Film je o ljudima koji su, nakon teških ratnih godina, krenuli na svoje životno putovanje – put hadža. Putovanje je organizirano autobusima firme Merkez Oil, ispunjeno emocijama, saburom i čežnjom prema svetim mjestima.
Dokumentarni film u produkciji Televizije 5 „Trideset godina Lebbejke – Sjećanje na Hadž 1996.” priča o vremenu koje se ne zaboravlja, prvom putovanju na hadž poslije Agresije na RBiH.
Film je o ljudima koji su, nakon teških ratnih godina, krenuli na svoje životno putovanje – put hadža. Putovanje je organizirano autobusima firme Merkez Oil, ispunjeno emocijama, saburom i čežnjom prema svetim mjestima.
Kroz autentična svjedočenja i arhivske snimke, dokumentarni film donosi sjećanja na prvi poslijeratni odlazak na hadž 1996. godine te podsjeća na snagu vjere, zajedništva i nade.
Ovu emotivnu priču koja čuva uspomenu na generaciju hadžija iz 1996. godine, kamerom je zabilježio Alija Merdžanić iz Bugojna, a njegovi snimci korišteni su u ovome filmu.
Na tom putovanju bila su i dvojica maloljetnika. Ismir Karaga je tada imao 17 godina. U filmu govori kako je to bio “izlazak u neku drugu stavrnost, u neki drugi svijet”.
“Bio je to poseban hadž, uvijek u teškim momentima sjetim se tog hadža, to je bio moj duhovni preokret, moji prvi izlazak u svijet”, kaže Karaga.
Esmir Halilović je kao 16-godišnji učenik medrese “Osman ef. Redžović” Visoko osvojio na jednom kvizu IC Kakanj put na hadž. Za njega je to putovanj bilo rušenje stereotipa, jer je bilo uobičajeno da na hadž idu stariji ljudi, ali ne i mladići.
“Svi su me u medrsi od tada zvali hadžija. Sjećam se jedne profesorice koja je insistirala da mi ispred imena piše hadžija”, ispričao je on u filmu.
To putovanje nije bilo obični hadž. Bilo je hadž naroda koji je preživio, koji je odbio da nestane. Svaki hadžija se osjećao posebnim, odabranim za hadž jer dolazio iz zemlje koja je tek izašla iz rata. Gdje god su dolazili bosanske hadžije su tada doživljavali kao neke evlije, svi su htjeli da vide ljude koji su u srcu evrope preživjeli rat.
