Odluka entitetskih vlasti u Banjaluci da kroz izmjene Krivičnog zakonika proglase isticanje simbola Armije RBiH krivičnim djelom s zaprijećenom zatvorskom kaznom otvorila je novu, opasnu fazu ustavno-pravne krize u Bosni i Hercegovini. Dok se upozorava na svjesno izjednačavanje legitimnih odbrambenih snaga međunarodno priznate države s fašističkom ideologijom NDH i udar na državni kontinuitet, sporne zakonske odredbe, usprkos pokrenutom vetu bošnjačkog kluba, morat će epilog dobiti pred Ustavnim sudom BiH

Usvajanje dopuna Krivičnog zakonika i Zakona o grobljima i pogrebnoj djelatnosti u Narodnoj skupštini Republike Srpske, uz prateću Deklaraciju o zaštiti vitalnih nacionalnih interesa srpskog naroda, predstavlja jedan od najozbiljnijih pravno-političkih izazova za stabilnost Bosne i Hercegovine u posljednjoj deceniji. Dok predlagači ovih akata insistiraju na zaštiti vlastitog identiteta i uvođenju reda u javni prostor, zapravo se otkriva opasan pokušaj izjednačavanja historijskih činjenica, pravna nedorečenost te svjesno zadiranje u ustavni kontinuitet države i njenih legalnih oružanih snaga.

Deklaracija je, po svojoj pravnoj prirodi, politički i deklarativni akt koji nema direktnu obavezujuću snagu zakona, ali služi kao ideološki i strateški putokaz entitetskim institucijama. U ovom konkretnom slučaju, Deklaracija naglašava potrebu odbrane entitetskih nadležnosti od onoga što naziva pokušajima unitarizacije, te poziva na pokretanje procedura za poništenje svih ranijih odluka visokih predstavnika donesenih na osnovu takozvanih bonskih ovlaštenja. Iako Deklaracija sama po sebi ne propisuje kazne niti direktno mijenja zakonodavstvo, ona stvara politički okvir i ideološko opravdanje za restriktivne zakonske izmjene koje su uslijedile odmah nakon njenog usvajanja.

S druge strane, dopune Krivičnog zakonika i Zakona o grobljima donose konkretne, represivne sankcije. Krivični zakonik sada propisuje kaznu zatvora do tri godine za svako javno isticanje, proizvodnju, promet ili promovisanje simbola kojima se, prema tekstu zakona, veliča ili podržava ustaška ideologija NDH, ali i Armija Republike Bosne i Hercegovine. U slučajevima kada takvo isticanje izazove uznemirenje javnosti ili narušavanje reda, predviđene su zatvorske kazne od dvije do pet godina.

Paralelno s tim, dopune Zakona o grobljima uvode novčane kazne za spomenike i objekte na grobljima koji bi, prema procjeni entitetskih organa, mogli vrijeđati vjerske ili nacionalne osjećaje. Izjednačavanjem odbrambene armije međunarodno priznate države s fašističkom tvorevinom iz Drugog svjetskog rata, entitetski zakonodavac u Banjaluci napravio je presedan koji duboko zadire u kolektivnu memoriju i ustavni poredak.

Osnovni pravni i historijski problem ovog zakona leži u njegovoj dubokoj nedorečenosti i potpunom zanemarivanju historijskih i pravnih činjenica, jer zakon uopće ne pravi razliku između zastave Armije RBiH i zvanične državne zastave Republike Bosne i Hercegovine. Zastava sa štitom i šest zlatnih ljiljana bila je zvanična, međunarodno priznata zastava države Bosne i Hercegovine, pod kojom je zemlja primljena u Ujedinjene nacije 1992. godine i pod kojom je potpisan Dejtonski mirovni sporazum. Armija RBiH jeste koristila ovaj grb i zastavu kao svoje ambleme, ali u izmijenjenom obliku jer su ljiljani prvenstveno bili državni simbol Republike BiH sve do usvajanja izgleda nove državne zastave 1998. godine. Kažnjavati nekoga za isticanje simbola pod kojima je država stekla međunarodno priznanje predstavlja ne samo pravni apsurd, nego i izravno kršenje osnovnih ljudskih prava i pravnog kontinuiteta Bosne i Hercegovine garantovanog Članom 1. Ustava BiH.

Pored ove historijske kontradikcije, zakon otvara i izuzetno osjetljivo pitanje statusa službenih vojnih formacija unutar same države, primarno 2. pješadijskog rendžerskog puka Oružanih snaga Bosne i Hercegovine. Ovaj puk je, prema Zakonu o odbrani BiH, izravni sljednik Armije RBiH i zadužen je za njegovanje njenog identiteta i vojne tradicije. Zvanična i zakonski odobrena obilježja ovog puka Oružanih snaga BiH sadrže upravo grb Armije RBiH sa štitom i ljiljanima, koje pripadnici ove jedinice nose na svojim svečanim uniformama tokom zvaničnih državnih manifestacija i vojnih ceremonija.

Postavlja se logično pravno pitanje kako entitetski zakon misli tretirati vojnike i oficire Oružanih snaga BiH dok legalno nose svoje zvanične uniforme i ambleme na teritoriji entiteta Republika Srpska. Da li entitetske vlasti planiraju hapsiti pripadnike državne vojske zbog nošenja zakonom propisanih oznaka, ili ovaj zakon služi kao sredstvo za selektivnu primjenu i pritisak na civilno stanovništvo, čime se direktno narušava integritet Oružanih snaga BiH kao jedinstvene vojne sile.

Nakon što su Vijeće naroda RS i Zajednička komisija Narodne skupštine i Vijeća naroda odbile veto Kluba delegata bošnjačkog naroda, predmet je po automatizmu upućen Ustavnom sudu Republike Srpske, odnosno njegovom Vijeću za zaštitu vitalnog interesa. Prema dosadašnjoj praksi i političkom kontekstu u entitetu, gotovo je izvjesno da će Ustavni sud RS odbiti zahtjev Kluba Bošnjaka i presuditi da sporni zakoni ne ugrožavaju vitalni nacionalni interes. Nakon izricanja te presude, zakoni i Deklaracija bit će objavljeni u Službenom glasniku RS, čime formalno stupaju na snagu u entitetskom pravnom sistemu.

Predstavnici bošnjačkog naroda i ovlašteni podnosioci apelacija iz državnih institucija već su najavili pokretanje postupka pred Ustavnim sudom Bosne i Hercegovine. Ustavni sud BiH jedina je instanca koja ima konačni autoritet da ocjenjuje usaglašenost entitetskih zakona s Ustavom BiH, Evropskom konvencijom o ljudskim pravima i međunarodnim ugovorima. U konačnom raspletu, najrealniji scenarij jeste da će Ustavni sud BiH donijeti privremenu mjeru obustave primjene zakona, a potom ga i zvanično staviti van snage u dijelovima koji krše slobodu izražavanja, ustavni kontinuitet države i nadležnosti Oružanih snaga BiH. Time će se još jednom potvrditi da entitetsko zakonodavstvo ne može potirati državni ustav, ali će do te odluke pravna nesigurnost i međuetničke tenzije na terenu ostati na izuzetno visokom nivou.