Ideja bojkota Svjetskog prvenstva 2026. godine, potaknuta politikom Donalda Trumpa i prijeporima oko Grenlanda, više nije puka provokacija. U evropskim nogometnim krugovima sve češće se raspravlja o mogućem zajedničkom odgovoru, dok bliske veze FIFA-e s američkom administracijom dodatno politiziraju sport. Iako je bojkot i dalje daleka mogućnost, presedan iz slučaja Rusije i rastući pritisak javnosti pokazuju da fudbal ulazi u zonu u kojoj više ne može izbjeći političku odgovornost

Mogu li evropske zemlje zaista razmotriti bojkot Svjetskog prvenstva ovog ljeta? To je pitanje koje zvuči zapanjujuće u 2026. godini, ali istovremeno razotkriva duboku nelagodu u kojoj se našao najpopularniji sport na svijetu u trenutku kada Donald Trump unosi konfuziju najavama o mogućoj aneksiji Grenlanda. Iako je takav scenarij i dalje krajnje neizvjestan, sama činjenica da se o njemu ozbiljno razgovara govori o dubini krize u kojoj se globalni fudbal nalazi.

Ideja bojkota polako prodire u glavni tok javne rasprave. Visoki sportski dužnosnici sve češće se pitaju šta bi, u najgorem mogućem scenariju, značilo da fudbal „odgovori trenutku“. Presedani neviđenih razmjera traže razgovore koji su donedavno bili nezamislivi. Kako je ove sedmice objavljeno, obilježavanje godišnjice Nogometnog saveza Mađarske pretvorilo se u prostor za neformalne razgovore čelnika nacionalnih saveza o tome kako bi jedinstveni evropski pristup „problemu oblikovanom u Washingtonu“ mogao izgledati.

U nestabilnoj i brzo promjenjivoj situaciji fleksibilnost je nužna, ali sve je prisutnije uvjerenje da niko ne smije biti zatečen ako dođe vrijeme za djelovanje. Zbog toga jača stav da evropska nogometna tijela, bilo kroz pojedinačne saveze ili putem UEFA, moraju stati iza zajedničke pozicije, ili je barem unaprijed pripremiti.

Izvori govore o jačanju unutarevropskog jedinstva nakon Trumpovih izjava da neće silom zauzeti Grenland, uz kasnije nagovještaje da se „naziru obrisi dogovora“. Ipak, takve poruke dočekuju se s oprezom. Iako su pojedini savezi u decembru, gotovo s ironijom, posmatrali prizor u kojem predsjednik FIFA, Gianni Infantino, uručuje Trumpu „nagradu za mir“, ozbiljnost aktuelnih događaja nikome ne promiče.

Bliska veza između Infantinovog rukovodstva i Trumpove administracije dodatno komplikuje položaj evropskog fudbala. Sve je prisutnije uvjerenje da se FIFA svjesno politizirala, što može imati posljedice ukoliko američki predsjednik pojača pritisak na teritoriju koja nesporno pripada članici UEFA-e – Denmark, odnosno Grenlandu.

U raspravama se često priziva i svježi historijski presedan. Nakon ruske invazije na Ukrajinu u februaru 2022. godine, Russia je vrlo brzo isključena iz međunarodnih sportskih takmičenja, prvenstveno zato što su druge zemlje odbile igrati protiv nje. Ako bi došlo do vojne agresije Sjedinjenih Američkih Država, pitaju se mnogi, zašto bi taj slučaj bio tretiran drugačije? I zašto bi u takvom scenariju američko učešće u Svjetskom prvenstvu bilo tolerirano?

Prema procjenama upućenih, upravo bi otvorena vojna intervencija predstavljala crvenu liniju za UEFA-u i evropske saveze. Ako se, međutim, ispostavi da Trumpove izjave ostanu na nivou političke retorike, razgovori o bojkotu vjerovatno će zasad ostati prigušeni. Trenutno nijedan evropski savez ne žuri da javno zauzme stav, a mnogi će se vjerovatno uskladiti s pozicijama vlastitih vlada.

No pitanje koje sve glasnije odjekuje glasi: da li je to dovoljno za one koji smatraju da fudbal ima jedinstvenu priliku da pokaže moralnu i političku težinu? Francuska ministrica sporta Marina Ferrari izjavila je da Pariz „u ovom trenutku“ ne planira bojkot, ali je ostavila otvorena vrata za promjenu stava. Njemačka ministrica sporta Christiane Schenderlein, s druge strane, odgovornost je prebacila na „nadležne sportske saveze“.

U kuloarima nogometne moći postoje krugovi koji vjeruju da bi sport mogao, pa i morao, djelovati odlučnije dok političari oklijevaju. Trump se već tokom svog prvog mandata snažno vezao za projekt Svjetskog prvenstva, redovno ističući vlastitu ulogu u uspješnoj kandidaturi 2018. godine. Vidljiva i opipljiva šteta tom projektu bila bi udarac koji bi teško mogao ignorirati.

Pojedini izvori nagađaju da bi odlučan pritisak UEFA-e i njenih saveza mogao čak natjerati Infantina da se upusti u ozbiljniju diplomatiju sa svojim političkim saveznikom u vezi s Grenlandom. Unutar UEFA-e postoje i oni koji bi rado vidjeli da se predsjednik FIFA-e „dovede u red“. Odnosi između dvije organizacije već su bili ozbiljno narušeni u maju, nakon spornog Infantinovog ponašanja tokom FIFA-inog kongresa u Paragvaju, iako je sukob tada javno brzo izglađen.

Umjerenije struje, međutim, upozoravaju da globalni fudbal već plovi nepoznatim vodama i da zapaljivi potezi nose dodatne rizike. Ipak, niz nedavnih događaja pokazao je da se hipotetički scenariji više ne mogu tek tako odbaciti. Javnost u pojedinim zemljama već pokazuje spremnost na podršku radikalnim potezima, što potvrđuje i masovna peticija u Nizozemskoj koja poziva na bojkot Svjetskog prvenstva.

Sve to sugerira da je teren za eventualni sukob sporta i politike već tiho pripremljen. Ostaje nada da, zbog razloga u koje je fudbal neugodno upleten, taj scenarij nikada neće morati biti testiran.

IZVOR: The Guardian