Svoju tezu Sting je ilustrovao ličnim primjerom, naglasivši da kao muzičar ima sreću da svakog dana radi rukama, što je u savremenom svijetu postala prava rijetkost za muškarce. Prema njegovim riječima, društvo je izgubilo usmjerenu mušku snagu, što direktno utiče na porast opće toksičnosti, jer ta akumulirana energija više nema svoj prirodni i produktivni ventil
Činjenica da mnogi radnici više ne koriste svoje ruke niti se svakodnevno bave teškim fizičkim radom mogla bi biti glavni pokretač nekih od najistaknutijih toksičnih osobina u modernom maskulinitetu, smatra slavni muzičar Sting
Pjevač, koji je najavio da će njegov mjuzikl o posljednjim danima jednog brodogradilišta ove jeseni stići na londonski West End, istakao je u razgovoru za Guardian da je jedna od najpogubnijih nuspojava deindustrijalizacije upravo gubitak muške fizičke produktivnosti.
Svoju tezu Sting je ilustrovao ličnim primjerom, naglasivši da kao muzičar ima sreću da svakog dana radi rukama, što je u savremenom svijetu postala prava rijetkost za muškarce. Prema njegovim riječima, društvo je izgubilo usmjerenu mušku snagu, što direktno utiče na porast opće toksičnosti, jer ta akumulirana energija više nema svoj prirodni i produktivni ventil.
Njegov autorski mjuzikl „Posljednji brod“ (The Last Ship), koji je premijerno izveden u Čikagu 2014. godine prije nego što je završio svoje izvođenje na Broadwayu u januaru 2015. godine, fokusira se upravo na sudbinu radnika u brodogradilištu. Radnja je duboko ukorijenjena u Stingovo odrastanje u blizini čuvenog brodogradilišta Swan Hunter u Wallsendu, koje je zatvoreno tokom talasa deindustrijalizacije sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog vijeka.
Sting je napisao muziku za ovu predstavu i igrat će glavnu ulogu tokom njenog izvođenja u teatru Theatre Royal Drury Lane od 22. septembra do 3. oktobra. On otvoreno tvrdi da je gašenje brodogradilišta označilo početak ere u kojoj su uzastopne britanske vlade potpuno iznevjerile sjever Engleske. Cjelokupno bogatstvo Velike Britanije stvoreno je u rudarskim oknima, čeličanama, tekstilnim fabrikama i brodogradilištima, a sve te generacijske vještine bačene su na otpad zarad političkog sna Margaret Thatcher o ekonomiji usluga.
Mnogi muški likovi u ovom komadu prolaze kroz duboku krizu identiteta koji im se nasilno oduzima, što ponajbolje oslikava replika jednog od njih koji se pita šta su uopšte muškarci bez broda koji moraju da završe. Ipak, autor napominje da predstava nije pokušaj romantizacije jedne brutalne industrijske grane u kojoj su se svake godine dešavale stotine nesreća sa čestim smrtnim ishodima.
Sam priznaje da je bio mladić koji je po svaku cijenu želio izbjeći rad u takvom okruženju punom azbesta i toksičnih hemikalija, ali istovremeno osjeća duboku nostalgiju za solidarnošću i zajedništvom u kojem je odrastao. To surovo okruženje imalo je snažnu simboliku jer je grad, uprkos hroničnoj ekonomskoj depresiji, bio neizmjerno ponosan na brodove koje je gradio. Posao je bio užasan i opasan, ali su ti ljudi na kraju dana mogli pogledati u horizont i sa ogromnim građanskim ponosom reći da su oni svojim rukama stvorili te kolose.
Kada je mjuzikl otvoren na Broadwayu u oktobru 2014. godine, naišao je na podijeljene kritike i u tom trenutku nije uspio ponoviti planetarni uspjeh drugih britanskih muzičkih priča sa regionalnom tematikom, poput ostvarenja „Billy Elliot“ ili „Kinky Boots“. Međutim, predstava je u međuvremenu obišla cijeli svijet i pretrpjela značajne izmjene u scenariju, uključujući uklanjanje pojedinih likova i uvođenje novog teksta koji je napisao Barney Norris. Tokom izvođenja u Newcastleu 2018. godine, pozorišni kritičar Guardiana Michael Billington ocijenio je da mjuzikl donosi najuzbudljivije horske dionice viđene na britanskoj sceni još od vremena Goodallovog komada „The Hired Man“.
Sting priznaje da je sam sebi otežao posao odlučivši se za potpuno originalan koncept, umjesto da je posegnuo za nekom već postojećom pričom ili kreirao takozvani džuboks-mjuzikl sastavljen isključivo od njegovih starih estradnih hitova. Izbor najtežeg puta opisao je kao najizazovniji, ali ujedno i najispunjeniji poduhvat u svom životu, koji je konačno blizu pronalaženja svog pravog glasa i publike.
Pored teatarskih izazova, slavni pjevač se trenutno nalazi i usred ozbiljnog pravnog spora pred Visokim sudom u Londonu oko neisplaćenih autorskih honorara sa bivšim kolegama iz grupe The Police. Sting, čije je pravo ime Gordon Sumner, bio je pjevač, basista i glavni autor pjesama ovog kultnog benda. Sudu je predočeno da je muzičar već isplatio više od 500.000 funti svojim bivšim kolegama Stewartu Copelandu i Andyju Summersu nakon što su pokrenuli tužbu zbog neisplaćenih naknada. Upitan za ovaj sudski proces, Sting je kratko prokomentarisao da sve to skupa nema nikakvog smisla, odbivši da dalje detaljiše o slučaju.
IZVOR: The Guardian
