Od fatimidskog Kaira i carskih svečanosti u Istanbulu, pa sve do bosanskih tekija i Husrev-begovih zadužbina, obilježavanje mevluda izraslo je u jedan od najsloženijih duhovnih i kulturnih fenomena islamske civilizacije. Više od hiljadu godina nakon prvih manifestacija, 12. rebiu-l-evvel ostaje ne samo datum povijesnog sjećanja na rođenje Poslanika Muhammeda, a.s., već i živa baština koja spaja klasičnu poeziju, državne ceremonije i savremeni kulturni identitet

Centralna mevludska svečanost povodom obilježavanja 12. rebiu-l-evvela, dana rođenja vjerovjesnika Muhammeda, a.s., bit će održana sutra, 25. augusta, nakon podne namaza u Gazi Husrev-begovoj džamiji u Sarajevu. Mevlud će proučiti imami Medžlisa Islamske zajednice Sarajevo, a vaz će kazivati profesor Safvet Halilović. Centralni mevlud dio je 22. manifestacije “Dani o Allahovom Poslaniku – Selam, ya Resulallah 2026.”, koju Medžlis Islamske zajednice Sarajevo organizuje od 24. augusta do 13. septembra, odnosno tokom mjeseca rebiu-l-evvela 1448. hidžretske godine.

Cilj manifestacije jeste predstaviti život, misiju i univerzalne poruke Božijeg Poslanika Muhammeda, a.s., te podstaći njihovu primjenu u savremenom kontekstu i svakodnevnom životu. Poruka i moto ovogodišnje manifestacije je 128. ajet sure Et-Tevbe: “Došao vam je Poslanik, jedan od vas, teško mu je što ćete na muke udariti, jedva čeka da Pravim putem pođete, a prema vjernicima je blag i milostiv.”

Pojam mevluda, arapske riječi koja u izvornom lingvističkom smislu označava vrijeme i mjesto rođenja, u islamskoj civilizaciji i povijesti kulturi nosi duboko simboličko i historiografsko značenje. Više od četrnaest stoljeća nakon dolaska posljednjeg Božijeg poslanika Muhammeda, a.s., 12. dan mjeseca rebiu-l-evvela po hidžretskom kalendaru ostaje jedan od najvažnijih trenutaka duhovnog i društvenog identiteta muslimanskog svijeta.

Tradicija obilježavanja Poslanikovog rođenja izrasla je iz spoja pobožnosti, književnog stvaralaštva i narodne kulture, oblikujući se kroz vijekove od skromnih komemorativnih skupova do raskošnih javnih manifestacija koje su ostavile neizbrisiv trag u povijesti Orijenta i Balkana.

U islamskoj historiografiji općeprihvaćeno je stajalište da je Muhammed, a.s., rođen u Meki u ranim jutarnjim satima 12. rebiu-l-evvela, što prema astronomskim i historijskim proračunima odgovara proljeću 571. godine gregorijanskog kalendara. To razdoblje, u tradiciji poznato kao Godina slona, označilo je početak preobražaja Arabijskog poluostrva i kasnijeg nastanka jedne od najutjecajnijih civilizacija svijeta.

Sam čin rođenja Poslanika u ranoj muslimanskoj zajednici obiježen je prije svega kroz privatni čin zahvalnosti i post, no kako se islamska država širila i susretala s drugim visoko razvijenim kulturama Mediterana i Bliskog istoka, javila se potreba za institucionalnim i javnim iskazivanjem poštovanja prema liku i djelu Vjerovjesnika.

Prve zabilježene javne svečanosti posvećene mevludu vezuju se za period fatimidskog hilafeta u Egiptu tokom 10. i 11. stoljeća. Fatimidski vladari organizirali su procesije, dijelili milostinju i priređivali skupove na kojima su se recitovali spisi posvećeni Poslanikovoj porodici i njegovom rođenju. Međutim, mevlud u obliku u kojem ga danas poznajemo, kao narodnu svečanost otvorenu svim slojevima društva, oblikovan je u 12. i 13. stoljeću na području sjevernog Iraka, tačnije u gradu Erbilu pod vladavinom Muzaferuddina Kökbörüja, zeta slavnog vojskovođe Salahuddina el-Ajjubija.

U Erbilu su se povodom 12. rebiu-l-evvela okupljali učenjaci, pjesnici, sufije i obični puk, a proslave su trajale danima uz čitanje stihova, dijelenje hrane i duhovna predavanja. Od tog vremena, mevludska tradicija širi se širom islamskog svijeta, dobijajući specifične lokalne pečate u Sjevernoj Africi, Anadoliji, Centralnoj Aziji i na Balkanu.

Posebno poglavlje u historiji mevluda pripada osmanskom periodu, tokom kojeg je ova praksa dobila zvanični državni status i izuzetno bogatu književnu formu. Za vrijeme sultana Murata III, 1588. godine, mevlud je i zvanično proglašen državnom svečanošću u Osmanskom Carstvu. Na carskom dvoru i u centralnim džamijama Istanbula, poput Aja Sofije i Sultanahmeta, priređivani su vjerski obredi kojima su prisustvovali najviši državni dostojanstvenici i ulema. Iz tog doba datira i tradicija nazivanja ove noći Mevlid Kandili, po svjetiljkama (kandiljima) koje su se palile na minaretima džamija kako bi označile svečani karakter noći.

Za bosanskohercegovačke prilike i kulturnu historiju Bošnjaka, ključni trenutak dogodio se početkom 15. stoljeća, kada je osmanski pjesnik Sulejman Čelebi napisao svoje čuveno djelo Vesîletün-Necât (Sredstvo spasenja). Ovo pjesničko djelo, napisano na turskom jeziku, postalo je temelj mevludske književnosti i praksi na našim prostorima. Prevedeno i adaptirano na bosanski jezik kroz spjevove alhamijado književnika, a kasnije i velikana poput hfz. Gaševića, hfz. Kadića, Bašagića i Rešada Kadića, mevlud je izrastao u najprepoznatljiviji žanr domaće pobožne poezije.

Mevludski spjev u bosanskoj tradiciji nije samo naracija o Poslanikovom rođenju, djetinjstvu, prvoj objavi i preseljenju na ahiret; on je postao središtvo porodičnih i džematskih okupljanja, prenošenja moralnih pouka i očuvanja vjerskog i nacionalnog identiteta tokom burnih historijskih prelomnica.

Značaj obilježavanja mevluda ne leži u postojanju formalno propisanog obreda, budući da u primarnim izvorima islama ne postoji izričita zapovijed o slavljenju ovog datuma. Ulema kroz historiju mevlud posmatra kao bid'at-i hasane, lijepu i korisnu novotariju, odnosno društvenu i duhovnu praksu koja u sebi okuplja temeljne vrijednosti vjere: učenje Kur'ana, donošenje salavata na Poslanika, dijeljenje milostinje, jačanje komšijskih i porodičnih veza te prenošenje znanja o etici i životu Muhammeda, a.s. Zbog toga se mevlud u savremenom dobu posmatra ne kao prosti rođendanski praznik, već kao period duhovne obnove, samorefleksije i reevaluacije poruka koje je Poslanik ostavio čovječanstvu.

Savremena praksa obilježavanja 12. rebiu-l-evvela u Bosni i Hercegovini objedinjuje stoljetnu tradiciju i savremene institucionalne forme. Centralne mevludske svečanosti tradicionalno se održavaju u historijskim centrima duhovnosti, među kojima posebno mjesto zauzima Gazi Husrev-begova džamija u Sarajevu. Kroz višenedeljne manifestacije koje organizira Islamska zajednica u BiH, poput tradicionalne manifestacije “Dani o Allahovom Poslaniku – Selam, ya Resulallah”, mjesec rebiu-l-evvel ispunjen je naučnim skupovima, izložbama, promocijama knjiga i humanitarnim akcijama.

U hidžretskoj 1448. godini, koja odgovara 2026. godini po gregorijanskom kalendaru, centralni mevludski program u Gazi Husrev-begovoj džamiji zakazan je za 25. august, neposredno nakon podne-namaza. Ovaj događaj okuplja imame, hafize, ulemu i brojne vjernike, a učešće istaknutih profesora i teologa, poput prof. dr. Safveta Halilovića koji kazuje prigodni vaz, nastavlja tradiciju usmenog poučavanja i tumačenja Poslanikovog života. Glavna poruka ovogodišnjeg obilježavanja oslanja se na kur'anski ajet iz sure Et-Tevbe, koji opisuje Poslanikovu samilost, blagost i brigu prema ljudima, naglašavajući da njegove univerzale poruke pravde, solidarnosti i milosrđa ostaju prijeko potreban putokaz za izazove modernog doba.

U širem međunarodnom kontekstu, institucije poput Uprave za vjerske poslove Republike Turske (Diyanet) obilježavaju 1501. godišnjicu Poslanikovog rođenja fokusirajući se na teme univerzalnog morala, dijaloga i suživota. Kroz izložbe, digitalne sadržaje i virtuelne prezentacije, poput međunarodnih projekata posvećenih mevludskim tradicijama širom svijeta, povijesni fenomen mevluda danas premošćuje geografske i kulturne razlike, povezujući milion zajednica od Maroka do Indonezije.

Kroz evoluciju dugu više od jednog milenija, mevlud je ostao živ svjedok povijesnog kontinuiteta islamske kulture. Od skromnih okupljanja u ranoosmanskom periodu, preko raskošnih carskih ceremonialnih noći, pa sve do današnjih akademskih i duhovnih manifestacija u Sarajevu i širom svijeta, obilježavanje rođenja Muhammeda, a.s., predstavlja spomenik trajnoj inspiraciji njegovim likom i djelom. Mevlud ostaje duboko ukorijenjena tradicija koja uspješno spaja povijesno pamćenje, književnu baštinu i živa duhovna nastojanja savremenih generacija.