Prvi incident dogodio se 5. novembra 1943. godine, kada je neidentificirani avion nekoliko sati kružio iznad Rima, a zatim bacio četiri bombe na Vatikan.

Grad Vatikan, središte Katoličke crkve i sjedište pape, tokom Drugog svjetskog rata našao se u izuzetno osjetljivoj poziciji između sukobljenih svjetskih sila. Kao središte Katoličke crkve i rezidencija pape Pija XII, Vatikan je zvanično proglasio neutralnost, što su i Saveznici i Sile Osovine u početku poštovali. Neutralnost je, međutim, bilo mnogo teže očuvati u praksi nego na papiru.

Iako su rimske četvrti oko Vatikana bile izložene teškim bombardiranjima, savezničke su sile nastojale izbjeći direktne udare na grad-državu. S druge strane, Mussolinijev je režim, svjestan religijskog i simboličnog značaja Svete Stolice, također izbjegavao sukob s papom, iako je među fašističkim krugovima postojala duboka sumnja da Vatikan potajno podržava Saveznike.

Zapravo, Vatikan je tokom cijelog sukoba bio poprište složene diplomatske igre. Papa Pio XII javno je zagovarao mir i humanost, ali je zbog svoje suzdržanosti u osudi nacističkih zločina kasnije postao predmetom određenih kritika. Dok su ga jedni optuživali za šutnju pred holokaustom, drugi su isticali da je upravo zahvaljujući njegovoj diskretnoj diplomatiji u Vatikanu utočište našlo na hiljade progonjenih Jevreja i političkih bjegunaca.

U podzemnim hodnicima i samostanima unutar Vatikana i Rima skrivali su se mnogi od njih, dok je papinska država održavala oprezne kontakte s obje strane sukoba. Istovremeno, vatikanski radio, koji je bio povod za sumnje i propagandne napade, postao je glas razuma i apel za humanost u najmračnijim godinama evropske historije.

Uprkos neutralnosti, Sveta stolica ipak je bombardirana – ne jednom, nego dvaput.

Prvi incident dogodio se 5. novembra 1943. godine, kada je neidentificirani avion nekoliko sati kružio iznad Rima, a zatim bacio četiri bombe na Vatikan. Nastala je značajna materijalna šteta, ali niko nije poginuo. Javnost je tada krivila fašiste ili Nijemce, dok su Amerikanci sumnjali da je avion možda bio njihov bombarder koji je zalutao i slučajno ispustio bombe na pogrešno mjesto. I britanske su vlasti razmatrale mogućnost da je riječ o njihovom avionu, ali su kasnije istrage pokazale da to nije bio slučaj.

Ovaj događaj ostao je misterija sve do početka 21. stoljeća, kada su nova istraživanja otkrila moguće objašnjenje. Ispostavilo se da je nalog za napad dao Roberto Farinacci, jedan od vodećih antiklerikalnih fašističkih političara. On je vjerovao da Vatikan pomoću svog radija šalje šifrovane poruke Saveznicima s vojnim informacijama, pa je navodno naredio bombardovanje radio tornja u Vatikanu. Jedna od bombi zaista je pala vrlo blizu radio-stanice.

Postoji i drugo tumačenje. U septembru 1943. saveznici su pokrenuli propagandnu kampanju tvrdeći da su nacisti okupirali Vatikan i zatočili papu. Te lažne vijesti izazvale su val antinacističkog raspoloženja u Latinskoj Americi, pa je Argentina čak razmatrala prekid diplomatskih odnosa s Njemačkom. Prema nekim historičarima, bombardiranje Vatikana moglo je biti namjerno izvedena operacija Italijana “pod lažnom zastavom” s ciljem da se incident pripiše Saveznicima i da se time oslabi njihova propaganda.

Vatikan je bombardiran i drugi put, u martu 1944. godine, ali taj incident bio je jednostavniji: britanski je bombarder promašio cilj i slučajno pogodio područje Svete Stolice.