Američki dogovor s Iranom kastrira Netanyahua, piše Esther Solomon za izraelski Haaretz. Trump bi mogao preživjeti poniženje zbog iranskog sporazuma, ali Netanyahu neće, navodi The Guardian.
Donald Trump i sam priznaje da je bio lukav kada je poslao JD Vancea na pregovore kako bi pronašao konačno rješenje rata s Iranom. “Ako uspije, preuzet ću zasluge”, rekao je Trump o mirovnom sporazumu. “Ako ne uspije, krivit ću JD-ja.” Trump se podsmjehivao dok je to govorio, ali to nije bila šala, pisao je The Atlantic. Sudeći prema porukama koje dopiru iz cijele Republikanske stranke, strategija im je pustiti predsjednika da proglasi pobjedu, a potpredsjednika prisiliti da obznani konačne uslove – ono što u stvarnosti izgleda kao očigledan poraz.
Plan A administracije jeste tvrdnja da je rat bio potpuni uspjeh – “10/10, bez ocjena, ponovo bih ga vodio”, mantra je koju ponavljaju. Međutim, u suštini je samo šačica jastrebova bila spremna ponoviti ovu rečenicu. Primarni argument je da je bombardovanje dovoljno unazadilo iranske konvencionalne i nuklearne vojne sposobnosti da opravda cijenu koju su platile Sjedinjene Američke Države. “Činjenica je da je raketni program u ruševinama, baš kao i program nuklearnog oružja”, reći će konzervativni radijski voditelj Hugh Hewitt.
Ova racionalizacija previđa nekoliko “sitnica”, poput činjenice da iranski raketni program uopće nije u ruševinama. Američka obavještajna služba navodno je prošlog mjeseca procijenila da Iran zadržava 70 posto svojih raketa i lansera te da je obnovio 30 od svoje 33 raketne lokacije. Sam Trump sada tvrdi da Iran mora zadržati balističke rakete radi pravednosti. (“Moraju ih imati nešto”, rekao je, “jer ih i drugi ljudi imaju.”) Štaviše, Trumpov sporazum bi Iranu u konačnici donio ogromne nove tokove prihoda ukidanjem decenija ekonomskih sankcija, uz pružanje stotina milijardi dolara onoga što Iran naziva reparacijama. Taj novac će Teheranu na kraju omogućiti da izgradi svoje vojne kapacitete iznad trenutnih nivoa, pisao je The Atlantic.
“Bye bye Bibi”
Dogovor s Iranom, ako bude finiširan na pregovorima koji upravo počinju u Švicarskoj – budući da je Hormuški tjesnac ponovo zatvoren zbog izraelskog bombardovanja Libana, što bi trebala biti prva od 14 tačaka sporazuma – užasna je vijest za Benjamina Netanyahua. “Bye bye Bibi”, naslov je na Newsweeku. Trumpov sporazum s Iranom kastrira Netanyahua, ali je i dalje katastrofalan za Izrael, piše Esther Solomon za izraelski Haaretz.
JD Vance je izjavio pred početak pregovora danas u Švicarskoj da je cilj pregovora s Iranom „transformacija” Bliskog istoka. Dodao je da bi, ako Iran bude spreman da se dugoročno odrekne ambicija vezanih za nuklearno oružje, SAD bio spreman temeljno transformisati odnose s Teheranom. „To je svakako naš cilj.”
„Ovo je historijski sastanak, kakav se nikada ranije nije održao izvan Islamabada, a u posljednjih nekoliko mjeseci iransko i američko rukovodstvo nisu se sastali na tako visokom nivou”, rekao je on.
Na pitanje o nastavku izraelskih kršenja primirja u Libanu, rekao je: „Vidjeli smo veliki napredak u posljednjih nekoliko dana u osiguranju da primirje u Libanu opstane. Ovakve stvari su uvijek pomalo haotične ako se vratite unazad i pogledate šta se dešavalo prije tri mjeseca, te to uporedite s periodom od prije tri sedmice.”
Memorandum o razumijevanju između SAD-a i Irana, potpisan u srijedu, nije način na koji je Netanyahu planirao završiti rat – kodifikujući pobjedu Izraela i poniženje Irana – već upravo suprotno. Da poniženje bude još veće, Izrael je navodno zatražio da vidi konačni nacrt Memoranduma o razumijevanju, ali je odbijen, piše kolumnistica Haaretza. Baš kao što Iran i Izrael iz sukoba izlaze vrlo različito, i diplomatski i strateški, tako izlazi i Bliski istok, s regionalnom arhitekturom koja je izuzetno nepovoljna za Izrael. Nije ni čudo što se izraelski analitičari, od Amosa Harela iz Haaretza (“ukupna slika je jadna”) do stručnjaka za nacionalnu sigurnost Dannyja Citrinovicza (“diplomatski fijasko historijskih razmjera za Izrael”), slažu da je Memorandum o razumijevanju katastrofalan. Dugogodišnji washingtonski novinar Ron Kampeas to je još jezgrovitije sročio: „Ne mogu vjerovati koliko ovaj sporazum uništava Izrael.”
Čovjek koji je uništio Bliski istok
Ili, kako u nedjelju ujutro navodi Guardianov kolumnista Simon Tisdall: “Trump bi mogao preživjeti poniženje zbog iranskog sporazuma. Netanyahu neće.” Nedavne ankete ukazuju na zapanjujući preokret. Po prvi put, više Amerikanaca suosjeća s Palestincima nego s Izraelcima.
Benjamin Netanyahu, najveći gubitnik prošlosedmičnog preliminarnog sporazuma o zaustavljanju rata između SAD-a, Izraela i Irana, bit će zapamćen – i proklinjan – kao čovjek koji je uništio Bliski istok. Bilo da je “problem” bio Hamas u Gazi, ilegalno zauzimanje zemljišta na Zapadnoj obali, navodni izraelsko-arapski petokolonaši, flotile pomoći mirovnih aktivista, Hezbollah u Libanu, neprijateljske milicije u Siriji, Iraku i Jemenu ili Teheranov tvrdokorni islamski režim, “rješenje” izraelskog lidera uvijek je bilo isto: ekstremno, često bezakono nasilje koje je neizbježno pogoršavalo stvari.
Ničim izazvan, ilegalni rat protiv Irana bio je krajnji izraz Netanyahuove doktrine – nesrazmjerne primjene brutalne sile. Predvidljivo, i on je propao. Donald Trump očajnički tvrdi da memorandum o prekidu vatre koji je potpisao u Versaillesu (od svih mjesta!) nije jadna kapitulacija, iako ona to očigledno jeste. Ali, iako američki predsjednik možda preživi ovo poniženje – uprkos globalnom skepticizmu i ismijavanju – vjerovatne posljedice ovog debakla za Netanyahua, njegovog brata po zlu, ozbiljne su i mogu mu u potpunosti uništiti karijeru. U mnogim aspektima, najdugovječniji izraelski premijer već je jučerašnja bitka, piše Tisdall za Guardian.
Trumpov sporazum s Iranom ruši centralni mit o Benjaminu Netanyahuu. Tri decenije, najdugovječniji izraelski premijer prodavao je jednu tvrdnju: da samo on zna kako se nositi s Amerikom. Sada se mit o Bibiju ruši, a instrument njegovog uništenja je upravo predsjednik za kojeg je Netanyahu tvrdio da njime upravlja, piše Newsweek. Memorandum o razumijevanju manje zvuči kao uslov diktiran poraženom neprijatelju, a više kao mir između jednakih, a to je prva stvar koju Izrael ne može podnijeti.
Uvodni član sporazuma okončava borbe “na svim frontovima, uključujući i Liban”, te obavezuje obje strane na teritorijalni integritet i suverenitet Libana – upravo ono što Izrael odbacuje, insistirajući da neće napustiti jug dok se Hezbollah ne razoruža. Druga klauzula nalaže Washingtonu i Teheranu da poštuju međusobni “suverenitet i teritorijalni integritet” i odreknu se miješanja; to je “deal” dvije normalne države koje poravnavaju račune, a ne režim koji se Netanyahu zakleo slomiti.
Pad moći i ovisnost o Washingtonu
Da stvar bude još gora za Netanyahua, izraelski izbori zakazani su za oktobar, a predizborne ankete pokazuju da Netanyahuova koalicija gubi većinu, čak i ako njegova stranka Likud osvoji najviše glasova. I dalje ga opterećuje korupcijski skandal koji je prethodio njegovom porazu 2021. godine, kao i optužbe zbog načina na koji je postupao u ratovima nakon 7. oktobra. Lider opozicije Yair Lapid ciljao je upravo na tu slabu tačku. Nazvao je sporazum “katastrofom”, izjavivši da Netanyahu nije uspio poraziti Iran i Hezbollah, te je nazvao “apsurdnim” to što Izrael uopće nije za pregovaračkim stolom. Lapid je upozorio da bi to, ukoliko se izvještaji potvrde, “bio jedan od najšokantnijih neuspjeha izraelske vanjske i sigurnosne politike”.
To nanosi ogromnu štetu Netanyahuu. Sporazum pokazuje da je njegova moć uvijek ovisila o predsjedniku kojem je mogao laskati, lobirati i vršiti pritisak – ali nikada naređivati. Netanyahu je izgradio karijeru na obećanju da zna kako se nositi s Amerikom. Ali ovaj sporazum otkriva opasniju istinu koju će njegovi rivali ponavljati sve do otvaranja birališta: Amerika je uvijek bila sila koja je njime upravljala, navodi Newsweek.
Što se tiče nuklearnog pitanja – deklarisane svrhe rata – sporazum daje najmanje Izraelu. Iran ponovo potvrđuje da “neće nabavljati niti razvijati nuklearno oružje”, što je obećanje koje je i ranije davano i kršeno. Međutim, memorandum ostavlja obogaćene zalihe na iranskom tlu. “Minimalna metodologija” podrazumijeva smanjivanje emisija na licu mjesta pod nadzorom IAEA-e, a ne uklanjanje ili uništavanje, kako je Izrael zahtijevao. Obavezuje obje strane da u konačnom sporazumu “razgovaraju o pitanju obogaćivanja” i iranskim “nuklearnim potrebama”, otvarajući put obogaćivanju koje je Netanyahu decenijama nazivao nepodnošljivim.
Ekonomija ukazuje na isti problem. Izuzeća od Ministarstva finansija dopuštaju Iranu izvoz sirove nafte čim potpiše sporazum; Washington se obavezuje da će osloboditi zamrznuta iranska sredstva za svakog korisnika kojeg imenuje njihova centralna banka, dok konačni sporazum predviđa najmanje 300 milijardi dolara za obnovu.
Čak je i Hormuški tjesnac pod znakom pitanja: istom onom Iranu koji ga je blokirao sada se pripisuju zasluge za njegove “najbolje napore” da ga održi otvorenim. A tu su i rakete. Memorandum ne postavlja ograničenja iranskom balističkom arsenalu; Trump je u Parizu rekao da bi bilo “malo nepravedno” da Iran nema “nešto” kada to već imaju Saudijska Arabija i Katar. Pa ipak, upravo je razvoj iranskog raketnog programa predstavljao najveću neposrednu prijetnju Izraelu. To je ključna komponenta programa nuklearnog naoružanja, kako za odbranu od napada, tako i za proizvodnju samih projektila koji bi mogli nositi atomski teret, navodi Newsweek.
Trump: “Bibi nema prokleto dobru procjenu”
Trump sve to prodaje kao zdrav razum. Netanyahu bi to mogao protumačiti kao izdaju, dok će njegovi kritičari u ovome vidjeti dokaz da je vrijeme da se oproste od Bibija. Trump je rekao da Netanyahu “nema prokleto dobru procjenu” nakon izraelskog napada u Bejrutu, koji se dogodio “sat vremena prije nego što smo trebali potpisati sporazum” i koji ga je zamalo uništio, prenosi Axios. Početkom ovog mjeseca, Trump je priznao da je rekao Netanyahuu da je “prokleto lud” zbog svojih napada na Bejrut dok su još uvijek trajali krhki pregovori s Iranom. “Bez mene ne bi bilo Izraela, jer nijedan drugi predsjednik nije bio spreman učiniti ono što sam ja učinio”, rekao je Trump na sastanku G7 u Francuskoj. “Imao sam odličan odnos s Bibijem. Sada Bibi mora biti odgovorniji prema Libanu.” Trump je poručio Netanyahuu da ne mora “srušiti cijelu zgradu svaki put kada želi nekoga napasti”. Štaviše, Trump je omalovažavao sam savez, nazivajući Izrael “veoma malim partnerom” američkog “velikog partnera”.
Visoki američki zvaničnik rekao je za Axios da ga je Trump obavijestio: “Ovo je dogovor. To je odličan dogovor i vrijeme je da se okonča ovaj rat”, te da se činilo kako Netanyahu “shvata da ne može spriječiti Trumpa da ga potpiše”. Likud je, u međuvremenu, odustao od planirane kampanje u kojoj je isticao svoje veze s Trumpom nakon što je procijenio da mu ta veza neće pomoći, prema izvještajima u izraelskim medijima. Netanyahu i dalje odbija povući izraelske trupe iz “sigurnosne zone” u Libanu, čak i nakon potpisivanja Memoranduma o razumijevanju. Anonimni izraelski zvaničnici rekli su Reutersu da Tel Aviv i Washington vode “tvrdoglave” pregovore o Libanu.
Mantra o svemoćnom Izraelcu koji vuče konce u Washingtonu godinama je pratila obojicu muškaraca. Tome je, čini se, kraj. Kritikovanje njegove taktike pritiska je legitimno, ali nazivanje Netanyahua lutkarom koji kontroliše Ameriku sigurno nije. Ono što ovaj sporazum otkriva je mnogo običnije i štetnije: čista ovisnost. Netanyahu je, zapravo, samo klijent koji pokušava oblikovati supersilu čiji predsjednik ima vlastiti ego, raspored, koaliciju i definiciju pobjede. Ako je iko ovdje “gospodar lutaka”, to je definitivno Trump.
Izvor: Express
