, od samog je početka sumnjao u Ehrlichov katastrofični konsenzus. Još prije tri decenije najavio je procese kojima svjedočimo danas.

„Više od 50 godina pokušavam učiti o demografiji i stanovništvu. Čak i u ranim danima takozvane populacijske eksplozije bio sam skeptičan. Razlog je bio jednostavan: svijet nije eksplodirao jer su se ljudi odjednom počeli razmnožavati poput zečeva. Dogodilo se to da su prestali umirati kao muhe“, objašnjava Eberstadt.

„Populacijska eksplozija u 20. vijeku i četverostruko povećanje broja ljudi duguju se činjenici da se očekivani životni vijek udvostručio, sa 30 na gotovo 65 godina. Ako već morate imati populacijski problem, dobro zdravlje mi se čini kao prilično dobar problem.“

Statistika u 2026. godini potvrđuje da je nekadašnji strah bio pogrešan. Japan je ubilježio najniži broj rođenih od početka Meiji ere 1873. godine. Francuska bilježi tek dvije trećine beba u odnosu na 1806. godinu, kada je Napoleon pobijedio kod Jene. Južna Koreja je potrošila više od 100 milijardi dolara na pronatalitetne mjere samo da bi pala na 0,7 djece po ženi, dok statistika iz Beijinga bilježi padove kakvi se viđaju samo nakon ratova i pošasti. Španija, sa 1,1 djetetom po ženi, predvodi evropski trend u kojem se već nalazi više od 70 procenata čovječanstva.

Za razliku od historijskih depopulacija uzrokovanih epidemijama, današnji pad rezultat je globalnog gubitka želje za potomstvom. Fertilitet strmoglavo pada u teokratijama i socijaldemokratijama, u bogatim i siromašnim društvima.

„To objašnjenje obuhvata tajne pohranjene u osam milijardi ljudskih srca. Radi se o ogromnoj globalnoj promjeni mentaliteta u vezi s porodicom i odgojem. Ne mogu to dokazati, ali sumnjam da naš pametni telefon ima neke veze s nedavnim ubrzanjem pada fertiliteta. Jednako kao što je kontracepcijska pilula promijenila mentalitet ljudi, pametni telefon nije stvoren kao kontracepcija, ali se čini da djeluje upravo tako“, ističe ovaj demograf.

Mnoge razvijene zemlje nedostatak novorođenih pokušavaju premostiti uvozom radne snage. Međutim, Eberstadt upozorava da imigracija nije čarobni štapić ako ne postoje duboka integracija i ekonomska održivost.

„U zemljama s velikodušnim sistemom socijalne zaštite može se činiti da doseljenici rješavaju problem radne snage i odgađaju krizi. Ali ako novopridošli imaju nižu stopu učešća na tržištu rada i niži nivo obrazovanja, fiskalni problem se samo odgađa. Imigracija može biti uspješna strategija samo za društva koja su izuzetno dobra u prihvatanju i asimilaciji novih građana“, navodi on.

Državne subvencije i finansijski podsticaji za rađanje u većini zemalja nisu dali nikakav dugoročan rezultat. Uprkos tome, Eberstadt ne odbacuje budućnost i odbija podleći pesimizmu.

„Prilično sam skeptičan prema pronatalitetnim politikama jer one ne mogu postići mnogo ako ne promijene mentalitet. Ali vjerujem da se možemo adaptirati. Mi smo najprilagodljivija vrsta koja najbolje rješava probleme. Uspjeli smo pomnožiti našu produktivnost i bogatstvo deset puta u posljednjih 150 godina i vjerujem da to možemo ponoviti i u uslovima depopulacije, iako moramo promijeniti mnoge navike koje bi postale preskupe u svijetu sa sve manje djece.“

Dok zvanične projekcije Ujedinjenih nacija i dalje predviđaju vrhunac populacije na oko 10,3 milijarde ljudi krajem ovog vijeka, Eberstadt smatra da je taj scenarij previše optimističan i da će se preokret dogoditi znatno ranije.

„Ne želimo živjeti u svijetu snova. Oko 80 procenata ljudi koji će živjeti na svijetu 2050. godine već je rođeno. Taj profil nam je poznat i bit će potpuno drugačiji od današnjeg. Moja je procjena da će se vrhunac globalne populacije dogoditi znatno ranije nego što to prognozira UN“, zaključuje Eberstadt.

IZVOR: Bosna.hr, El Mundo