Treba li posebno isticati da je ovo ujedno i jedan od najstarijih ne samo južnoslavenskih već uopće i slavenskih nereligijskih spomenika narodne provenijencije? Treba li naričito naglasiti da ovaj dokument ne samo da pokazuje dugu tradiciju pismenosti na nekom od slavenskih jezika, već je to istovremeno i važan izvor za praćenje teritorijalnog, kulturnog, historijskog i pravnog kontinuiteta Bosne

Danas je teško pronaći prosječnog govornika bosanskog jezika koji nije čuo za Povelju Kulina bana, najstariji srednjojužnoslavenski štokavski narodni tekst diplomatičkoga tipa, pa se tim povodom 29. dan mjeseca augusta obilježava i kao Dan bosanske pismenosti, zalog trajnog sjećanja na ovaj važni kulturni i historijski događaj.

Treba li posebno isticati da je ovo ujedno i jedan od najstarijih ne samo južnoslavenskih već uopće i slavenskih nereligijskih spomenika narodne provenijencije? Treba li naričito naglasiti da ovaj dokument ne samo da pokazuje dugu tradiciju pismenosti na nekom od slavenskih jezika, već je to istovremeno i važan izvor za praćenje teritorijalnog, kulturnog, historijskog i pravnog kontinuiteta Bosne, kao jedne od srednjovjekovnih država na južnoslavenskom tlu, koja je do današnjeg dana sačuvala i kontinuitet svoga vlastitog imena, i iz čije se osnove razvilo ime bosanskog jezika te etničko i nacionalno ime njezinih žitelja? Treba li napominjati da je Povelja Kulinova odraz ondašnjeg adminstrativnog uređenja Bosne, koja je, očito i ranije, baštinila tradiciju narodne pismenosti? 

Prema rezultatima dosadašnje filološke nauke, pisana je uglavnom ustavnim pismom s elementima poluustava koja pokazuje specifične narodne bosanske osobine i ortografiju koja potvrđuje temelje za posebnu vrstu srednjovjekovne ćirilice koju neki nazivaju naučnici imenuju bosančicom, dok drugi vele da je riječ o specifičnoj, ali ipak bosanskoj ćirilici, koja će se u svojoj uzlaznoj putanji jasno i nedvosmisleno razvijati kao jedno od pisama na srednjovjekovnom srednjojužnoslavenskom tlu, te kasnije trajati i u vrijeme osmanske uprave Bosnom, da bi se u vrijeme standardizacije pisama počela polahko i postepeno svoditi na internu, često i porodično-zavičajnu upotrebu.

Leksika Kulinove Povelje dominantno je slavenska, ali je u njoj evidentiran utjecaj grčke, avarske, latinske, germanske kulture, s osnovicom u starobosanskom gramatičkom sistemu. 

O značaju ovog dokumenta, ali i prije toga o važnosti njezina autora, koji je ostavio dubok trag u bosanskoj i široj južnoslavenskoj kulturi pamćenja, svjedoče dvije zaokružene idiomatske strukture. Jedna je izreka: Za Kulina bana, i dobrijeh dana, koju nije potrebno posebno objašnjavati, a druga je frazema: Od Kulina bana, kojom se označava drevnost i potreba da se iskaže stara historijska referencijalna tačka, od koje se kod nas pamti i koja i danas-danile traje.

Kulinova Povelja ne samo da podsjeća na važan događaj iz historije bosanskog jezika, već implicira naročitu potrebu čuvanja svijesti o kulturnom i historijskom kontinuitetu Bosne.

Alen Kalajdžija diplomirao je 2002. godine na Odsjeku za bosanski, hrvatski i srpski jezik i književnost naroda Bosne i Hercegovine Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, gdje je magistrirao 2007, a doktorirao 2012. godine. Predavao je kratko u osnovnoj i srednjoj školi, a imao je više angažmana u nastavi bosanskog jezika na univerzitetima u Bosni i Hercegovini i inostranstvu. Objavio je samostalno četiri naučne monografije, dvije naučne knjige u koautorstvu, te jednu zbirku priča i jedan dnevnički putopis. Uz skoro 90 naučnih i stručnih radova te 15-ak kulturalnih kolumni objavio je približno 400 naučnopopularnih pojedinačno koncipiranih jezičkih savjeta o bosanskom jeziku. Na mjestu direktora Instituta za jezik Univerziteta u Sarajevu proveo je dva mandata (2013–2021). Trenutno u Institutu ima izbor u zvanje naučnog savjetnika.