Riječ je o strahu od bioloških granica i gubitka moći. Besmrtnost ostaje iluzija, a produženje života do 150 godina, za sada, naučna fantastika. Istovremeno, stvarni izazov je kako produžiti zdrave godine života, smanjiti hronične bolesti i učiniti starost dostojanstvenom

Na prošlosedmičnom obilježavanju 80. godišnjice završetka Drugog svjetskog rata u Pekingu, usred pompezne vojne parade i ceremonijalnih govora, jedan „vrući mikrofon“ uhvatio je razgovor dvojice najmoćnijih svjetskih autokrata – Vladimira Putina i Xija Jinpinga. Tema je bila neočekivana, gotovo nadrealna: ljudska besmrtnost. Prema Putinovim riječima, zahvaljujući biotehnologiji „organi se mogu stalno transplantirati, do te mjere da ljudi postaju mlađi, možda čak i besmrtni“. Xi je dodao kako bi „do kraja ovog stoljeća ljudi mogli živjeti 150 godina“.

Ova scena podsjeća na zaplet iz špijunskog trilera: stariji lideri, opterećeni prolaznošću, šapuću o produženju života dok pored njih koračaju vojske i mladi saveznik Kim Jong-un sa osmijehom na licu. No, koliko je to uopće ostvarivo i šta govori o njihovoj političkoj psihologiji?

Današnja naučna saznanja jasno postavljaju granice. Smatra se da je prirodni maksimum ljudskog života između 110 i 115 godina. Rekord drži Francuskinja Jeanne Louise Calment, koja je živjela 122 godine. Profesor José Viña sa Univerziteta u Valenciji naglašava da „niko do sada nije prešao tu granicu, a s postojećom naukom to nije moguće“.

Razlog je jednostavan: ljudsko tijelo nije mehanički sklop kojem se dijelovi mogu mijenjati bez ograničenja. Čak i kada bi se mogli uzgajati savršeno kompatibilni organi, ćelije, kosti, mišići i, što je najvažnije, mozak – neumitno propadaju. Nema transplantacije koja može zamijeniti svijest ili zaustaviti starenje nervnog sistema. Eksperimenti na životinjama pokazali su da transplantacije ne produžavaju život značajno, dok genetske intervencije u laboratoriji donose tek umjerena poboljšanja.

Biolozi podsjećaju da bi istinska besmrtnost bila u suprotnosti sa samim principima evolucije. Vrsta koja se ne mijenja osuđena je na izumiranje. U knjizi Tajna vječnog života naglašava se da bi „očuvanje genoma bez mutacija značilo kraj evolucije“. Ipak, ljudi već stoljećima prkose prirodnim zakonima, produžavajući život kroz medicinu i poboljšane uslove higijene.

Putin i Xi nisu usamljeni u svojim snovima. U Silicijumskoj dolini tehnološki milijarderi ulažu ogromne sume u biotehnološke projekte koji obećavaju produženje života. Ipak, sve za sada ostaje u laboratorijama i kliničkim eksperimentima. Prava revolucija možda će jednog dana doći, ali sadašnja nauka tek pomjera granice u malim koracima.

Treba podsjetiti da se očekivani životni vijek već gotovo udvostručio: s prosječnih 35 godina početkom 20. stoljeća na više od 72 godine globalno danas. U razvijenim zemljama poput Španije prosjek se približava 84 godine. Međutim, problem je što se dodane godine često provode u bolesti i hroničnim stanjima.

Savremena istraživanja starenja, poznata kao geroscience, fokusiraju se na kvalitet, a ne na puku dužinu života. Tri pravca se posebno ističu: usporavanje metabolizma (hipokalorične dijete, lijek rapamicin), uklanjanje oštećenih ćelija koje izazivaju upalne procese, te epigenetska reprogramacija ćelija s ciljem „resetovanja“ znakova starosti. U laboratorijskim modelima ovo daje obećavajuće rezultate, ali prelazak na ljude ostaje ogroman izazov.

Za sada nema čarobne pilule. Postoje obećavajući lijekovi poput analoga rapamicina, koji starijima poboljšavaju imuni odgovor na vakcine, ili tzv. senolitičkih lijekova koji uklanjaju „stare“ ćelije. Epigenetska reprogramacija je u začecima i nosi ozbiljne rizike. Najrealniji put ka dugovječnosti ostaje jednostavan: zdrava prehrana, fizička aktivnost i kontrola hroničnih bolesti.

Putin i Xi, međutim, nastavljaju tradiciju vladara koji su sanjali o besmrtnosti. Prvi kineski car Qin Shi Huang slao je ekspedicije u potragu za eliksirom života, dok su mnogi evropski i azijski monarsi trošili bogatstva na alkemičare i iscjelitelje. U novije vrijeme Silvio Berlusconi i Nursultan Nazarbajev eksperimentirali su s tretmanima pomlađivanja i genetskim institutima.

Putin je otišao korak dalje: prema nezavisnim izvorima, u Rusiji se ulažu milioni u istraživanja bioprintinga organa i genetskih intervencija, a važnu ulogu ima i njegova kćerka, endokrinologinja Marija Voroncova. Ruski mediji već izvještavaju o eksperimentalnim operacijama u kojima bioštampa proizvodi tkiva direktno na pacijentima. No, dok vrh elite mašta o produženju života, ruski zdravstveni sistem suočava se s nestašicama ljekova i hroničnim manjkom ljekara.

Hot-mic trenutak iz Pekinga otkriva više od pukog hira dvojice starijih lidera: riječ je o strahu od bioloških granica i gubitka moći. Besmrtnost ostaje iluzija, a produženje života do 150 godina, za sada, naučna fantastika. Istovremeno, stvarni izazov je kako produžiti zdrave godine života, smanjiti hronične bolesti i učiniti starost dostojanstvenom.

Umjesto da sanjaju o vječnosti, Putin, Xi i drugi moćnici mogli bi se posvetiti poboljšanju kvaliteta života svojih građana. Jer, kako pokazuju iskustva medicine i historije, nijedna vlast, pa ni život, ne traje vječno.