U emisiji Tura kulture na Blu-e TV-u Zorana Vukić Gavran razgovarala je s Filipom Murselom Begovićem, voditeljem Bošnjačkog medijskog centra u Republici Hrvatskoj i urednikom novog izdanja Bosanskih narodnih bajki, o ženi koja je deset godina prije Marije Jurić Zagorke posjedovala vlastite novine i o tome zašto je Milenu Mrazović krajnje vrijeme vratiti u kolektivno pamćenje Hrvata, Bošnjaka i Srba.

Postoje biografije koje su gotovo nestale iz javnog sjećanja. Takva je priča Milene Mrazović (1863. – 1927.), Bjelovarčanke koja je svoje srce, pero i čitav život ostavila u Bosni, postavši njezina prva novinarka, prva urednica, prva izdavačica i prva kompozitorica. Donedavno gotovo nepoznata i u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini, ona je posljednjih godina ponovo izronila, između ostalog i zahvaljujući novom izdanju njezinih Bosanskih narodnih bajki u Zagrebu.

Upravo o tom izdanju i o liku koji iza njega stoji razgovarala je novinarka i voditeljica Zorana Vukić Gavran u svojoj emisiji Tura kulture, emitiranoj na Blu-e TV-u. Sugovornik joj je bio Filip Mursel Begović, urednik knjige i voditelj Bošnjačkoga medijskog centra. Iz njihova razgovora izrasla je nesvakidašnja priča o kulturološkim paradigmama u Bosni i Herceegovini.

Plemićka loza i jedna sudbonosna selidba

Da bismo razumjeli Milenu, valja, kako kaže Begović, pročitati njezin background. Rodila se u Bjelovaru, u staroj hrvatskoj plemićkoj porodici Mrazovića od Mrazovca – lozi koja se u hrvatskoj povijesti spominje već u 12. stoljeću, među dvanaest obitelji koje su birale kraljeve. Njezin pradjed Avram Mrazović bio je pedagog i književnik koji je 1784. izdao prvu znanstveno utemeljenu hrvatsku gramatiku i prvi prijevod Goethea na hrvatski. Rođak Mate Mrazović, dugogodišnji načelnik Zagreba i bliski suradnik Ljudevita Gaja, bio je jedno od ključnih imena hrvatskoga narodnog preporoda.

Školovala se u zavodu za djevojke u Budimpešti. A onda dolazi prijelomni trenutak: nekoliko sedmica nakon austrougarske okupacije njezin otac Andrija, činovnik, dobiva namještenje u Banjoj Luci i mlada djevojka stiže u Bosnu. „Pročitajte taj background”, kaže Begović, „pa onda pogledajte u kakvu ona Bosnu dolazi.”

A dolazila je u svijet iza čarobne zavjese – perde, zastora na Savi. Sve preko rijeke bio je, u tadašnjem zapadnom pogledu, čudesan orijentalni, pa i „divlji” svijet. Begović podsjeća da je prvi cjeloviti hrvatski putopis o Bosni napisao Matija Mažuranić, brat znamenitog Ivana, u djelu Pogled u Bosnu, dovršavajući ga čak rječnikom „barbarizama”. Te slojeve predrasuda prema drugom i drugačijem treba, naglašava, čitati u kontekstu romantičnoga 19. stoljeća. No ono što Milena zatječe već je drugo društvo, ono koje izlazi iz osmansko-orijentalnoga kruga i kreće u modernizaciju koju donosi Austro-Ugarska.

„Užasno im je išla na živce”: Novinarka sa šesnaest godina

U Banjoj Luci Milena ostavlja prvi trag, kao prva kompozitorica u zemlji. Sklada osmanske mazurke i marševe u slavu cara, a 31. maja 1881. muzicira na koncertu ozbiljne glazbe koji je zabilježen kao prvi takav koncert u Bosni. Njezine male klavirske forme – Württemberg Marsch, Osmanisch Mazurka, Bosnia-Polka Française – najraniji su dostupni tragovi skladateljske prakse u BiH.

Ali nije po glazbi ostala najznamenitija. Već sa šesnaest godina počinje pisati za bosanske i austrijske medije, isprva pod muškim pseudonimom Milan. Kako je u tome uspjela u vremenu kad mnoge žene nisu bile ni opismenjene? Bila je, kratko, hrabra. Sačuvani zapisi austrougarskih dužnosnika otkrivaju ženu koja im je „užasno išla na živce”, otkriva Begović, koju nazivaju napadnom, a iz čega zapravo izviruje portret osobe koja se nije prepustila muškom svijetu koju dominira.

Prekretnica dolazi preko lista Bosnische Post. Njezin zaručnik Eugen (vitez Tepfer), vlasnik lista, pred smrt joj oporučno ostavlja novine i tiskaru. Tako 1889. Milena Mrazović postaje vlasnica i glavna urednica, prva žena novinar u BiH, prvi profesionalni novinar u zemlji uopće, prva žena urednica i prva izdavačica. Iste godine postaje i prvi ženski član Antropološkoga društva Habsburške monarhije u Beču.

Begović ovdje povlači znakovitu usporedbu: Milena posjeduje novine punih deset godina prije nego što Marija Jurić Zagorka 1896. u zagrebačkom Obzoru započinje svoju zapaženu novinarsku karijeru. Usporedba, doduše, ima granicu – Milena piše na njemačkom, Zagorka na hrvatskom, i Zagorka se prije svega potvrdila kao spisateljica. No komparativna emancipacija ostaje fascinantna: „Milena je bila potpuno ispred svega, ispred svakog vremena, samo na drugoj adresi.”

Na konju kroz Bosnu, uz vatru s Vujkom, Halilom i Matom

U jednom trenutku Milena prodaje Bosnische Post i kreće u nešto posve drugo, objašanjava Begović. Bila je među suosnivačicama Zemaljskog muzeja u Sarajevu, u doba kad uz Ćiru Truhelku nastaju prve arheološke i etnografske zbirke. A onda, na konju, uz pratnju, kreće kroz Bosnu, Hercegovinu i dijelom Crnu Goru, zalazeći u najzabačenija mjesta, u kuće i bogataške i sirotinjske. Putuje sa slikaricom Augustom Bock, koja skicira pejzaže i portrete; otkupljuje tradicionalnu žensku nošnju, zapisuje legende, običaje, zagonetke i recepte.

I tu se, po Begoviću, dogodilo ono presudno: zaljubila se u Bosnu i njezine ljude. Dok danas slušamo viceve o „priprostim” Bosancima, o mogućim muslimanskim prijetnjama, Milena na prijelazu sa 19. na 20. stoljeće hoda tom zemljom sama, sjeda uz pastirske vatre i upoznaje ljude svih vjera i nacija i nitko joj nije prijetnja. „Onaj tko Bosni nađe sredinu, tu multikulturalnost, suživot, srdačnost i domaćinski odnos prema gostu, taj ostaje njezin trajni zatočenik”, kaže Begović. To je, dodaje, prepoznala upravo Milena.

Taj duh najbolje sažima jedna slika iz same knjige, na koju se urednik poziva i u predgovoru: oko vatre, u noći punoj zvijezda, okupljaju se i Vujko, i Halil, i Mato – pravoslavac, musliman, katolik – svi podjednako, kao prijatelji koji jedan drugome kazuju bajke.

Njezino književno djelo otvara knjiga novela Selam (1893.), posvećena životu Bošnjaka muslimana, ubrzo je prevedena na engleski i ruski te dočekana izvrsnim kritikama. Begović se zadržava na samom naslovu: selam je inicijalni pozdrav koji čujete od svakog muslimana — selam alejkum, mir s tobom. Davši romanu ime Selam, Milena je prepoznala upravo taj mir i ljepotu bosanskoga islama.

O vlastitom je trošku, u svojoj tiskari, objavila i pjesnička djela fra Grge Martića. Slijede putopisne i pripovjedne knjige na njemačkom: Bosnisches Skizzenbuch (1900., pa Dresden 1909.), Grabesfenster (1906.) i vodič Bosnische Ostbahn (1908.). Roman iz života derviša bektašijskoga reda ostao je nedovršen. Mnogi od tih putopisa do danas su neprevedeni.

Godine 1905. u Innsbrucku izlaze, prvi put na njemačkom, Bosnische Volksmärchen – Bosanske narodne bajke, izbor od petnaest priča koje je Milena čula od bosanskih kazivača. Ilustrirao ih je tada slavni Ewald Arndt, a pohvalni recenzentski uvod napisao je znameniti slavist Vatroslav Jagić, ustvrdivši da se po prvi put prepoznaje poseban tip muslimanske bajke.

Bajke je, objašnjava Begović, zapisivala onako kako su ih pripovjedači prenosili iz žive tradicije, one koju je u Bosni još zaticao usmeni teatar pripovijedanja, poput onoga u sarajevskome Morića hanu, gdje bi kazivač u noć nizao priče, basne, zagonetke i anegdote. Ta nijansa pripovijedanja, dodaje, i danas se osjeti u bh. književnim praksama, čak i kod amatera.

Zašto je to izdanje danas važno? Begović poseže za knjigom Pierrea Mabillea Ogledalo čudesnoga: narodna bajka putuje od uha do uha, od Indije preko Afganistana do Bosne, i pritom ne priznaje granice. Pastorka postaje Pepeljuga, Fata postaje Pepeljuga – sve je moguće, jer „uho ne priznaje razliku”. U tom ogledalu čudesnoga, kaže, najveći je Milenin dar: pošten, drugačiji pogled na Bosnu, u kojem se ni u jednom trenutku ne osjeti predrasuda prema bilo kome. I baš zato bajke ovdje, u punini smisla, pripadaju bosanskohercegovačkoj književnosti jer su sve tri komponente u njih lijepo integrirane.

Progonstvo, bosanska soba i smrt „u tuđini”

Godine 1896. Milena se udaje za liječnika Zemaljske bolnice u Sarajevu, dr. Josefa Preindlsbergera, i napušta uredništvo Bosnische Post, okrećući se pisanju. U Prvom svjetskom ratu, kao bolničarka, prati supruga kirurga po bojištima – Srbiji, Crnoj Gori, Makedoniji, Albaniji, Italiji.

Slom dolazi s krajem rata: nova jugoslavensko-srpska monarhistička država deportira ih iz Bosne u Beč – „u tuđinu”, kako je sama govorila. Bosnu nikad nije zaboravila, u bečkom je stanu uredila bosansku sobu u kojoj je, kažu, najradije boravila, i pomagala đacima i bolesnicima koji su iz Bosne dolazili u Beč. Već teško bolesna, posljednje predavanje – naravno, o ljepotama Bosne i Hercegovine – održala je pred prepunom dvoranom. Umrla je 20. januara 1927. u jednom bečkom sanatoriju. Svoju je dragocjenu etnografsku zbirku oporučno ostavila Zemaljskome muzeju, njezin ju je sin, po majčinoj želji, donio u Sarajevo.

Na kraju razgovora ostaje ono najvažnije pitanje: zašto je Milenu Mrazović vrijedno vratiti u kolektivno pamćenje i Hrvata, i Bošnjaka, i Srba? Zato, odgovara Begović, što stalno prepoznajemo razliku, a s Milenom prepoznajemo susrete. U trenutku kad prestanemo drugoga gledati kao prijetnju i krenemo ga upoznavati u njegovoj srži, a folklor i bajka jesu „djetinjstvo jednog naroda”, ujedno prepoznajemo najveće bogatstvo. Vidimo li nju kao susret Hrvatske i Bosne i Hercegovine i svih naroda koji u njoj žive, na toj ideji možemo graditi nešto novo.

Novo izdanje Bosanskih narodnih bajki Milene Mrazović objavljeno je u Zagrebu 2025. u ediciji BISER. Nakladnik je Bošnjačko nacionalno vijeće (za nakladnika Armin Hodžić), glavni urednik Filip Mursel Begović, izvršni urednik Mahir Sokolija, a ilustracije potpisuje Cube d.o.o. Sarajevo. Knjiga je tiskana uz financijsku potporu iz državnog proračuna Republike Hrvatske putem Savjeta za nacionalne manjine, u partnerstvu s Nacionalnom koordinacijom Bošnjaka u republici Hrvatskoj. Petnaest bajki, od Vampira i Pastorke do Zlatne djece i Kuge u vreći, prati predgovor urednika i izvorna Jagićeva recenzija.

O emisiji

Tura kulture kulturna je emisija koju uređuje i vodi Zorana Vukić Gavran – novinarka, urednica i voditeljica s više od petnaest godina iskustva, članica Hrvatskoga novinarskog društva (HND), s iskustvom na RTL-u, OTV-u i Mreži TV, Novoj TV i HRT-u 2. Razgovor s Filipom Murselom Begovićem emitiran je na Blu-e TV-u.

Pogledajte cijeli razgovor: