Dok administracija Donalda Trumpa preko lobističkih mreža ubrzano preuzima kontrolu nad energetskom infrastrukturom jugoistočne Evrope, države regiona, uključujući Bosnu i Hercegovinu, potpisuju dugoročne ugovore o isporuci američkog tečnog gasa (LNG). Izgradnja novih gasovoda i preuzimanje naftnih rafinerija stvaraju novu vrstu zavisnosti koja direktno podriva politiku Brisela, dok iza kulisa ekonomskih investicija izranjaju obrisi novog geopolitičkog dogovora između Washingtona i Moskve na štetu evropske stabilnosti.

Otkako je Donald Trump ponovo preuzeo vlast, države jugoistočne Evrope ubrzano potpisuju ugovore o isporuci američkog tečnog prirodnog gasa (LNG). Američke kompanije u regionu grade gasne elektrane, preuzimaju lokalne naftne rafinerije i kroz energetske projekte nameću nove geopolitičke realnosti, često ignorišući strateške ciljeve i regulative Evropske unije.

Ovaj trend ogleda se i u Bosni i Hercegovini. Nedavno je u Banja Luci održan “Samit o ekonomiji i sigurnosti” u organizaciji instituta Gold Institute for International Strategy, iza kojeg stoji bivši američki general Michael Flynn. Glavni gost samita bio je Milorad Dodik, lider SNSD-a, kojeg su organizatori na pozivnicama oslovili kao “predsjednika” Republike Srpske, uprkos tome što je prošlog avgusta smijenjen zbog kršenja ustava. Dok zvanični Washington pod Trumpovom administracijom blisko sarađuje s ovim saveznikom Kremlja, podaci Ministarstva pravde SAD-a pokazuju da lobistički ugovori RS-a donose Flynnovim strukturama oko 100.000 dolara mjesečno.

Finansijska korist za Trumpove saradnike i politička rehabilitacija Dodikovog režima, kojem su SAD prošlog oktobra ukinule sankcije, operacionalizuju se kroz konkretne infrastrukturne projekte. Kompanija AAFS Infrastructure and Energy, koju vodi generalov brat Joseph Flynn, planira izgradnju gasovoda za uvoz američkog tečnog gasa u BiH. U istoj firmi angažovan je i Jesse Binnall, bivši Trumpov pravni zastupnik. Planovi uključuju i izgradnju tri gasne elektrane – u Tuzli, Kaknju i Mostaru.

Ignoriranje Evrope

Bosanskohercegovački političari su za ovaj projekt već pokrenuli usvajanje zakona bez javnog tendera, ignorišući proteste i prijetnje Brisela o blokadi evropskih fondova. Cijeli poduhvat otvara ozbiljna pitanja o opravdanosti, budući da gas čini svega tri procenta ukupne potrošnje energije u BiH, a zemlji ne prijeti nestašica čak ni nakon najavljenog potpunog prekida dotoka ruskog gasa u Evropu krajem 2027. godine.

Stručnjaci upozoravaju na dugoročne opasnosti ovakvih aranžmana. Pippa Gallop iz češke nevladine organizacije Bankwatch ističe da nema nikakvog smisla zavisnost od autoritarnog ruskog režima zamijeniti zavisnošću od autoritarnog američkog režima. Ekološki aktivisti na Balkanu apeluju na vlade da se odupru agresivnom američkom lobiranju i da se, u skladu sa zelenom agendom Evropske unije, fokusiraju na obnovljive izvore energije. Ipak, krajem aprila BiH i Hrvatska su u Dubrovniku potpisale ugovor o izgradnji pomenutog gasovoda, kojim će se energent dopremati sa hrvatskog terminala. Svečanosti je prisustvovao i američki ministar energetike Chris Wright, poručivši da se ovaj dio Evrope “vraća razumu” te da put do blagostanja vodi kroz više, a ne manje energije. Wright je dodao da predsjednik Trump otvara novu eru saradnje sa južnom, srednjom i istočnom Evropom, potpuno izostavljajući priču o dekarbonizaciji i napuštanju fosilnih goriva.

Nadežda Kokotović iz briselske platforme Brussels Energy Club objašnjava da se američka strategija energetske dominacije fokusira na evropski prostor između tri mora: Crnog, Jadranskog i Baltičkog. Ona napominje da je EU skeptična prema projektima koji nisu usklađeni sa evropskim zakonodavstvom o gasu, tržišnim pravilima, zahtjevima za transparentnost i ciljevima dekarbonizacije. Obim planiranih investicija jasno ukazuje na to da su američki projekti primarno vođeni geopolitičkim interesima, a ne čistom ekonomskom logikom.

Ova strategija koordinira se sa najvišeg nivoa. Takozvani “gasni samit” održan u februaru u Washingtonu, na kojem su Grčka, Bugarska, Mađarska, Poljska, Rumunija, Slovačka, Moldavija, Ukrajina, Hrvatska, Litvanija, Srbija i Bosna i Hercegovina potpisale ugovore o isporuci gasa, organizovao je američki Nacionalni savjet za energetsku dominaciju. Sjedinjene Države već sada obezbjeđuju više od dvije trećine tečnog gasa koji stiže na terminal na ostrvu Krk u Hrvatskoj.

Američka ekspanzija, međutim, prevazilazi energetski sektor gasa. Američka investiciona grupa Pantheon Atlas potpisala je pismo namjere za izgradnju centra za vještačku inteligenciju i data centara u Hrvatskoj, s energetskim kapacitetom od jedne milijarde gigavata i vrijednošću od 58 milijardi dolara.

U Albaniji kompanija Exxon Mobil gradi LNG terminal i planira gasnu elektranu, dok su giganti poput Chevron i Exxon Mobil dobili ekskluzivna prava za podvodno istraživanje gasa južno od Krita i Peloponeza, te zapadno od Krfa. Američka ambasadorka u Grčkoj Kimberly Guilfoyle slikovito je poručila da se “Amerika vratila i da buši u Jonskom moru”. Planirano je da se značajne količine američkog gasa sa terminala u Aleksandropolisu preko takozvanog “vertikalnog koridora” dalje distribuiraju prema Bugarskoj, Rumuniji, Moldaviji i Ukrajini.

Energetska zavisnost

Istovremeno, Washington podržava Bugarsku u izgradnji novih reaktora u nuklearnoj elektrani Kozloduj i preuzima naftnu infrastrukturu koja je tradicionalno bila u ruskim rukama. Američke sankcije stvorile su snažan pritisak na ruski Lukoil, primoravši ga na prodaju imovine na Balkanu. Tako je u januaru 2026. godine Lukoil potpisao ugovor o prodaji rafinerije Neftochim kod Burgasa američkoj investicionoj kompaniji Carlyle Group. Isti investitor kupuje i rumunsku rafineriju Petrotel-Lukoil u Ploieștiju, koja pokriva petinu potreba te zemlje za gorivom. U Rumuniji SAD dodatno finansiraju širenje nuklearne energije i podržavaju projekte eksploatacije gasa u Crnom moru. U Crnoj Gori se trenutno analiziraju mogućnosti izgradnje gasovoda i LNG terminala, dok Srbija, tradicionalno zavisna od jeftinog ruskog energenta, otvara svoje tržište za američki gas kroz izgradnju interkonekcije prema Sjevernoj Makedoniji i Grčkoj. Sjeverna Makedonija se takođe priklonila Washingtonu nakon Trumpovih prijetnji carinama, te od 2027. godine planira potpuni prelazak na američki gas preko nove grčke rute.

Ovakva energetska zavisnost već proizvodi direktne političke posljedice i utiče na usklađenost spoljne politike sa Briselom. Primjera radi, Sjeverna Makedonija se tokom nedavnih glasanja u Ujedinjenim nacijama distancirala od zvanične linije Evropske unije i podržala američki stav u rezoluciji u kojoj se Rusija nije eksplicitno imenovala kao agresor u Ukrajini.

Dugoročni plan iza ovih pomjeranja nedavno je razotkrio savjetnik ruskog predsjednika Jurij Ušakov. Prema njegovim riječima, Washington i Moskva teže postizanju “mira” u Ukrajini kako bi se nakon toga obnovile isporuke ruskog gasa Evropskoj uniji. To implicira da bi geopolitička saradnja Rusije i SAD-a, koja se trenutno testira i priprema na Balkanu, mogla u konačnici dovesti ne samo jugoistočnu Evropu, već i čitav kontinent u stanje još dublje i kompleksnije energetske zavisnosti od dvije globalne sile.

IZVOR: Der Standard