Reprezentacija Bosne i Hercegovine otvorila je nastup na Svjetskom prvenstvu remijem protiv domaćina Kanade (1:1), ponudivši partiju koja je podijelila javnost između ponosa zbog borbenog pragmatizma i brige zbog hroničnog nedostatka kreacije

Premijerni nastup Bosne i Hercegovine na Svjetskom prvenstvu 2026 u Torontu ponudio je ogoljen, dramatičan i nadasve realističan presjek naših trenutnih nogometnih mogućnosti. Remi protiv domaćina Kanade (1:1) na papiru je rezultat koji zadovoljava turnirske ambicije, ali način na koji je do njega došlo ostavlja javnost i struku podijeljenu između ponosa zbog ratničkog karaktera i opravdanog straha od kreativne nemoći u polju.

Dok svjetski mediji poput The Guardiana i Sky Sportsa jutros hvale taktičku rezolutnost i “fajterski” mentalitet tima Sergeja Barbareza, domaća analitika glasno upozorava da se strateški problemi u igri ne smiju gurati pod tepih.

Zmajevi su u meč ušli osakaćeni povredama Edina Džeke i Harisa Tabakovića, što je u startu diktiralo formaciju sa dubokim blokom i jasnim osloncem na prekide. Plan je upalio rano. Majstorski izveden korner Ivana Bašića, prebacivanje Seada Kolašinca i hladnokrvna realizacija Jove Lukića u 21. minuti donijeli su prednost koja je šokirala Toronto. Ipak, u tom trenutku se upalio i naš najveći hronični problem, pasivnost koja proizilazi iz limitiranosti veznog reda.

Selektor Sergej Barbarez je nakon meča otvoreno priznao da je u svlačionici morao podizati ekipu, jer je primljeni gol u 78. minuti ostavio gorak ukus u ustima momaka koji su dali posljednji atom snage.

“Prezadovoljan sam, morao sam momke malo dizati jer su bili razočarani. Kada vodite i primite gol deset minuta do kraja, to ima gorak ukus. Ali, igrali smo protiv protivnika koji se dvije godine pripremao za prvenstvo, to je top ekipa. Fajterski je bilo. Naravno da smo malo u igračkom dijelu falili, nije bilo balansa da nismo stalno pod pritiskom. Vrlo sam zadovoljan. Otvorili smo sva vrata. To je cilj”, izjavio je Barbarez na press konferenciji, potvrdivši da je realan ishod ono što su obje ekipe zaslužile na terenu.

Odluka da se u nastavku povuče u niski blok i uvođenje defanzivno orijentisanih igrača Taktički izbori na ovoj utakmici bili su jasan odraz Barbarezovog pragmatizma i prilagođavanja trenutnom kadru. Odluka da se prednost da defanzivnijoj energiji Amara Dedića, dok je osamnaestogodišnji Kerim Alajbegović ostao na klupi, opravdana je selektorovom željom za čvrstinom. Kako je sam Barbarez objasnio, Alajbegović je potpuno drugačiji profil igrača i, iako je sa 18 godina željan svake minute na terenu, stručni štab je tražio balans u odbrani. Kada nemaš luksuz da kontrolišeš ritam utakmice protiv fizički dominantnijeg protivnika, jedina opcija je disciplinovani, rudarski fudbal.

Vezni red je u ovom trenutku najtanji dio našeg tima, dok su odbrana i krila temelji na kojima se gradi stabilnost. Povećanje defanzivne sigurnosti uvođenjem Ivana Šunjića u drugom poluvremenu donijelo je privremeni mir, ali je pad koncentracije u finišu ipak presudio da primimo gol. Ponovimo, vezni red je najslabija tačka ove reprezentacije, Barbarez to zna i zato svjesno prepušta posjed.

Međutim, najtrofejniji trener u historiji bh. klupskog fudbala Amar Osim u svojoj analizi za tportal ne dopušta da turnirska matematika zamagli očigledne nedostatke u kreaciji. Osim priznaje ogromnu važnost osvojenog boda, ali šalje oštru poruku koja mora poslužiti kao otrežnjenje pred nastavak takmičenja.

“S jedne strane, šteta je bilo ne pobijediti ovakvu Kanadu. Djelovali su nespretno, šeprtljavo, brzopleto i slabo u oba šesnaesterca. Uspio si im dati gol i znaš da ti neće zabiti tri, četiri ili pet, ali nisi uspio ozbiljno zaprijetiti i zabiti još jedan. Dobro je što si uzeo bod jer te taj bod matematički drži u igri do kraja. BiH će do zadnjeg kola biti tu i s pobjedom u zadnjem kolu može proći. Četiri boda u ovom sistemu u principu znače prolaz”, matematički je precizan Osim.

Ipak, strategov zaključak o samoj igri bio je lišen bilo kakve sladunjavosti:

“Ne smijemo se zavaravati. S ovom večerašnjom izvedbom nećeš daleko. Nećeš uvijek biti u stanju zabiti iz prvog kornera, pa čekati da protivnik promaši nekoliko velikih šansi i da ti netko skida s linije. To je sad prošlo, ali ne možeš računati da će uvijek prolaziti. Nismo mi ni do gola igrali. Imali smo prodor, pa faul, pa korner i gol. Kroz cijelu utakmicu nismo napravili smislenu akciju. Imali smo gol i dvije šanse, ali nismo imali izgrađenu igru.”

Ova oporost u Osimovim riječima zapravo je komplementarna s Barbarezovim priznanjem da je ekipi falio “igrački dio”. Svjetsko prvenstvo ne trpi pasivnost, a mladost bosanskohercegovačkog tima, kojoj je ovo prvi izlazak na najveću scenu pod nezapamćenim pritiskom, tek treba da nauči kako izdržati nalete ekipa koje igraju u visokom evropskom intenzitetu. Ermedin Demirović je imao meč-loptu za 2:0 koja je mogla promijeniti narativ ove utakmice, ali tražiti savršenstvo od tima u tranziciji bilo bi nerealno.

Ono što hrabri pred ključni okršaj sa Švicarskom u Los Angelesu jeste povratak kapitena. Barbarez je potvrdio da je planirao uvesti Edina Džeku u posljednjih deset minuta kako bi zadržao loptu, ali je prinudna izmjena Kolašinca poremetila tu zamisao. Sa Džekom koji se vraća u puni trenažni proces, Bosna i Hercegovina dobija onu neophodnu dozu klase i smirenosti u završnici.

Protiv Švicaraca i Katara, lepršavosti sigurno neće biti, ponovo ćemo gledati krvava koljena, borbu za svaki pedalj terena i čekanje greške protivnika. To je, izgleda, jedini put, a bod iz Toronta, koliko god imao gorak ukus, širom je otvorio vrata koja vode prema osmini finala.