Posredničke misije Katara i Pakistana pokušavaju osigurati hitno desetodnevno primirje između SAD-a i Irana u trenutku kada deseti uzastopni val američkih zračnih udara i žestoke iranske odmazde u Persijskom zaljevu prijete da iscrpljujući sukob pretvore u sveopći regionalni rat

Dok se prostor Persijskog zaljeva nalazi pred opasnošću da se iscrpljujući oružani okršaj pretvori u otvoreni regionalni rat nesagledivih razmjera, Katar i Pakistan pokrenuli su hitnu posredničku misiju. Cilj ove diplomatske akcije jeste spriječiti da spirala napada i odmazdi između Sjedinjenih Američkih Država i Irana potpuno ugasne nadu u očuvanje Memoranduma o razumijevanju, potpisanog sredinom juna.

Obje strane se međusobno optužuju za kršenje dogovorenog primirja, dok su posrednici predložili desetodnevni prekid vatre kako bi se stvorio minimalan pregovarački prostor. Ipak, situacija na terenu pokazuje da obje sile paralelno vode dvostruku strategiju, intenziviranje vojnih udara radi jačanja vlastitih pozicija i slanje diskretnih diplomatskih signala za nastavak dijaloga.

Sjedinjene Američke Države izvele su desetu uzastopnu rundu preciznih zračnih udara na iranske vojne ciljeve. Prema zvaničnim saopštenjima iz Washingtona, težište napada bilo je usmjereno na zapovjedne centre iranskog režima, položaje protivzračne odbrane, sisteme za obalno osmatranje, lansirne komandne tačke za rakete i bespilotne letjelice, te ključne komunikacijske mreže. Pored udara na obalne objekte na jugu zemlje, američke snage gađale su i područje u blizini Tabriza, petsto dvadeset kilometara sjeverno od Teherana, gdje se nalaze strateške podzemne baze Iranske revolucionarne garde. Zvanična iranska novinska agencija IRNA potvrdila je pogibiju jedne osobe u toj zoni.

Američka vojna kampanja usmjerena je na sistemsko slabljenje iranskih vojno-pomorskih kapaciteta kojima se ugrožava trgovačka plovidba kroz Hormuški tesnac, ali nosi i naglašenu komponentu odmazde. Bijela kuća ne krije namjeru da kazni protivnika nakon prvih američkih žrtava u ovoj fazi eskalacije. Predsjednik Donald Trump, koji se tokom objave vijesti o novim žrtvama nalazio na finalnoj utakmici Svjetskog nogometnog prvenstva, poručio je da su napadi izvedeni u čast poginulih američkih vojnika.

Od početka ove operativne faze poginula su tri američka pripadnika, dva u napadu na bazu u Jordanu, uz jednog nestalog, te jedan tokom kontrolirane detonacije oborene bespilotne letjelice na sjeveru Iraka. Time je ukupan broj poginulih američkih vojnika dostigao šesnaest, uz stotine ranjenih, što znatno podiže unutrašnjopolitičku cijenu sukoba za Trumpovu administraciju pred predstojeće međuizbore u novembru.

Uprkos tvrdnjama Washingtona da u potpunosti kontrolira Hormuški tjesnac i da je iranska vojna moć pretrpjela nesagledive udarce, dešavanja na terenu oslikavaju mnogo složeniju sliku. Iranska revolucionarna garda potvrdila je da su dva naftna tankera pretrpjela eksplozije i ostala onesposobljena nakon što su pokušala proći tjesnacem neprijavljenim rutama. Istovremeno, iranski udari projektilima i dronovima izazvali su uzbune i aktivaciju protivzračnih sistema u Bahreinu i Kuvajtu.

Posebno zabrinjava činjenica da iranske snage sve češće gađaju vitalnu civilnu infrastrukturu u zaljevskim zemljama, o čemu svjedoče ponovljeni zračni napadi na ključno postrojenje za desalinizaciju vode u Kuvajtu. Arapske države u Zaljevu, uključujući i one koje su godinama zagovarale balansiranu politiku i pregovore, sve više gube povjerenje u sposobnost Washingtona da ih zaštiti od iranske odmazde.

U samom Teheranu, vođenje rata odvija se pod teretom teške ekonomske i unutrašnje krize. Američki državni sekretar Marco Rubio izjavio je da je iranska ekonomija u ruševinama i da se stanovništvo bori za golu egzistenciju. Uprkos oštroj kontroli režima, u iranskom društvu javljaju se otvoreni otpori daljoj vojnoj konfrontaciji. Peticija protiv rata na internetu prikupila je sto hiljada potpisa u izuzetno kratkom roku, dok je dvije stotine šezdeset i osam javnih ličnosti potpisalo antiratnu deklaraciju u kojoj citiraju pjesnika Saadija i stih da je mir uvijek bolji od rata, bez obzira na snagu ratnika.

Unutar iranskog političkog vrha primjetne su duboke podjele oko daljeg smjera. S jedne strane, ministar vanjskih poslova Abbas Araghchi i glasnogovornik Esmail Baghaei ističu da Teheran prima poruke posrednika te da je diplomatija legitimni instrument zaštite nacionalnih interesa jednako kao i rat.

S druge strane, tvrdolinijaške struje i vojna elita Revolucionarne garde vrše snažan pritisak protiv bilo kakvih ustupaka. Novi vjerski vođa Mojtaba Khamenei, koji se nalazi na skrivenoj lokaciji, proglasio je Memorandum o razumijevanju nevažećim, optužujući Washington za njegovo kršenje. Analitičari smatraju da je ovakav stav u velikoj mjeri diktiran interesima vojne elite koja nastoji osigurati svoju dominantnu ulogu u posleratnom poretku.

Sve učestaliji zračni udari na jugu Irana podstakli su vojne eksperte na analizu mogućih narednih koraka Washingtona. Obrazac bombardiranja infrastrukture, uključujući mostove, željezničke pruge i aerodrome duž takozvane južne osovine, ukazuje na mogućnost da američka komanda razmatra opciju ograničene pomorsko-desantne ili kopnene operacije. Takav plan mogao bi obuhvatiti zauzimanje strateškog obalnog pojasa ili ostrva Kharg, gdje su smješteni glavni iranski naftni terminali, s ciljem potpunog presijecanja iranskog izvoza nafte i ovladavanja tesnacem. Međutim, izvedivost i politički rizik takvog poteza izuzetno su visoki, jer bi ulazak u kopneni sukob unutar iranske teritorije mogao izazvati nekontrolisanu eskalaciju s masovnim žrtvama.

Geopolitičke posljedice ovog sukoba već se prelljevaju na širu regiju. Izraelski premijer Benjamin Netanyahu sazvao je uži sigurnosni forum kako bi analizirao opasnost od direktnog uvlačenja Izraela u konfrontaciju. Procjene izraelskih službi pokazuju da Teheran trenutno izbjegava direktan napad na Izrael, ali nedavni incident u kojem su četiri iranska projektila usmjerena prema jordanskoj Akabi pala u neposrednoj blizini izraelskog grada Eilata pokazuje koliko je situacija zapravo rizična.

U nastojanju da spriječi otvaranje dodatnih frontova, Washington je pokrenuo početnu fazu implementacije sporazuma između Izraela i Libana, koja predviđa postepeno povlačenje izraelskih trupa iz tri južnolibanska sela i prenos kontrole na libansku armiju.

Istovremeno, pritisak Washingtona na nove sirijske vlasti predvođene Ahmedom al-Sharaaom da se aktivnije suprotstave Hezbolahu u Libanu dodatno usložnjava situaciju na Levantu. Na južnom krilu Arapskog poluotoka, jemenski Huti objavili su pomorsku blokadu Saudijske Arabije kao odgovor na saudijske udare na aerodrom u Sani, kojima je spriječeno slijetanje jednog iranskog aviona. Time je direktno ugroženo krhko primirje između Rijada i Sane koje je trajalo od 2022. godine, dok prijetnja zatvaranjem tjesnaca Bab al-Mandab otvara rizik od potpune blokade ključnih pomorskih trgovačkih puteva Bliskog istoka.

Prijedlog o desetodnevnom prekidu vatre koji uložili Katar i Pakistan predstavlja stoga ključni test za sve aktere, u trenutku kada se granica između vođenja diplomatije i opšteg regionalnog požara mjeri danima.