Već 1992. postaje stalni član Kamernog teatra 55, u kojem je ostvario neke od svojih najznačajnijih uloga u predstavama poput Buba u uhu, Umri muški, Kidaj od svoje žene, Doktor Šuster i Ujka Vanja. Publika ga je zavoljela i u predstavama Narodnog pozorišta, kao i u filmovima i televizijskim serijama.

Žan Marolt, jedan od najprepoznatljivijih sarajevskih glumaca, ostavio je neizbrisiv trag na pozorišnim daskama i filmskom platnu, iako ga je život prerano odveo. Rođen 25. septembra 1964. godine u Sarajevu, Marolt je u mladosti obećavao kao sportista – bio je juniorski prvak BiH i treći u Jugoslaviji u bacanju kladiva. No, povreda leđa u gimnazijskim danima preusmjerila ga je s atletske staze na scenu, gdje je pronašao svoj pravi poziv.

Nakon Druge gimnazije kratko je studirao na Elektrotehničkom fakultetu, da bi potom slijedio unutrašnji poriv i upisao Akademiju scenskih umjetnosti, gdje je diplomirao 1989. godine. Već 1992. postaje stalni član Kamernog teatra 55, u kojem je ostvario neke od svojih najznačajnijih uloga u predstavama poput Buba u uhu, Umri muški, Kidaj od svoje žene, Doktor Šuster i Ujka Vanja. Publika ga je zavoljela i u predstavama Narodnog pozorišta, kao i u filmovima i televizijskim serijama, među kojima se izdvajaju Viza za budućnost, Lud, zbunjen, normalan, Mliječni put i Dobro uštimani mrtvaci.

Njegov talenat prepoznat je i izvan granica BiH – za glavnu ulogu u TV filmu Elvis 1997. godine nagrađen je, a iste godine u francuskom Angersu proglašen je najboljim mladim glumcem Evrope. Dobitnik je i Mostarske liske za ulogu u predstavi Ženski turbo folk bend.

Žanov život prekinut je 11. jula 2009. godine nakon teške bolesti. Ipak, njegovo ime nastavlja živjeti kroz Fondaciju “Žan Marolt”, koju je osnovala njegova supruga i kolegica, glumica Tatjana Šojić. Fondacija stipendirа studente glume i svake godine 25. septembra, na dan Žanovog rođenja, prihod od predstava u Kamernom teatru 55 usmjerava mladim umjetnicima. Osim toga, od 2016. godine dodjeljuje se i nagrada “Žan Marolt” na festivalu Dani Jurislava Korenića za najbolje glumačko ostvarenje.

Kolege ga pamte ne samo po talentu nego i po njegovoj ljudskosti, bio je, kažu, drag, iskren, duhovit i neposredan. Njegovo ime i djelo ostali su urezani u sarajevsku kulturu, a sjećanje na njega danas se pretvara u inspiraciju za nove generacije glumaca.