Shomerov uspjeh u izbjegavanju svake kazne nagovijestio je srozavanje vojnih standarda. Odlukom da mu se ne sudi, a potom i njegovim unapređenjem na najviše pozicije, vojska je zapravo poručila svojim vojnicima: ubijajte kako vam volja – smrtna kazna za djecu koja bacaju kamenje je legitimna, čak i poželjna. Genocid u Pojasu Gaze, oznake s natpisom „Mesija“ koje se pojavljuju na vojnim uniformama i slom moralnih granica, rođeni su upravo na prelazu Qalandiyah

Sve do srijede, Odbrambene snage Izraela i Država Izrael vjerovali su da je brigadni general Yisrael Shomer, šef operativne uprave vojske, čovjek potpunog integriteta. Kroz činove se popeo do svoje sadašnje pozicije, jedne od najvažnijih u ratnim uslovima. Univerzitet Reichman dodijelio mu je 2024. godine počasni doktorat na ceremoniji nazvanoj „Izraelsko herojstvo“.

Međutim, u srijedu smo obaviješteni da je načelnik generalštaba odlučio da ga smijeni iz vojske. U saopštenju portparola IDF-a navedeno je da je „Shomerov zahtjev za povlačenje prihvaćen“, što je tek način da se očuva ono što je ostalo od njegove časti.

Shomer je osumnjičen za „zloupotrebu odnosa moći“ i „moralne prekršaje“. Drugim riječima, imao je seksualnu vezu s podređenom osobom. Toliko o Shomerovom potpunom integritetu.

Malo je trenutaka u životu kada možete osjetiti zadovoljstvo zbog nečijeg pada, a ovo je jedan od njih. U srijedu je dočekana zakašnjela pravda. U istinski moralnoj vojsci, Shomer bi bio smijenjen 10 godina i 11 mjeseci ranije.

Petak, 3. juli 2015. godine: prelaz Qalandiyah, nadomak Ramallaha. Shomer, komandant brigade Binyamin sa sjedištem na Zapadnoj obali, bio je zaglavljen u saobraćaju sa svojim vozačem kada je tinejdžer iz izbjegličkog kampa prišao njegovom automobilu i razbio prozor velikim kamenom, gotovo iz neposredne blizine. Shomer je bio bijesan. On i vozač su izašli iz vozila i potrčali za dječakom koji je bježao. Shomer je ispalio tri metka u tinejdžerova leđa s udaljenosti od šest-sedam metara i ubio ga.

Bilo je to, po svim standardima, pogubljenje. Dječak nije predstavljao neposrednu opasnost. Svjedoci su rekli da je Shomer, prije nego što je otišao, nogom okrenuo dječakovo tijelo, onako kako bi se okrenulo tijelo životinje, da se uvjeri da je zaista mrtav. Ni u jednom trenutku mu nije palo na pamet da pozove medicinsku pomoć. Neki su ga kasnije čuli kako se hvali svojim strijeljanjem.

Godinu dana kasnije, glavni vojni tužilac okončao je istragu s obrazloženjem da je ubistvo bilo „operativna nesreća“. Vrhovni sud pravde, koji daje odriješene ruke za ratne zločine, odbacio je u septembru 2020. godine žalbu dječakove porodice na odluku tužioca. Yair Lapid je, naravno, požurio da odbrani kukavičkog oficira koji je ubio dječaka u bjekstvu. Tadašnji načelnik generalštaba Gadi Eisenkot, posljednji među pravednima, odgodio je Shomerovo dalje napredovanje u službi. Eisenkotovi nasljednici su Shomera ponovo vratili na kolosijek za unapređenja.

Shomer nije znao koga je ubio, niti je pokazao interesovanje da to sazna. Mohammad Kosba imao je 17 godina u trenutku smrti. Bio je sin Fatme i Samija Kosbe, njihov treći sin kojeg je vojska ubila. Druga dvojica, Yasir (10) i Samer (15), pogođeni su u glavu u razmaku od 40 dana, u zimu 2002. godine.

Kada sam prvi put posjetio njihov skromni dom u kampu Qalandiyah, upoznao sam njihovog mlađeg brata Mohammada, koji je tada imao četiri godine. U to vrijeme niko nije mogao znati da je Mohammadu suđeno da bude ubijen 13 godina nakon svoje braće, i to od ruke komandanta brigade.

Shomerov uspjeh u izbjegavanju svake kazne nagovijestio je srozavanje vojnih standarda. Odlukom da mu se ne sudi, a potom i njegovim unapređenjem na najviše pozicije, vojska je zapravo poručila svojim vojnicima: ubijajte kako vam volja – smrtna kazna za djecu koja bacaju kamenje je legitimna, čak i poželjna. Genocid u Pojasu Gaze, oznake s natpisom „Mesija“ koje se pojavljuju na vojnim uniformama i slom moralnih granica, rođeni su upravo na prelazu Qalandiyah.

Kao član kibuca Kfar Aza, koji je u trkačkom šorcu i s nožem izašao u borbu protiv terorista koji su upali u njegovu zajednicu sedmog oktobra, Shomer je u to vrijeme zasluženo hvaljen za svoj čin. Ali pravda je konačno stigla u srijedu, posebno u pogledu sjećanja na Mohammada Kosbu. Još jednom su se razotkrile iskrivljene vrijednosti najmoralnije vojske u univerzumu.

Neopravdano pogubljenje dječaka? Unapređenje. Zabranjena afera? Otkaz.