Strategija je prozirna: kroz kanale poput Flynnovog “The Gold Institutea”, u Washington se šalje slika o Republici Srpskoj kao navodnoj “posljednjoj brani hrišćanstva” pred nadirućim islamskim radikalizmom. To je opasna igra kartom žrtve, kojom se pokušava kupiti naklonost desnog krila Republikanske stranke, dok se unutar države istovremeno provodi politika razgradnje institucija i negiranja sudskih presuda

Banja Luka sve snažnije postaje pozornica za rehabilitaciju ideja koje su devedesetih godina izazvale krv na ovim prostorima. Gostovanje Michaela Flynna, penzionisanog američkog generala i bivšeg Trumpovog savjetnika u tom bosanskohercegovačkom gradu, nije bio tek akademski skup ili protokolarna posjeta, već direktan uvoz institucionalizirane islamofobije s jasnim ciljem: da se lokalni separatizam i institucionalna blokada države ogrnu plaštom “globalne borbe protiv radikalizma”.

Nakon što je Milorad Dodik Flynnu servirao tendenciozno i namješteno pitanje o navodnoj “islamizaciji Evrope” i sudbini Republike Srpske u tom kontekstu, Flynn je pred banjalučkom publikom izgovorio rečenice koje direktno miniraju krhke temelje bosanskohercegovačkog suživota.

“Islam nije religija, u pitanju je politička filozofija koja ima svoj zakon i sistem upravljanja”, ustvrdio je Flynn, dodajući kako se “slika Evrope mijenja” jer deset najvećih gradova u Velikoj Britaniji danas imaju muslimanske gradonačelnike.

Ova tvrdnja nije budalaština dostojna kakovog desničarskog internet portala, to je precizno targetirana dehumanizacija miliona ljudi. Proglasiti jednu od tri zvanične religije u Bosni i Hercegovini isključivo “političkom filozofijom” znači cijelom jednom narodu oduzeti pravo na intimu, na vjersku slobodu, na političku misao i konačno pravo i na život. Sve ono što se dešavalo početkom ‘90-ih godina prošlog stoljeća kada se komšije pretvaralo u “političke neprijatelje” pa preventivno trpalo u masovne grobnice.  

To je ista ona matrica kojom su ideolozi agresije devedesetih godina pravdali rušenje džamija i sistemsko etničko čišćenje, upornim uvjeravanjem domaće i svjetske javnosti da se na ovim prostorima ne uništavaju cijela jedna kultura i narod, već “islamistička džihadistička prijetnja zapadnoj civilizaciji”.

Pozadina ovog opasnog narativa krije se u dubokim džepovima entitetskog budžeta, dok građani istovremeno plaćaju cijenu ekonomske izolacije. Flynn ne boravi u Banjoj Luci kao diplomata ili nezavisni ekspert, već kao skupo plaćeni lobista čije se usluge, prema dostupnim podacima, tarifiraju sa vrtoglavih 100.000 dolara mjesečno.

Porodica Dodik, sa sve vidljivijim angažmanom Igora Dodika, već mjesecima steže obruč oko radikalno konzervativnih krugova bliskih Donaldu Trumpu, trošeći milione maraka javnog novca na opskurne osobe poput Flynna. Podsjetimo, riječ je o čovjeku koji je bio prisiljen napustiti Bijelu kuću nakon svega tri sedmice rada u njoj zbog laganja federalnim agentima o svojim vezama s Rusijom.

Strategija je prozirna: kroz kanale poput Flynnovog “The Gold Institutea”, u Washington se šalje slika o Republici Srpskoj kao navodnoj “posljednjoj brani hrišćanstva” pred nadirućim islamskim radikalizmom. To je opasna igra kartom žrtve, kojom se pokušava kupiti naklonost desnog krila Republikanske stranke, dok se unutar države istovremeno provodi politika razgradnje institucija i negiranja sudskih presuda.

Opasnost ove retorike dobija zastrašujuću dodatnu dimenziju u kontekstu trenutnih sukoba na Bliskom istoku. U trenutku kada globalne tenzije dostižu tačku ključanja, a slike stradanja civila pune medijski prostor, uvoz radikalnog islamofobnog diskursa u Bosnu i Hercegovinu djeluje kao namjerno prosipanje benzina po tinjajućem zgarištu. Za lidere poput Dodika, bliskoistočna kriza nije tragedija koju treba rješavati diplomatijom, već “zlatna prilika” za povlačenje paralela koje ne postoje.

Pokušaj da se domaće muslimansko stanovništvo, evropsko i autohtono, poveže s radikalnim pokretima hiljadama kilometara daleko, predstavlja monstruozan pokušaj stigmatizacije cijelog jednog naroda u trenucima njihove najveće empatije prema stradanjima drugih.

Kada Flynn govori o “islamskoj komponenti vlasti” koja će biti “prirodno povezana sa islamistima ovdje”, on crta otvorenu metu. U zemlji u kojoj su sjećanja na logore, progone i Srebrenicu još uvijek bolno živa, ovakav govor nije “sloboda mišljenja”, već nastavak agresije drugim sredstvima. To je pokušaj da se Bošnjake ponovo svede na “strano tijelo” u Evropi, čime se direktno ohrabruju lokalni ekstremisti i paravojne formacije koje u takvim riječima vide dozvolu za akciju.

Da već uspijeva u nakani vidi se svaki dan u komentarima na društvenim mrežama ili u otvorenom fašizmu ispoljenom u javnom prostoru. Dan-dva prije Flynnovog skandaloznog govora navijači Borca na utakmici protiv Sarajeva su skandirali: “Kad je bio dijete malo, komšija ga silovao, jasno je ko dan, on je musliman”, i to tik prije gola koji je pred njima proslavio Borčev “musliman” Damir Hrelja.  

Trideset godina nakon što su prvi meci ispaljeni na sarajevskim barikadama, dopustiti da se u javnom diskursu rehabilitira rječnik koji je prethodio masovnim zločinima, predstavlja vrhunac šovinizma. Flynn je u Banjoj Luci prodao ideološki otrov koji su vlasti entiteta RS platile budžetskim novcima, svjesno birajući put izolacije i sukoba.

Ako ne i nečega puno težeg i krvavijeg.