On je čovjek trenutka. Premijer Kanade, čiji je govor u Davosu uzdrmao savjest Evropljana. Njegov nekonvencionalni pristup ima duboke korijene, još iz vremena kada je bio na čelu Banke Engleske, u periodu kada je morao upravljati Brexitom i finansijskom krizom

Nije lako živjeti s tolikim rekordima, ali Mark Carney, premijer Kanade, može se, u porodičnom krugu, iako to sigurno neće učiniti, pohvaliti s nekoliko zaista značajnih. Tri stotine devetnaest godina. Toliko je vremena trebalo da Banka Engleske, druga najstarija centralna banka na svijetu, odmah iza Banke Švedske, na mjesto guvernera imenuje osobu koja nije rođena u Velikoj Britaniji.

Izbor, koji je donijela konzervativna vlada, pao je na Kanađanina Carneyja (1965, Fort Smith, Sjeverozapadni teritoriji), čovjeka koji je već vrlo dobro poznavao bankarski i politički teren u vlastitoj zemlji. Paradoks je bio u tome da je upravo jedan Kanađanin morao upravljati Brexitom s čela Banke Engleske.

Prije dolaska u London, gdje je preuzeo upravljanje „Starom damom s Threadneedle Streeta“,sumornim nadimkom Banke Engleske, Carney je bio guverner Banke Kanade, institucije s manje glamuroznom historijom (osnovana je prije svega 90 godina), ali koja je u posljednjim krizama mnogim centralnim bankama, ukočenim pod teretom vlastite tradicije, pokazala put djelovanja. Te banke su, upravo zbog te historijske težine, postale krajnje konzervativne. Carney i dalje nosi titulu drugog najmlađeg guvernera u historiji kanadske centralne banke.

Pod njegovim vodstvom, Banka Kanade je prva reagirala na finansijsku krizu 2008. godine snižavanjem kamatnih stopa, čime je spriječen kolaps zemlje, suprotno od onoga što je u to vrijeme učinio Evropski centralni bankarski sistem pod vodstvom Jean-Claudea Tricheta, koji je 2011. godine čak dva puta povećao kamatne stope, i to usred duboke recesije u zemljama juga Evrope.

Ne samo to: Carney je obećao da će kamatne stope ostati niske najmanje godinu dana. Rezultat? Kanada se vratila na nivoe proizvodnje i zaposlenosti iz perioda prije recesije brže od ostalih zemalja G7. Ipak, neki, konkretno tadašnji premijer Stephen Harper, tvrdili su da je Carney sebi pripisao zasluge koje nisu bile samo njegove, nego i rezultat politike vlade u Ottawi.

Impresivna biografija čovjeka koji je ovog utorka u Davosu snažnije nego iko u posljednje vrijeme uzdrmao savjest Evropljana, tu se ne završava. Prije manje od godinu dana, protiv svih prognoza, pobijedio je na izborima u Kanadi ostvarivši historijsku pobjedu. Dijelom, treba reći, zato što je znao iskoristiti povratak Donalda Trumpa na svjetsku političku scenu, kojem se suprotstavio od prvog dana. Dijelom i zbog njegove vještine u ophođenju s medijima, vještine koju guverneri centralnih banaka dobro poznaju još od vremena Alana Greenspana. Ključno je kako se poruka prenosi tržištima, odnosno u ovom slučaju javnom mnijenju. Nikada ranije jedan lider Liberalne stranke, iste one koju je vodio njegov prethodnik Justin Trudeau, nije osvojio toliki broj glasova u apsolutnim brojkama. Pobijedio je, štaviše, s dodatnom političkom težinom.

Carney, koji nije revolucionar, već je od prvog dana jasno označio granice u odnosu prema južnom susjedu i to u jeku konzervativnog i populističkog vala u SAD-u. Time je, zapravo, pokušao stati na put Trumpu, koji se tada tek bio vratio u Bijelu kuću. Kanada je, u tom smislu, svojevrsni protulijek protiv Trumpovih ekspanzionističkih ambicija u regiji, koje su se manifestirale čak i u fantazmagoričnoj ideji o priključenju Kanade kao 51. savezne države SAD-a. Stoga se znatan dio glasova Liberalne stranke može pripisati upravo Trumpu.

Carneyjev najveći politički uspjeh, s obzirom na to da se nikada ranije nije kandidirao na izborima, bio je preokretanje anketa koje su predviđale uvjerljivu pobjedu konzervativnog lidera Pierrea Poilievrea, profesionalnog političara s profilom potpuno drugačijim od Carneyjevog, naviknutog na upravljanje velikim krizama. A Trump je, bez sumnje, bio kriza. Na stranačkim predizborima Carney je osvojio zapanjujućih 85,9 posto glasova. Njegova poruka bila je nedvosmislena: „Amerikanci se ne smiju zavaravati, ni u trgovini ni u hokeju“, rekao je. „Kanada će pobijediti.“ Vrijedi podsjetiti da je Carney, dok je pohađao srednju školu St. Francis Xavier, igrao hokej kao golman u Laurier Heightsu, rezidencijalnoj četvrti zapadno od Edmontona.

U njegovoj pobjedničkoj strategiji, Carney je uvjereni zagovornik politika borbe protiv klimatskih promjena, bilo je i snažnog instinkta nacionalnog preživljavanja Kanade suočene s Trumpovim pritiscima. Umjesto povlačenja, taj je stav ponio i u Davos, gdje je simbolično proglasio kraj Pax Americane. „Svaki dan nas podsjećaju da živimo u eri rivalstva velikih sila“, rekao je. „Poredak zasnovan na pravilima nestaje, jaki čine ono što mogu, a slabi trpe ono što moraju.“

Nikada ranije Kanada se nije tako jasno distancirala od svog južnog susjeda. Vjerovatno zato što je Kanada danas ono što Evropa nekada bila: prostor koji insistira na multilateralnom poretku zasnovanom na pravilima. Carney, u tom smislu, traži novu politiku savezništava, što potvrđuju i njegovi nedavni sporazumi s Kinom Xi Jinpinga.

Nakon posjete Pekingu, a prije dolaska u Davos, boravio je i u Dohi, što ukazuje na samostalnu agendu nasuprot vazalskom odnosu koji SAD nastoji nametnuti. „Ako nisi za stolom“, rekao je Carney u Davosu, „onda si na meniju.“ Drugim riječima: u svijetu predatorskih supersila, najbolje je suprotstaviti se jer ili jedeš, ili si pojeden.

Carney se, od dolaska na vlast, ne prestaje sukobljavati s Washingtonom. Njegov cilj je jasan: ojačati kanadski suverenitet naspram Trumpovih namjera. Trump je u srijedu u Davosu, u svom prepoznatljivo prijetećem tonu, izjavio da Kanada bez SAD-a, koliko god to zvučalo nevjerovatno, ne bi ni postojala. „Kanada živi zahvaljujući SAD-u, zapamti to, Mark, sljedeći put kad budeš davao izjave“, rekao je, očito zadovoljan sobom. Dvadeset i četiri sata kasnije, u trenutku kada je Trump predstavljao svoj „Savjet za mir“, State Department je objavio da povlači poziv Kanadi za učešće u tom šarolikom društvu zemalja.

Izvan Trumpove nasilničke retorike, ključno je pitanje: ko je zapravo Mark Carney? Prije svega, riječ je o briljantnom profesionalcu koji je na Harvardu, zahvaljujući stipendiji, učio od sunarodnjaka, progresivnog ekonomista i profesora Johna Kennetha Galbraitha, rame uz rame s Leonardom Cohenom, jednim od najpoznatijih Kanađana izvan zemlje. Sin direktora srednje škole, Carney se s porodicom preselio u Edmonton kada je imao šest godina. Njegov otac, Bob Carney, kandidirao se 1980. godine za liberale na saveznom nivou u izbornom okrugu Edmonton-Jug, završivši na drugom mjestu, iza progresivnog konzervativca Douglasa Rochea.

Oxford je bio njegova druga akademska kuća; njegova supruga Diana također je ekonomistica. Profesionalno, Carney je imao meteorsku karijeru u Goldman Sachsu, gdje je tokom 13 godina naučio praktično funkcioniranje finansijskih tržišta. Tokom tog perioda radio je i s vladom Južne Afrike na saniranju posljedica aparthejda, kao i s Rusijom nakon izbijanja krize rublje 1998. godine. Iskustva mu, očito, ne nedostaje.

„Znam da tržišta nemaju vrijednosti, vrijednosti imaju ljudi“, rekao je u govoru nakon izbora za lidera Liberalne stranke. „Kada se tržištima dobro upravlja, ona stvaraju radna mjesta i snažan rast, ali tržišta su također ravnodušna prema ljudskoj patnji i slijepa za naše najveće potrebe.“ S tom porukom pobijedio je na izborima.

Izrečeno od bivšeg guvernera centralne banke, čovjeka koji savršeno poznaje mehanizme tržišta, radio je i za Banku za međunarodna poravnanja u Baselu, „banku centralnih banaka“,ne čudi što se Mark Carney pretvorio u globalnu političku figuru trenutka, barem u liberalnim demokratijama koje žele preživjeti pritisak autokratija. Čini se da će još dugo puniti političke pozornice.

IZVOR: El Confidencial