Dok porodice u Donjoj Jablanici već drugu zimu provode u kontejnerima, a kuće i mostove obnavljaju humanitarne organizacije, vlast u Federaciji bez zadrške kupuje sebi nove službene Audije.

Dok porodica Almire Kukić u Donjoj Jablanici drugu zimu zaredom odbrojava dane u neuslovnom metalnom kontejneru, Vlada Federacije BiH završila je proces “zbrinjavanja” onih koji su im najbitniji – samih sebe. Na jednoj strani su ljudi kojima jedna penzija hrani četvero usta. Na drugoj se budžetski novac nemilosrdno troši na crni metalik sjaj, 150 kilovata snage i “S tronic” mjenjače.

Brojke su neumoljive i sramotne. Milion i pedeset tri hiljade maraka. To je cijena komfora federalnih funkcionera. Za taj iznos, Vlada Federacije je kupila 11 novih limuzina, među kojima dominiraju tri Audija A6, rezervisana za kabinete potpredsjednika Federacije i samu Vladu. Sve to dolazi tek mjesec dana nakon što je najavljeno da ta ista vlast namjerava zadužiti građane Federacije za nevjerovatne dvije milijarde maraka.

Dva Audija A6 za Igora Stojanovića i Refika Lendu, dakle. Potpredsjednike, za koje niko ne zna tačno šta rade i u čemu im prođe dan, vozit će u automobilu koji je san za mnoge i u bogatim državama Zapada.

Država postoji kada treba kupovati nova službena vozila. U Donjoj Jablanici država ne postoji. Kuće tamo ne gradi federalna vlada. Mostove se ne obnavlja iz budžeta. To rade humanitarne organizacije poput “Pomozi.ba”, to se radi sadakom stranih građevinskih firmi.

U Donjoj Jablanici, porodice čije su kuće uništene u oktobarskoj bujici su planirale da u kontejnerima provedu jednu zimu. Sada u njima provode i drugu. U metalnim kutijama koje ne griju, ne štite i ne nude ništa osim privremenog skloništa koje se pretvorilo u trajno poniženje.

U isto vrijeme, Federacija se zadužuje za dvije milijarde maraka. Ne zbog Jablanice. Ne zbog Fojnice. Ne zbog sanacije štete, sigurnosti ljudi ili obnove razorene infrastrukture. A mjesec dana kasnije, bez trunke nelagode, kupuju se novi službeni automobili, precizno specificirani, snažni, crni, s pogonom na sva četiri točka. Audi A6 za potpredsjednike Federacije. Škode Superb za ministarstva. Sve uredno, sve po proceduri. Sve legalno.

Porazna je spoznaja da je sistem brži u potpisivanju ugovora sa auto-kućama nego u rješavanju “tehničkih nedostataka” u pravosudnim predmetima. Podsjećamo, 19 ljudi je izgubilo život u Donjoj Jablanici. Do danas nema optužnica, nema odgovornih, nema čak ni valjane dokumentacije jer se predmet šeta između Tužilaštva HNK i Federalnog tužilaštva kao neželjeni teret. Za pravdu nema resursa, ali za “Audi A6 TDI quattro” uvijek ima i vremena i novca.

Ovo nije pitanje političke ideologije, stranačke pripadnosti ili etničke kvote. Ovo je čisti bezobrazluk, potpuna bezosjećajnost. Mučno je i gadno istoga dana pročitati priče poplavljenih Jablaničana i onda odmah nakon toga vijest o kupovini novih Audija.

Ovo više nije priča o poplavama, niti o javnim nabavkama. Ovo je priča o odvratnom sistemu, mučnom poretku u kojem je normalizirano da država ne obnavlja kuće, ne traži odgovorne za smrt građana i ne osjeća potrebu da se barem privremeno suzdrži od demonstracije luksuza. Audiji kraj kontejnera simbol su vlasti koja je sama sebi dovoljna.