Krajem 18. stoljeća vidjelo da minerali sadrže nepoznate okside (dakle, “rijetke”), koji su postepeno identifikovani, i taj proces nije  bio završen sve do početka 20. vijeka.

U tehnološkom svijetu koji pokušava krenuti ka ekonomiji bez ugljika, promovirajući proizvodnju obnovljive energije i rješenja za električnu mobilnost, potražnja za nizom hemijskih elemenata (a samim tim i mineralima iz kojih se oni ekstrahiraju) naglo je porasla. I to do te mere da je identifikovan niz njih koji se smatraju strateškim, pa čak i kritičnim – kada se uzme u obzir opasnost od dostupnosti i snabdijevanja – za razvoj u narednim decenijama.

Tu spadaju rijetki elementi zemni elementi koji su prisutni u mnogim uređajima koje već neko vrijeme koristimo u svakodnevnom životu (na ekranima mobilnih telefona, računara, tableta, televizora, ozvučenja, automobila, fluorescentnih lampi, itd.) iako možda nismo svjesni toga. Ali ovih dana svi pričaju o ratu između Rusije i Ukrajine, odnosno o zahtjevu predsjednika SAD-a Donalda Trumpa da Ukrajina potpiše sporazum kojim daje SAD-u pravo korištenja nalazišta rijetkih minerala.

Ali šta su to rijetki elementi i šta je u njima toliko čudno? Iznad svega, anahrono ime koje dovodi do zabune, a koje dolazi iz prošlosti u kojoj su minerali često nazivani “zemnim” i za koje se u jednom trenutku – krajem 18. stoljeća – vidjelo da sadrže nepoznate okside (dakle, “rijetke”). Ovo ime je kasnije dato elementima sadržanim u ovim mineralima, koji su postepeno identifikovani, proces koji nije bio završen sve do početka 20. veka.

Treba napomenuti da iako se nazivaju “rijetkim”, što bi moglo navesti da se misli da su rijetki u Zemljinoj kori, oni su zapravo mnogo brojniji od drugih dobro poznatih elemenata. Na primjer, cerij se nalazi na 25. mjestu među najčešćim stabilnim elementima, čak ispred bakra. Lantan i neodim su zastupljeniji od olova, nikla i kobalta. Čak i oni najređi, kao što su tulij i lutecijum, su bogatiji od elemenata u rudi platine. 

Među glavnim tehnološkim primjenama, osim već spomenute upotrebe u ekranima, posebno se ističe upotreba rijetkih zemnih elemenata u permanentnim magnetima, koji su neophodni za električne vučne motore, vjetroturbine, dronove, robotiku i mnoge druge. Izuzetno su važni za naš razvoj u narednim decenijama. Rijetki zemni elementi su također veoma traženi, na primjer, za katalizatore, pigmente, senzore kisika, lasere, kontrastne agense u medicini, razvoj visokotemperaturnih superprovodnika, magnetootporne materijale itd.

Nepoznavanje rijetkih zemnih elemenata u široj javnosti vjerovatno je povezano s činjenicom da oni nisu bili stvarno eksploatisani na industrijskom nivou sve do posljednje trećine 20. stoljeća, dok su ostali hemijski elementi povezani s historijom i razvojem čovječanstva mnogo duže. Iako treba napomenuti da su od tada rijetki zemni minerali imali najveći utjecaj na pripremu i lansiranje novih materijala.

A zašto, ako su bili poznati i nisu bili oskudni, nisu ranije korišteni? U osnovi zato što se ti elementi nalaze u kombinaciji u relativno niskim koncentracijama u mineralima; i zato što izgleda da su povezani jedni s drugima, s obzirom da su njihova hemijska svojstva vrlo slična. Iz tog razloga je potreban poseban tretman, koji je složen, za ekstrakciju svakog od njih posebno, što se prevodi u obradu velikih količina čvrstih materija kako bi se dobila mala, ali vrijedna količina rijetkih zemnih elemenata.

U stvari, tek u drugoj polovini 20. stoljeća dobiveni su u velikom obimu i pojedinačno, što je vrlo važan aspekt jer se ispostavilo da su fizička svojstva (magnetska, optička, itd.) svakog od njih prilično različita, a samim tim i poboljšanja koja mogu donijeti novim materijalima u koje su ugrađeni.

Sada kada su Kijev i Washington objavili preliminarni dogovor o budućoj eksploataciji ukrajinskih minerala, uključujući rijetke zemne elemente, nekih 17 teško dostupnih elemenata neophodnih za energetsku tranziciju, postavlja se pitanje ko blefira u ovoj igri pokera. Jer „Ukrajina nema rijetke minerale“, kaže analitičar Bloomberga Javier Blas. Prije invazije, 2021., Ukrajina je objavila detaljnu PowerPoint prezentaciju kako bi promovirala bogatstvo svog podzemlja. Spomenuto je novopoltavsko nalazište rijetkih minerala. Međutim, sitni otisak Centra za geološka istraživanja Ukrajine priznao je da su “hidrogeološki i rudarski uslovi ležišta relativno teški”. Spominju vrlo nestabilne sorte gline i priznaju da su prilikom bušenja u napuknute stijene “mogući klizišta i plavljenje podzemnih voda”.

Treba napomenuti da je Kina rano shvatila svoj interes i postupila u skladu s tim, tako da trenutno kontroliše više od 97% svjetske ponude rijetkih zemnih elemenata, čineći lance vrijednosti izuzetno ranjivim, sa posljedicama koje proizlaze, posebno za njene glavne konkurente, koji traže načine da ponovo izbalansiraju vagu.

U svakom slučaju, i na žalost, upravo je to bogatstvo kritičnih mineralnih elemenata ono što je Ukrajinu trenutno stavilo u središte oluje velikih sila, sa invazijom, ratom i raznim pokušajima destabilizacije, kao što se često dešava u drugim područjima planete sa visokim strateškim mineralnim resursima, kao što je, na primjer, Republika Kongo (najveći svjetski proizvođač kobaltija i bobalita).