Iako se turnir predstavlja kao simbol otvorenosti – i, prema riječima predsjednika FIFA-e Giannija Infantina, „globalni praznik jedinstva, povezanosti i strasti” gdje se „ostvaruju snovi ljudi iz cijelog svijeta” – u praksi on služi kao paravan za humanitarnu katastrofu i nastavljeni genocid u Gazi, kao i agresiju protiv Irana.
Fudbalski praznik sa zastavama, povicima navijača i dresovima nacionalnih timova, kakvim se obećava da će biti Svjetsko prvenstvo 2026, oštro kontrastira sa stvarnošću u Gazi. Sjedinjene Američke Države, kao glavni organizator turnira, paralelno finansiraju izraelsku vojnu operaciju u kojoj je, prema podacima lokalnih vlasti, ubijeno više od 72.300 Palestinaca, a najmanje 172.200 ranjeno.
Tome se pridodaje rat koji su Washington i Tel Aviv pokrenuli protiv Irana krajem februara 2026. godine. Teheran je odgovorio napadima dronova i raketa na Izrael, Irak, Jordan i zemlje Perzijskog zaliva gdje se nalaze američke baze. Eskalacija je zauzela važno mjesto u međunarodnoj agendi i otvorila pitanje mogućeg učešća Irana na Svjetskom prvenstvu.
Iako se turnir predstavlja kao simbol otvorenosti – i, prema riječima predsjednika FIFA-e Giannija Infantina, „globalni praznik jedinstva, povezanosti i strasti” gdje se „ostvaruju snovi ljudi iz cijelog svijeta” – u praksi on služi kao paravan za humanitarnu katastrofu i nastavljeni genocid u Gazi, kao i agresiju protiv Irana.
Oštra kritika Katara – i šutnja o SAD-u?
Prije četiri godine, kada se Svjetsko prvenstvo održavalo u Kataru, zapadni mediji pokrenuli su veliku kampanju kritike, fokusirajući se posebno na uslove rada migranata i pitanja građanskih sloboda. Međutim, ta „moralna zabrinutost” primjetno je nestala kada je turnir dodijeljen SAD-u.
Mnoge optužbe protiv Katara imale su obilježja orijentalističkog pristupa, prikrivenog univerzalnim vrijednostima. Poruka je bila jasna: fudbal se ne bi trebao igrati u zemljama koje ne ispunjavaju „zapadne standarde”. To je u oštrom kontrastu s izostankom kritike sadašnjeg organizatora – SAD-a, koji ostaje ključni vojni i diplomatski saveznik Izraela, države koja pred očima cijelog svijeta provodi genocid u Gazi.
Od 1948. godine, od osnivanja Izraela, Washington je Tel Avivu pružio više od 130 milijardi dolara bilateralne pomoći. Ta podrška se ogleda i unutar samih SAD-a – u suzbijanju propalestinskih protesta, uključujući proizvoljna hapšenja, pretjeranu upotrebu sile i prijetnje deportacijom.
Tokom klupskog Svjetskog prvenstva 2025. godine, Gianni Infantino je zajedno s delegacijom stajao iza Donald Trump na konferenciji za medije u Bijeloj kući. Tokom obraćanja, Trump je otvoreno govorio o mogućnosti napada na Iran i hvalio poteze izraelskog premijera Benjamin Netanyahu u Gazi, dok su predstavnici svjetskog fudbala ostali nijemi.
Kasnije su te prijetnje i ostvarene: 28. februara 2026. godine Israel i SAD pokrenuli su vojnu operaciju protiv Irana, u kojoj je ubijen vrhovni lider Ali Hamnei. Uprkos izjavama Infatina da će Iran biti dopušten za učešće na Svjetskom prvenstvu, Trump je faktički osporio tu poziciju, rekavši da je učešće moguće, ali „nije preporučljivo iz sigurnosnih razloga“.
Kao odgovor, ministar sporta Irana izjavio je da nakon ubistva nacionalnog lidera zemlja „ni pod kojim uslovima“ ne može učestvovati na turniru. FIFA nije dala zvaničnu reakciju. Infantino je samo ponovio da će Iran „igrati na Svjetskom prvenstvu“, bez ponude odgode ili sigurnosnih garancija.
U pozadini ovih događaja, reprezentacija Irana je tokom utakmice s Nigerijom krajem marta izašla na teren s ruksacima i crnim trakama, odajući počast više od 165 djevojčica koje su ubijene u bombardovanju škole u Minabu prvog dana rata. Ovaj gest je naglasio kontrast između fudbala kao instrumenta demonstracije moći i fudbala kao nosioca sjećanja i dostojanstva.
FIFA – institucionalni saučesnik?
Organizacija koja je tokom Svjetskog prvenstva u Kataru aktivno govorila o zaštiti ljudskih prava, danas ne reaguje na progon migranata u SAD-u, bombardovanje Gaze i korištenje fudbala u političke svrhe.
FIFA turnir naziva „najinkluzivnijim u historiji“, međutim tokom klupskog Svjetskog prvenstva u SAD-u službenici CBP-a i ICE-a patrolirali su ulazima na stadione. To je izazvalo zabrinutost među migrantima, posebno u kontekstu nedavnih racija u Miamiju, New Yorku i Chicagu.
Prema navodima medija, gledatelji su bili primorani da sa sobom nose dokumente koji potvrđuju njihov legalni status. Zbog toga su se mnogi plašili odlaska na utakmice, uprkos tvrdnjama o sigurnosti. Organizacija za ljudska prava Human Rights Watch dokumentovala je slučajeve racija čak i na sportskim objektima, uključujući stadion Dodger.
Na taj način, dok FIFA govori o „raznolikosti“, država domaćin istovremeno pooštrava migracijsku politiku, deportuje porodice i kriminalizira ilegalnu migraciju.
Trump Tower i FIFA
U augustu 2025. godine list The New York Times objavio je o jačanju veza između FIFA i američke administracije nakon otvaranja kancelarije federacije u Trump Tower u New Yorku.
Na ceremoniji otvaranja, Gianni Infantino pozirao je zajedno s Eric Trump i trofejem klupskog Svjetskog prvenstva. Nakon predsjedničkih izbora u SAD-u, on je također bio jedan od prvih međunarodnih lidera koji je prisustvovao inauguraciji Donald Trump, čime je demonstrirao političku bliskost.
Infantino je direktno izjavio da su „odnosi s Trumpom ključni za uspjeh Svjetskog prvenstva“, naglašavajući tijesnu vezu između fudbala i politike. Istovremeno, FIFA koja tvrdi da je politički neutralna, aktivno komentariše rat u Ukrajini, ali izbjegava izjave o dešavanjima u Gazi.
„Ako fudbal može igrati bilo kakvu ulogu nakon uspostavljanja mira, naravno da ćemo to učiniti“, rekao je Infantino o sukobu između Rusije i Ukrajine.
Gdje su glasovi fudbalskog svijeta?
Na Svjetskom prvenstvu u Kataru njemačka reprezentacija je izašla na teren pokrivajući usta rukama u znak protesta protiv ograničenja slobode izražavanja, što je postalo globalni simbol.
Danas, uprkos svakodnevnim optužbama za ratne zločine u Gazi, takvi gestovi su gotovo nestali: nema akcija solidarnosti, nema javnih izjava, a šutnja postaje sve uočljivija.
U tom kontekstu, pojedini fudbaleri, poput Mesut Ozil i Mohamed Elneny, suočavali su se s pritiscima zbog podrške Palestini.
Kasnije je kapiten australijske reprezentacije Jackson Irvine donirao dio svoje plate za humanitarnu pomoć Gazi nakon utakmice s Palestinom. Njegov doprinos je udvostavljen od Fudbalskog saveza Australije i usmjeren putem fonda igrača uz podršku sindikata fudbalera i organizacije Oxfam.
Irvine je također javno nosio majicu FC Palestina, zbog čega je bio izložen napadima i pritisku, ali je zadržao svoj stav: „Smrt civila je tragedija u svakom sukobu.“
Uprkos takvim primjerima, većina u fudbalskom svijetu radije bira šutnju: izražavanje stava može koštati ugovora, karijere i sigurnosti. Na kraju, autocenzura postaje norma, a komercijalni interesi nadjačavaju moralna pitanja.
Možda glavno pitanje danas nije šta će uraditi FIFA ili šta će reći fudbalske zvijezde, nego kako će se ponašati navijači. Hoćemo li slaviti golove dok se bombarduju bolnice? Radovati se penalima dok se Gazi oduzimaju šanse za opstanak?
Izvor: TRT/Leyla Hamed
