Nogometni reprezentativac Bosne I Hercegovine, Haris Tabaković, tek je sa 27 godina napravio pravi iskorak u dresu Austrije iz Lustenaua. Nakon što je godinama kasnije skrenuo pažnju na sebe i rešetao mreže u njemačkoj Bundesligi, ovaj 32-godišnjak sada postaje ključni igrač u timu Red Bull Salzburga

Priča između Harisa Tabakovića i Austrije posebne je vrste. Zamalo je njegov vodeći pogodak u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo poslao reprezentaciju Austrije u baraž, prije nego što se svojim izjednačujućim golom Michael Gregoritsch upisao u besmrtne. U Austriji je doživio procvat u Lustenauu, dok su ga u bečkoj Austriji navijači prozvali „Jesus“. Nakon tri godine provedene u Njemačkoj, ponovo je na austrijskim terenima, s jasnim zadatkom da Salzburg vrati na sam vrh.

Prošle sedmice Tabakoviću je bilo potrebno svega 16 minuta da protiv Pafosa postigne het-trik i odvede Salzburg u evropska takmičenja. Pred ekipom je dvoboj u plej-ofu Lige Evrope protiv švedskog senzacionalnog šampiona Mjällbyja, ali bez obzira na ishod, jesen u Evropi je osigurana kroz Ligu konferencija. Sve to zahvaljujući Tabakoviću.

Na prvi pogled, igrač koji je u protekloj sezoni postigao 13 golova u njemačkoj Bundesligi djeluje preveliko za austrijski fudbal. Vjerovatno i na drugi. Međutim, da će ovaj 32-godišnjak izrasti u takvog igrača, nije se moglo naslutiti. Čak ni on sam to nije očekivao.

Tabaković potiče iz skromne porodice. Njegovi roditelji izbjegli su iz Bosne i Hercegovine u Švicarsku 1994. godine tokom rata, dok je Haris još bio u majčinom stomaku. Otac je radio kao pomoćni radnik za jednu švicarsku porodicu, obavljajući baštenske poslove i radeći kao vozač, dok je majka radila kao čistačica. Težak rad za mladog Tabakovića nije bio opcija, već svakodnevica. Kod kuće nije bilo slobodnih popodneva. Kada nije imao trening, pomagao je ocu u poslovima. Upravo ga je to iskustvo oblikovalo za nastavak karijere, pa je u jednom intervjuu 2025. godine naglasio da su mu radna etika i posvećenost uvijek bili važniji od samog talenta.

Kao tinejdžer završio je zanat za bankarskog službenika i sa 16 godina još uvijek igrao za lokalni klub u gradiću Grenchenu. Napuštanje obrazovanja zbog fudbala nikada nije bilo tema. Ipak, njegov talenat nije prošao nezapaženo. Prešao je u omladinski pogon Young Boysa iz Berna, gdje je ujutro radio u banci, a navečer trenirao. Takav tempo trajao je tri godine, sve dok nije položio završne ispite. Tek tada mu je otac dao zeleno svjetlo da se potpuno posveti fudbalu, iako je u tom trenutku već uveliko imao potpisan profesionalni ugovor.

Kao mladi igrač važio je za jednog od najvećih švicarskih talenata i nastupao za U21 reprezentaciju. Međutim, pravi proboj na velikoj sceni izostajao je. Priznao je kasnije da u to vrijeme nije bio ni psihički ni fizički spreman za nastupe pred 20.000 ljudi i pritisak koji nose puni stadioni. Bio je, kako kaže, šampion na treninzima, ali bi vikendom podlijegao pritisku i strahu od neuspjeha.

Nakon posudbe u drugu švicarsku ligu, 2016. godine prelazi u Grasshoppers, a potom 2017. u Mađarsku. U dresu Debrecena postigao je 12 golova u 20 utakmica, ali je zbog teške povrede koljena morao pauzirati čitavu sezonu. Nastavak u Diósgyőru sa svega dva gola u 20 mečeva nije donio željeni povratak. U ljeto 2020. godine, sa 26 godina, ostao je bez ugovora i s velikim sumnjama u vlastitu budućnost. Tada stiže poziv Austrije iz Lustenaua, uz jasnu svijest da mu je to posljednja prilika u profesionalnom fudbalu.

I priliku je iskoristio na impresivan način. U prvoj sezoni postigao je 18 golova na 23 utakmice u drugoj ligi, da bi u šampionskoj sezoni 2021/22. mrežu tresao čak 27 puta na 23 meča. U Vorarlbergu je upoznao i svoju današnju suprugu.

Dobre igre u odvele su ga u bečku Austriju. Nakon početnih poteškoća, novi trener Michael Wimmer ukazao mu je puno povjerenje, a Tabaković mu je uzvratio sa 17 golova u sezoni 2022/23, završivši kao drugi strijelac lige odmah iza Rapidovog Guida Burgstallera. U Beču je dobio nadimak „Jesus“, koji mu je samom bio pomalo neprijatan, ali je simbolizirao njegovo nogometno uskrsnuće.

Uslijedio je prelazak u drugu njemačku ligu, gdje je u dresu Herthe iz Berlina brzo postao ljubimac navijača. Tamo je dobio nadimak „Fluppe“ (žargonski izraz za cigaretu, kao asocijacija na njegovo prezime), a navijači u Berlinu imali su običaj kolektivno paliti cigarete kada bi postigao gol. Sa 22 pogotka okrunio se titulom najboljeg strijelca 2. Bundeslige.

Epizoda u TSG Hoffenheimu u najvišem rangu nije bila toliko uspješna, ali je na posudbi u Mönchengladbachu ponovo proradio njegov golgeterski instinkt, gdje je mrežu tresao 13 puta. Na reprezentativnom planu, nakon što je osjećao povezanost i prema Švicarskoj i prema Bosni i Hercegovini, u jesen 2023. godine debitovao je za Zmajeve. U meču protiv Italije pogotkom je izborio produžetke, a bio je precizan i u penal-lutriji.

Ovog ljeta, u 32. godini, vratio se u Austriju u transferu vrijednom pet miliona eura. Bio je to nesvakidašnji potez za Red Bull Salzburg, klub koji primarno investira u mlade talente. Sportski direktor Marcus Mann istakao je da od Tabakovića očekuju da mladom timu donese prijeko potreban impuls.

Osim golgeterskog instinkta, Tabaković ekipi donosi mnogo više. Sposoban je sačuvati loptu, proigrati saigrače, vršiti pritisak na zadnju liniju i odlično prepoznati slobodan prostor. Uprkos visini od 1,96 metara i snazi u skok-igri, tehnički je izuzetno potkovan. Prije svega, radi se o lideru koji povlači ostale i na terenu daje više od maksimuma.

Haris Tabaković bi po svom profilu i karakteru mogao biti upravo onakav igrač i čovjek kakav je Red Bull Salzburgu nedostajao proteklih godina.

IZVOR: Bosna.hr, Der Standard