Kako je juče objavio sarajevski portal Klix, Ministarstvo vanjskih poslova Bosne i Hercegovine na čelu sa Elmedinom Konakovićem, angažiralo je Mirzu Pilakovića i njegovog kolegu Almasa Šehića, američke građane bh. porijekla, da lobiraju za interese Bosne I Hercegovine u Washingtonu.

To bi, valjda, trebao biti odgovor na vijest da je Milorad Dodik angažirao moćnu izraelsku advokatsku kuću da lobira za njegove interese u glavnom gradu Sjedinjenih Država. Kako je objavio Klix, Pilaković i Šehić potpisali su ugovor s prestižnom američkom lobističkom kućom Continental Strategy s ciljem, kako tvrde, poboljšanja odnosa između BiH i SAD-a te približavanja BiH euroatlantskim integracijama.

Ono što nije pojašnjeno jeste činjenica kako će tačno Pilaković, osoba koja se bavi isključivo ugradnjom klima uređaja u gradu Jacksonvilleu na Floridi, sada povezivati bh. vlasti s administracijom Donalda Trumpa.

Dakle, američki poduzetnik bosanskohercegovačkog porijekla, koji je, kako pretraga na internetu pokazuje, poznat isključivo po svojoj graditeljskoj firmi za ugradnju klima uređaja, postao je ključna figura u lobiranju za interese Bosne i Hercegovine u Sjedinjenim Američkim Državama.

Za Pilakovića se prvi put čulo prije pet godina, kada se sastao s tadašnjim američkim potpredsjednikom Mikeom Penceom u sklopu programa „Bolji dogovor za američke radnike“. Tada je Pence pohvalio Pilakovićevu malu građevinsku firmu Bold City AC zbog ulaganja u razvoj karijera svojih zaposlenika, a Pilaković je izjavio da je proširio poslovanje zahvaljujući smanjenju poreza na dobit. Teško je vjerivati da je nakon tog sastanka Pilaković toliko napredovao kako bi mogao lobirati u ime države, pa makar to bila i BiH.

Almas Šehić, Pilakovićev kolega, nazvao je u razgovoru za Klix ovaj angažman „historijskim momentom“, ističući da je ovo prvi put da neka državna institucija BiH službeno lobira u SAD-u. No, umjesto da ova inicijativa bude prihvaćena s oduševljenjem, javnost je zgrožena činjenicom da se lobiranje povjerava osobama čije iskustvo u međunarodnim odnosima i diplomatiji izaziva ozbiljne sumnje. Šehić tvrdi da on i Pilaković imaju veze kako s republikancima tako i s demokratima u SAD-u, no bez jasnih dokaza o njihovoj stručnosti, ove tvrdnje zvuče više kao prazna obećanja nego kao realna osnova za ozbiljan diplomatski angažman.

Osim toga, ne postoje detaljne javne informacije o njegovom ranijem profesionalnom iskustvu u SAD-u, poput konkretnih poslova kojima se bavio prije ovog angažmana. Neki postovi na platformi X spominju da je Šehić navodno radio u tehničkoj podršci za Microsoft te da je osnovao startup za dostavu bosanskih proizvoda, poput Argeta paštete i Zlatne džezve u Americi na kućnu adresu kupca, no ove tvrdnje nisu potkrijepljene službenim izvorima i treba ih uzeti s rezervom. Ono što je sigurno jest da trenutno djeluje kao lobista i savjetnik u ime BiH, koristeći svoje veze u SAD-u za diplomatske i političke svrhe.

Kako je moguće da osoba čija je primarna djelatnost ugradnja klima uređaja ili prodaja paštete postanu ključne karika u poslovima lobiranja u najmoćnijoj državi svijeta? Ovakav izbor lobista izaziva ozbiljnu sumnju u način na koji se vodi vanjska politika BiH i postavlja ozbiljno pitanje o kriterijima prema kojima se biraju osobe za tako važne uloge.

Pilaković i Šehić možda i imaju dobre namjere, ali njihov nagli skok iz svijeta klima uređaja, paštete i pržene kahve u visoku politiku pokazuje mahalski način vođenja diplomatije, Umjesto iskusnih diplomata i stručnjaka za međunarodne odnose, umjesto da se jasno kaže otkud novac kojim će biti plaćeni lobisti, čini se da se u BiH i dalje preferiraju improvizirana rješenja i ljudi s upitnim kvalifikacijama.

To je potencijalno ozbiljan diplomatski fijasko.