Žrtve razornog zemljotresa suočene su ne samo s glađu i hladnoćom, nego i s brutalnim posljedicama zabrana koje žene ostavljaju bez osnovne pomoći
Afganistan je ponovo pogođen razornim zemljotresom jačine šest stepeni po Richteru. Prema podacima talibanskih vlasti, broj mrtvih već prelazi 2.200, a povrijeđenih je više od 3.600. U ruševinama planinskih sela, građevine od blata i drveta pretvorene su u prah, a putevi blokirani, pa su spasilački timovi do mnogih područja stigli tek nakon više od 24 sata.
Za mnoge je već bilo prekasno.
Kada je Bibi Aisha, 19-godišnja djevojka iz jedne od pogođenih dolina, ugledala spasilačke timove koji su stigli tek 36 sati nakon potresa, prva pomisao bila je: „Ja sam izgubljena.“ Kako piše The New York Times, među spasiocima nije bilo nijedne žene. Bibi i druge povrijeđene djevojke i žene ostale su bez ikakve njege jer stroga pravila talibanske verzije šerijata zabranjuju fizički kontakt između žene i muškarca koji nije član porodice.
Posljedica je da su mnoge žene i djevojčice, koje su bile teško povrijeđene u prvim satima nakon potresa, umrle ili ostale bez pomoći, dok su muškarci primali makar osnovnu njegu.
Njemački javni servis DW, čiji su reporteri također pratili situaciju na terenu, podsjeća da u Afganistanu praktično ne postoje žene u spasilačkim i medicinskim timovima. Zato, smatraju stručnjaci, stvarni broj ženskih žrtava vjerovatno znatno premašuje broj stradalih muškaraca.
Ovaj oblik diskriminacije otvara staru ranu: položaj žena pod talibanskom vlašću. Četiri godine nakon što su ponovo zauzeli Kabul, talibani su potpuno izbrisali žene iz javnog života.
Djevojčicama je zabranjeno školovanje nakon trinaeste godine, ženama je uskraćen pristup većini poslova, u mnogim regijama ne smiju izaći iz kuće bez muške pratnje a najnovija odluka vlasti propisuje da djevojčice mogu pohađati školu samo dok ne nauče čitati i pisati.
Posebno je teška situacija u zdravstvu. Ženama je zabranjeno da studiraju medicinu, a liječenje od strane muških ljekara gotovo je onemogućeno. To znači da su u trenucima prirodnih katastrofa žene dvostruko pogođene, prvo kao žrtve zemljotresa, a potom kao žrtve režima koji im zabranjuje elementarnu medicinsku pomoć.
Ujedinjene nacije upozoravaju da je 22,5 miliona ljudi u Afganistanu, polovina ukupnog stanovništva, u stalnoj potrebi za humanitarnom pomoći. Dugotrajna suša, siromaštvo i oštri rezovi međunarodnog finansiranja nakon talibanskog preuzimanja vlasti dodatno su pogoršali situaciju.
„Ovaj zemljotres pogađa zajednice koje su već na ivici preživljavanja“, upozorio je Indrika Ratwatte, predstavnik UN-a za humanitarna pitanja u Afganistanu. „Nalazimo se pred potpunim kolapsom u odgovoru na višestruke krize.“
Talibanski režim, koji i dalje nema međunarodno priznanje, izuzev Rusije, faktički sarađuje s nekoliko država, prije svega s Kinom, koja vidi Afganistan kao važnu kariku u svojoj inicijativi „Pojas i put“, te s Iranom. Time je svijet, u praksi, odustao od vršenja ozbiljnog pritiska za poštivanje ljudskih prava u zemlji.
