Od posebne državne institucije i glasanja u inostranstvu do organizovanog dočeka na granicama, odnos Republike Turske prema dijaspori godinama se gradi kao dio državne strategije.

Svake godine, početkom ljeta, prema Turskoj kreće jedna od najvećih sezonskih migracija u Evropi. Milioni turskih državljana koji žive u Njemačkoj, Francuskoj, Austriji, Belgiji, Holandiji, Švicarskoj, Bosni i Hercegovini i drugim državama automobilima, autobusima i avionima dolaze u domovinu kako bi godišnji odmor proveli sa svojim porodicama.

Za većinu država to bi bila samo turistička sezona. Za Republiku Tursku to je mnogo više od toga.

Turska već godinama svoju dijasporu ne posmatra kao građane koji su napustili zemlju, nego kao sastavni dio države, njenog društva i njenog međunarodnog utjecaja. Zbog toga je razvijen čitav sistem institucija, zakona i projekata čiji je cilj održavanje veza između države i miliona Turaka koji žive izvan granica zemlje.

Prema zvaničnim podacima, više od sedam miliona turskih državljana i osoba turskog porijekla živi u inostranstvu, od čega se više od pet miliona nalazi u evropskim državama. Najveća zajednica nalazi se u Njemačkoj, gdje danas živi približno tri miliona ljudi turskog porijekla. Velike zajednice postoje i u Francuskoj, Holandiji, Belgiji, Austriji, Švicarskoj, Velikoj Britaniji, Skandinaviji, ali i na Balkanu. Takav broj stanovnika predstavlja populaciju veću od ukupnog broja stanovnika mnogih evropskih država. Upravo zbog toga Ankara posljednjih petnaestak godina vodi politiku u kojoj dijaspora zauzima posebno mjesto.

Dijaspora kao državno pitanje

Godine 2010. osnovana je Uprava za Turke u inostranstvu i srodne zajednice (YTB – Yurtdışı Türkler ve Akraba Topluluklar Başkanlığı). Za razliku od brojnih država koje pitanja dijaspore raspoređuju između više ministarstava, Turska je formirala posebnu državnu instituciju čiji je jedini zadatak rad sa dijasporom.

YTB danas provodi desetine programa. Pruža pravnu pomoć turskim državljanima u inostranstvu, organizuje obrazovne programe, stipendije, kampove za mlade, projekte očuvanja turskog jezika i kulture, povezuje akademsku zajednicu, sarađuje s udruženjima dijaspore i koordinira brojne aktivnosti između različitih državnih institucija. Posebnu pažnju posvećuje djeci rođenoj u Evropi kako bi sačuvala vezu s jezikom, kulturom i identitetom zemlje iz koje potječu njihove porodice.

Istovremeno, YTB nije jedina institucija koja se bavi dijasporom. Važnu ulogu u povezivanju dijaspore s Turskom ima i Unija međunarodnih demokrata (UID – Uluslararası Demokratlar Birliği). Riječ je o organizaciji sa sjedištem u Kelnu koja djeluje u više od 30 država i okuplja građane turskog porijekla kroz kulturne, društvene, obrazovne i političke aktivnosti. UID organizuje brojne konferencije, tribine, omladinske programe, poslovne forume i susrete s predstavnicima turskih institucija, a posebno je aktivan tokom ljetne sezone dolazaka dijaspore u domovinu. Iako nije državna institucija poput YTB-a, UID posljednjih godina predstavlja jednu od najorganizovanijih platformi koja doprinosi održavanju veza između turske dijaspore i matične države, te je često partner državnim institucijama u projektima namijenjenim građanima koji žive u inostranstvu. Zatim Ministarstvo vanjskih poslova, Ministarstvo porodice i socijalnih usluga, Ministarstvo trgovine, Ministarstvo saobraćaja, Generalna direkcija za stanovništvo, diplomatsko-konzularna predstavništva, kao i brojne druge državne institucije imaju posebne odjele koji rade upravo sa građanima koji žive u inostranstvu.

Jedna od najvećih promjena dogodila se 2012. godine. Prije toga milioni Turaka morali su dolaziti u Tursku kako bi glasali na izborima. Nakon izmjena zakona omogućeno je glasanje u ambasadama i konzulatima širom svijeta. Time je političko učešće dijaspore značajno povećano. Na posljednjim predsjedničkim i parlamentarnim izborima glasove je u inostranstvu dalo više od milion i po birača.

Iako Turska nema poseban broj rezervisanih poslaničkih mjesta za dijasporu, političke stranke posljednjih godina veliku pažnju posvećuju upravo građanima koji žive izvan zemlje. U gotovo svim većim političkim partijama postoje posebni odjeli za dijasporu.

Među najpoznatijim političarima koji se godinama bavi ovim pitanjima nalazi se predsjednik Odbora za vanjske odnose AK Partije Zafer Sırakaya, koji redovno obilazi evropske zemlje, prati stanje na graničnim prelazima tokom ljetne sezone i učestvuje u brojnim programima namijenjenim dijaspori.

Ljeto znači “Sıla Yolu”

Svake godine stotine hiljada automobila kreću prema Turskoj. Najveći broj putnika ulazi preko graničnih prelaza u Trakiji, među kojima je najpoznatiji Kapıkule. Tokom ljetnih mjeseci na tim prelazima prolaze milioni ljudi. Država zbog toga svake godine provodi posebne operativne planove. Povećava se broj policijskih službenika, carinika i zdravstvenih ekipa. Otvaraju se dodatne trake za saobraćaj. Produžava se radno vrijeme službi. Na pojedinim prelazima angažuju se i prevodioci, medicinski timovi i mobilne ekipe za pomoć putnicima.

Na graničnim prelazima službenici uz lokume dočekuju građane koji dolaze iz Evrope. Djeci se dijele turske zastave, slatkiši i promotivni materijali. Putnici dobijaju informacije o stanju na putevima, zdravstvenim uslugama i svim važnim kontaktima tokom boravka u zemlji.

Na prvi pogled to mogu izgledati kao male stvari. Međutim, iza njih stoji jasna državna poruka. Država želi pokazati da dolazak miliona ljudi nije samo turistički promet, nego povratak vlastitih građana.

Dijaspora kao ekonomska snaga

Značaj dijaspore nije samo politički. Milioni ljudi koji svake godine dolaze u Tursku ostavljaju milijarde eura u domaćoj ekonomiji. Troše novac u hotelima, restoranima, trgovinama, benzinskim pumpama, građevinskom sektoru i uslugama. Mnogi tokom ljeta obnavljaju porodične kuće, kupuju nekretnine ili ulažu u porodične poslove. Prema ekonomskim analizama, doznake građana koji rade u inostranstvu desetljećima predstavljaju važan dio finansijskih tokova prema Turskoj.

Pitanje koje se često postavlja jeste zbog čega Turska ulaže toliko vremena, novca i institucionalne energije u građane koji već decenijama žive izvan zemlje. Odgovor nije samo patriotizam iako je jedan bitan razlog. Savremene države dijasporu posmatraju kao važan element svoje vanjske politike. Građani koji žive u drugim državama predstavljaju most između dvije zemlje. Oni učestvuju u ekonomiji, nauci, obrazovanju, kulturi i politici država u kojima žive. Istovremeno zadržavaju veze s domovinom. Turska je to prepoznala mnogo ranije nego mnoge druge države.

Zbog toga se posljednjih godina često koristi izraz “güçlü diaspora, güçlü Türkiye” – snažna dijaspora, snažna Turska. Više od nostalgije, odnos Turske prema dijaspori ne završava se na ljetnim dočecima. Organizuju se kongresi, poslovni forumi, kulturne manifestacije, omladinski kampovi, stipendije, akademske mreže i programi za mlade rođene u Evropi. Hiljade studenata svake godine dolazi u Tursku kroz različite programe razmjene. Brojna djeca turskih iseljenika prvi put upravo kroz te programe upoznaju zemlju svojih roditelja.

Lekcija i za druge države

Iskustvo Turske pokazuje da odnos prema dijaspori ne počinje na granici niti završava tokom ljetnog odmora. On se gradi kroz institucije, zakone, političku zastupljenost, obrazovanje. Kroz osjećaj da država zna gdje žive njeni građani i da ih smatra dijelom vlastite budućnosti. U vremenu kada milioni ljudi žive izvan zemlje svog porijekla, dijaspora više nije samo zajednica iseljenika. Postala je važan politički, ekonomski i društveni resurs.

Republika Turska posljednjih godina upravo na tome gradi svoju strategiju.

Dok mnoge države svoje iseljenike primijete tek kada pošalju novac ili dođu na godišnji odmor, Turska je razvila sistem u kojem dijaspora ima posebnu instituciju, posebne programe, kontinuiranu komunikaciju s državom i organizovan doček pri svakom povratku u domovinu.