Program, otvoren učenjem kur’anskih ajeta, prerastao je u mevludsku svečanost koja nije samo sjećanje na život i djelo poslanika Muhammeda, a.s., već i snažan podsjetnik na potrebu za ljudskom blizinom u vremenu koje nas neumoljivo otuđuje.
Dok prve zrake sunca obasjavaju obronke oko Konjević Polja, stara tekija Hamza-dede ponovo postaje središte duhovne gravitacije. I ove godine, ovaj historijski dragulj iz 16. stoljeća otvorio je svoja vrata vjernicima koji su pristigli iz svih dijelova Bosne i Hercegovine, pretvarajući podrinjski pejzaž u mjesto susreta tradicije, vjere i zajedništva.
Program, otvoren učenjem kur’anskih ajeta, prerastao je u mevludsku svečanost koja nije samo sjećanje na život i djelo poslanika Muhammeda, a.s., već i snažan podsjetnik na potrebu za ljudskom blizinom u vremenu koje nas neumoljivo otuđuje.
Fadil Osmanović, povratnik čiji životni put svjedoči o prkosu i opstanku na ovim prostorima, ovu tekiju vidi kao stub svog identiteta.
– Tekija nam znači više od države – kaže Osmanović, dok pogledom prati okupljene.
Prema njegovim riječima, u svakodnevici se ljudi udaljavaju, postaju otoci.
– Ovo je vakat kada te barijere padaju i kada se ponovo prepoznajemo kao zajednica – ističe Fadil.
Među prisutnima, u tihoj radosti prvog susreta s ovim mjestom, bila je i hadžihanuma Rasema Hamzić. Iako decenijama vezana za tekijske redove, put do Konjević Polja za nju je imao posebnu težinu.
– Cijeli život sam u derviškim krugovima, ali ovdje me put ranije nije nanio, govori hadžihanuma Rasema – dok joj oči zrače iskrenom toplinom.
Dodala je da je jedva dočekala poziv šejha Ediba Kravića te da na ovom mjestu, u ovom miru, za sebe nalazi istinsku duhovnu obnovu.
Historija tekije Hamza-dede priča je o trajnosti. Od 2019. godine, kada je na inicijativu muftije tuzlanskog dr. Vahida ef. Fazlovića ponovo oživljena, ona nije samo arhitektonsko svjedočanstvo prošlosti, već aktivno središte duhovne obnove Bošnjaka u Podrinju.
– Emanet koji smo preuzeli 2019. godine obavezuje nas na čuvanje kulture i duhovnosti ovog kraja – objašnjava šejh Edib Kravić, šejh nakšibendijske tekije “Šejh Ahmed Nurudin” u Tuzli.
Podsjetio je na redovne aktivnosti u samoj tekiji Hamza-dede.
– Naši mjesečni susreti, prve subote u mjesecu, postali su nit koja povezuje ljude sa korijenima i jedne s drugima – ističe šejh Kravić.
Dok se mevludski glasovi utapaju u prirodu koja okružuje tekiju, poruka skupa ostaje jasna: mir, međusobno poštovanje i činjenje dobra univerzalni su jezici kojima se ovdje govori. U svijetu koji se često čini fragmentiranim, tekija Hamza-dede ostaje čvrst oslonac – duhovni svjetionik koji neumorno šalje poruku da je zajedništvo jedini put ka suštinskom miru.
Izvor: RTVTK
