Sejjid Kutb ostaje jedna od najkontroverznijih i najčešće osporavanih ličnosti modernog islamskog svijeta, no njegov životni put svjedoči o nepokolebljivoj predanosti ideji življenja i djelovanja u ime islama. Njegovo pogubljenje sredinom šezdesetih godina prošlog stoljeća koincidiralo je s erom u kojoj je socijalizam, pretočen u arapski termin ištirakijja, doživljavao uspon kao globalni i regionalni odgovor na kapitalističku eksploataciju

Smrtna kazna izvršena nad jednim od najutjecajnijih islamskih mislilaca 20. stoljeća 1966. godine u Kairu, uprkos oštrim diplomatskim protestima niza islamskih i zapadnih zemalja, označila je prekretnicu u modernoj historiji Egipta i definirala decenije političkih previranja unutar arapskog svijeta.

Sukob Sejjida Kutba i režima Gamala Abdela Nassera nije bio tek personalni ili unutarstranački obračun, već duboki ideološki rascjep između uvoznog arapskog socijalizma i vizije autohtonog islamskog poretka koji odbacuje i kapitalističku eksploataciju i komunistički materijalizam.

Sejjid Kutb ostaje jedna od najkontroverznijih i najčešće osporavanih ličnosti modernog islamskog svijeta, no njegov životni put svjedoči o nepokolebljivoj predanosti ideji življenja i djelovanja u ime islama. Njegovo pogubljenje sredinom šezdesetih godina prošlog stoljeća koincidiralo je s erom u kojoj je socijalizam, pretočen u arapski termin ištirakijja, doživljavao uspon kao globalni i regionalni odgovor na kapitalističku eksploataciju.

U tom turbulentnom ideološkom pejzažu, dok se Egipat suočavao sa snažnim utjecajem komunizma, Kutb je intenzivno radio na artikulaciji islamske misli, dokazujući da principi pravde i jednakosti svoje najsavršenije utemeljenje imaju upravo u islamu, čime je eliminisana potreba za uvozom stranih ideologija.

Rođen u egipatskom selu Muša, Kutb je već u jedanaestoj godini postao hafiz Kur'ana, što je rano definisalo njegov prepoznatljiv, gotovo poetski stil izražavanja koji će kasnije kulminirati u njegovom kapitalnom tefsiru „U okrilju Kur'ana“. Nakon rane smrti oca, teret brige o majci i mlađim članovima porodice, sestrama Hamidi i Emini te bratu Muhammedu, pao je na njegova leđa. Porodica se seli u Kairo, gdje Kutb nastavlja obrazovanje. Nakon završetka srednje škole i visoke učiteljske škole Dar al-Ulum, koja je djelovala u krugu tradicije Al-Azhara, diplomirao je na Kairskom univerzitetu 1933. godine, gdje je potom počeo raditi kao predavač.

Njegov formalni prelazak s književne kritike na intenzivnu islamsku misao markiran je esejem „Lekcije iz geografije“ objavljenim 1946. godine, no ključna prekretnica nastupa 1949. godine kada odlazi na studijski boravak u Sjedinjene Američke Države. Suočavanje s američkim načinom života, materijalizmom i duboko ukorijenjenim rasizmom tog doba rezultiralo je oštrim kritičkim tekstovima i potpunim odbacivanjem zapadnog modela moderniteta, što je radikalno preusmjerilo njegovo javno djelovanje.

Nakon povratka u Egipat, Kutb se profilira kao vodeći intelektualac u borbi protiv komunističkih i kapitalističkih utjecaja. Kroz djela kao što su „Socijalna pravda u islamu“, „Borba između islama i kapitalizma“ i „Svjetski mir i islam“, on je tvrdio da islam posjeduje autohton i cjelovit sistem koji ne zahtijeva reformske hibride sa zapadnim ili istočnim ideologijama.

Kada je arapski socijalizam pod vodstvom Gamala Abdela Nassera postao državna doktrina, Kutbov jasan stav o samodostatnosti islama doveo ga je u direktan sukob s režimom. Postavši idejni stub Muslimanske braće, našao se na udaru državnog aparata nakon neuspjelog atentata na Nassera 1954. godine, za koji je okrivljena ova organizacija.

Uslijedile su godine teških zatvorskih iskušenja. Tokom boravka iza rešetaka, Kutb je bio izložen brutalnoj torturi zatvorskih čuvara, uključujući i mučenje treniranim psima u trenucima potpune fizičke iznemoglosti, što je trajno narušilo njegovo zdravlje. Kada je predstavnik za ljudska prava došao u Kairo kako bi nadgledao proces, suđenje je odgođeno na dvije sedmice kako bi se povukli vidljivi tragovi zlostavljanja s njegovog tijela. Nakon toga, osuđen je na petnaest godina zatvora.

Iako je nakratko pušten na slobodu 1964. godine, ponovo je uhapšen već naredne godine zbog objavljivanja svoje najutjecajnije i najradikalnije knjige „Putokazi“ (Ma'alim fi al-Tariq). Režim je zahtijevao javno izvinjenje Nasseru u zamjenu za pomilovanje, što je Kutb kategorički odbio, ostajući dosljedan svojim principima čak i kada su, u pokušaju slamanja njegovog duha, pred njegovim očima stradali članovi porodice, a sestre izložene neprekidnom zlostavljanju.

Uprkos oštrim diplomatskim reakcijama i protestima država poput Pakistana, Velike Britanije, Libana, Jordana, Sudana i Iraka, Nasserov režim nije povukao smrtnu presudu. Sejjid Kutb je pogubljen vješanjem 29. augusta 1966. godine. Svoj život, obilježen stalnim progonima, zaključio je riječima koje su postale paradigma otpora: „Ako sam osuđen po Božijem zakonu, zadovoljan sam Njegovom presudom. Ali ako sam osuđen po lažnim zakonima, neću tražiti milost od laži i licemjera. Moj prst, koji na namazu svjedoči Božiju jednoću, nikada neće napisati nijedno slovo kojim bi odobrio vlast tiranina.“