Snimci koji su se brzo proširili internetom pokazuju muškarce kako s iznenađenjem i vidnim poštovanjem podižu marame sa zemlje, svjesni težine poruke koju taj čin nosi.
U noći Lejletul-kadra, dok su hiljade vjernika ispunjavale Fatih džamiju u Istanbulu, desio se događaj koji je snažno odjeknuo širom društvenih mreža i javnosti. U atmosferi ibadeta i dove, jedna grupa žena izvela je simboličan protest koji je duboko ukorijenjen u islamskoj tradiciji, bacanje mahrama kao poziv na čast, odgovornost i djelovanje.
Dok su muškarci stajali u safovima, iz ženskog dijela džamije prema njima su spuštane zelene mahrame. Ovaj čin, iako tih, nosio je snažnu i potresnu poruku: “Mi smo učinile što možemo, sada je red na vas da zaštitite svetinje.”
Ono što se na prvi pogled može učiniti kao spontani čin, u suštini ima duboko historijsko i kulturno značenje. U islamskoj tradiciji, posebno na prostoru Bliskog istoka, bacanje mahrame pred muškarce smatra se jednim od najtežih oblika prijekora, simbolom krajnje nemoći i istovremeno pozivom na borbu i zaštitu časti. Riječ je o poruci koja pogađa samu srž odgovornosti: zaštitu svetinja, zajednice i dostojanstva.
Snimci koji su se brzo proširili internetom pokazuju muškarce kako s iznenađenjem i vidnim poštovanjem podižu marame sa zemlje, svjesni težine poruke koju taj čin nosi.
Glavni razlog ovog protesta jeste višednevno zatvaranje džamije al-Aksa, jednog od najsvetijih mjesta u islamu. Već 17 dana muslimanima je onemogućen pristup ovom svetom prostoru, što je izazvalo ogorčenje širom islamskog svijeta.
Žene koje su učestvovale u protestu nisu uputile poruku samo prema izraelskim vlastima, već i prema muslimanskim liderima i društvima, ukazujući na pasivnost i izostanak konkretnih reakcija. Njihova poruka bila je jasna, Aksa nije samo političko pitanje, već pitanje časti i vjere.
Ovaj čin podsjeća na poznatu historijsku predaju iz vremena Salahuddina Eyyubija. Prema toj priči, tokom hutbe u vrijeme križarskih ratova, jedna žena je bacila svoju maramu pred njega kao vapaj i poziv da oslobodi Kudus.
Taj događaj se u tradicionalnom razumijevanju smatra jednim od trenutaka koji su probudili svijest i pokrenuli akciju koja je kasnije dovela do oslobođenja Jerusalema.
Upravo na tu simboliku aludirale su i žene u Fatih džamiji, prenoseći poruku iz historije u savremeni kontekst.
