“Turki”, kako ih mnogi Sirijci nazivaju, otvorili su škole, upravljaju benzinskim pumpama i restoranima. U lokalnim pekarama proizvode tradicionalne okrugle, debele pogače, koje su privukle pažnju njihovih sirijskih komšija. Većina nema pasoše, ali kao i ostali u područjima pod kontrolom pobunjenika, imaju lične karte, a stotine njih upisano je na Univerzitet u Idlibu, gdje privremena vlada najavljuje besplatno školovanje za njih, kao i za lokalne Sirijce.

U petak su se na džumi, u Emevijskoj džamiji u Damasku, ujgurski borci pridružili hiljadama drugih vjernika, samo kao još jedna grupa pobunjenika u uniformama. Nakon pada diktatora Bašara al-Asada, Ujguri su postali sve vidljiviji u Damasku, ali njihova budućnost u zemlji je nesigurna i mogla bi predstavljati prepreku za novu sirijsku vladu koja želi uvjeriti svjetske sile da može spriječiti strane borce u prijetnji izvan svojih granica.

Tokom posljednjih desetak godina, hiljade Ujgura stiglo je u Siriju iz Kine preko Turske. Danas ujgurski lideri u Siriji kažu da njihova zajednica broji oko 15.000 ljudi, uključujući 5.000 boraca. Većina živi u gradu Idlibu, koji drže pobunjenici, ili u enklavama blizu grada Jisr al-Shughura.

“Turki”, kako ih mnogi Sirijci nazivaju, otvorili su škole, upravljaju benzinskim pumpama i restoranima. U lokalnim pekarama proizvode tradicionalne okrugle, debele pogače, koje su privukle pažnju njihovih sirijskih komšija. Većina nema pasoše, ali kao i ostali u područjima pod kontrolom pobunjenika, imaju lične karte, a stotine njih upisano je na Univerzitet u Idlibu, gdje privremena vlada najavljuje besplatno školovanje za njih, kao i za lokalne Sirijce, piše Foreign Policy.

Privremena sirijska vlada uključila ih je i u svoju službenu vojnu strukturu, što je priznanje uloge koju su njihovi borci odigrali u svrgavanju Asada – rata koji je, prema ujgurskim liderima, koštao oko 1.100 ujgurskih života.

U januaru su se stotine vojnih komandanata u uniformama okupile kako bi čule prvi govor sirijskog čelnika Ahmeda al-Sharae od svrgavanja Asada, a među njima bio je i Abdulaziz Davud Hudaberdi, etnički Ujgur iz sela blizu Aksua u Kini. Hudaberdi je u Siriju stigao 2012. i vodi lokalni ogranak Turkijske islamske stranke (TIP), formacije kojoj pripada većina sirijskih Ujgura.

Kao čelnik pobunjeničke 133. divizije, bio je ključan u svrgavanju Asadovog režima, a nagrađen je činom brigadnog generala u sirijskoj vojsci, zajedno s dvojicom drugih Ujgura koji su postali pukovnici. Desetak stranih boraca dobilo je takve činove u novoj Siriji.

Prisustvo TIP-a u Siriji mogla bi imati značajne posljedice za budućnost zemlje, posebno u kontekstu ukidanja međunarodnih sankcija. Hayat Tahrir al-Sham (HTS), koji je predvodio napad na Asada, a potom se raspustio i integrirao u novu vladu, Ujedinjeni narodi svrstavaju na popis terorističkih organizacija. Kina je nagovijestila da prisutnost grupa poput TIP-a i dalje odvraća od podrške promjeni te oznake.

Pogledi Pekinga na TIP sukobljavaju se s zabrinutošću oko tretmana ujgurske manjine u Kini, potaknute izvještajima o masovnom zatvaranju i navodima o državnom nastojanju da se izbriše religijska i kulturna posebnost ove etničke grupe.

Kineska politika u Xinjiangu – ili Istočnom Turkistanu, kako ga neki Ujguri nazivaju – izazvala je simpatije zapadnih vlada prema Ujgurima i ohrabrila neke u ujgurskoj dijaspori da javno pozivaju na neovisnost od Pekinga, čak i ako to znači borbu za to. Za globalnu ujgursku dijasporu, TIP je prva uspješna borbena snaga njihova cilja.

“Ponosni smo na njih”, rekla je Rukiye Turdush, ujgurska akademkinja i bivša čelnica Federacije Istočnog Turkistana u Kanadi. Scene oslobađanja sirijskih zatvorenika iz zatočeništva dale su joj nadu da će Ujguri, koji su prema nekim procjenama u stotinama hiljadama zatvoreni u kineskim zatvorima i takozvanim reedukacijskim kampovima, jednog dana biti slobodni. “Neki su rekli da su, kada su otvarali vrata Asadovih zatvora, plakali jer su osjećali kao da otvaraju kineske zatvore”, dodala je Turdush.

Kao i mnogi Ujguri koji su završili u Siriji, Hudaberdi je godinama tražio mjesto za život izvan Kine. Ovaj 48-godišnjak bio je u zatvoru u Kini tokom kasnih 1990-ih i 2000-ih. Godine 2010. nabavio je lažni pasoš i otputovao u Maleziju. Odande je otišao u Iran, a zatim u Afganistan, gdje se povezao s prvim ujgurskim militantnim grupama koje su se borile za opstanak usred američkih napada dronovima i pakistanskih vojnih operacija u Waziristanu.

Ujgurski imigranti koji su 1990-ih otišli u Afganistan dobili su dopuštenje talibana za naseljavanje. Do 1998. jedan ujgurski vođa, Hasan Mahsum, osnovao je kampove za obuku i pokrenuo Istočnoturkijski islamski pokret (ETIM). Nakon 2001. Kina je uspješno lobirala da ETIM bude uvršten na popis terorističkih organizacija u Sjedinjenim Američkim Državama, a vođstvo grupe pobjeglo je u pakistanski Waziristan, gdje su razvili bliže veze s Al-Kaidom.

Mahsum je ubijen u pakistanskom vojnom napadu na bazu Al-Kaide 2003. Njegov nasljednik, Abdul Haq al-Turkistani, imenovan je u vodstvo Al-Kaide 2005. i uspio je preživjeti američke napade dronovima, ali je grupa bila značajno oslabljena, do te mjere da su je Sjedinjene Američke Države 2020. izbrisale s popisa terorističkih organizacija, navodeći da “nema vjerodostojnih dokaza da ETIM još postoji”.

Peking tvrdi da je TIP samo ETIM pod drugim imenom i da je i dalje povezan s Al-Kaidom, pripisujući grupi niz incidenata u Kini – od atentata na provladine imame do napada nožem – kao i samoubilački napad na kinesku ambasadu u Biškeku 2016.

Sean Roberts, profesor na Univerzitetu George Washington koji proučava ujgurske populacije, kaže da nijedan od ovih napada nije “jasno pripisan” TIP-u ili ETIM-u. Glasnogovornik TIP-a u Siriji potvrdio je da grupa nije odgovorna za te napade i dodao da TIP nema ambicije za pokretanje međunarodnih terorističkih kampanja, jer su one kontraproduktivne za dugoročnu misiju skupine da pridobije globalnu političku podršku, te da više nema veze s Al-Kaidom.

Kada je Hudaberdi 2012. stigao u Siriju, to je bilo u vrijeme kada su hiljade mladih Ujgura prelazile u područja pod kontrolom pobunjenika, uglavnom preko Turske. Prema nekim procjenama, hiljade mladića prešlo je granicu, djelimično uz prešutnu suglasnost turske vlade, kaže Roberts, koji je proveo opsežne intervjue s migrantima. Turska je tako pokušavala balansirati: već je ugostila milione sirijskih izbjeglica, ali predsjednik Recep Tayyip Erdogan nastojao je zadržati javnu podršku ujgurskom cilju kako bi pridobio nacionaliste.

TIP u Siriji kaže da su njegovi članovi došli u zemlju tražeći mjesto za život, ali da su se mnogi pridružili borbi protiv Asada jer ih je podsjećala na taktike korištene protiv njih u Kini: masovno špijuniranje, neograničeno zatvaranje i diskriminacija na temelju etničkih i vjerskih uvjerenja. “Ujguri su vidjeli paralele između represivnog režima Bašara al-Asada i Kineske komunističke partije”, rekao je glasnogovornik TIP-a, “i kao rezultat toga, pridružili su se borbi uz Sirijce.”

U godinama koje su uslijedile, borci TIP-a sudjelovali su u pobunjeničkim kampanjama u Jisr al-Shughuru, Alepu, Idlibu i Latakiji. Hudaberdi je izgubio članove porodice u režimskim zračnim napadima, uključujući suprugu i dva sina. Godine 2021. diplomirao je na vojnoj akademiji HTS-a u Idlibu, a krajem 2024. vodio je borce koji su sudjelovali u napadu koji je doveo pobunjenike do Damaska.

Budućnost TIP-a u Siriji ovisit će o tome kakve će ustupke nova vlada morati učiniti vanjskim silama. Tehnički, Hudaberdi i hiljade ujgurskih boraca koji čine TIP sada su dio sirijske vojske, ali još uvijek nemaju sirijsko državljanstvo. Sharaa je izjavio da su strani borci bili ključni za pobjedu pobunjenika i razmišljao je o mogućnosti da im se dodijeli državljanstvo. Njegova vlada takođe je pokušala uvjeriti druge da više nema globalnih džihadističkih ambicija.

Dok je HTS postigao znatno veći napredak od Talibana otkako su preuzeli vlast u Afganistanu, postoje važne lekcije iz tog sukoba za Siriju, kaže Iftikhar Firdous, urednik Khorasan Diaryja, koji prati džihadističke aktivnosti u regiji. “HTS-ovo preuzimanje Sirije drugi je slučaj u ovom stoljeću da je džihadistička militantna grupa preuzela kontrolu nad cijelom zemljom”, rekao je Firdous.

On se pita jesu li članovi TIP-a organski integrirani u Siriju ili su samo formalno uključeni kako bi se smirile globalne zabrinutosti oko njihove prisutnosti. U Afganistanu su Talibani plaćali stranim borcima da odustanu od svojih globalnih džihadističkih težnji, dok je u Siriji HTS poduzeo jednako centralizirani pristup, uključivši TIP u svoju vojnu komandnu strukturu.

Za Kinu je militantna ujgurska prisutnost u susjednom Afganistanu bila veća prijetnja nego ona u Siriji. To je djelimično razlog zašto Peking nastoji pridobiti Talibane, nadajući se da će dobiti uvjeravanja da džihadisti neće pokretati napade iz zemlje, i do neke mjere je uspio: u posljednja dva desetljeća samo je šačica napada na Kinu ili kineske interese u inozemstvu povezana – i to slabo – s TIP-om. Hoće li taj uspjeh ponoviti u Siriji, tek treba vidjeti. (IZVOR: The Foreign Policy)