Historija pomjeranja kazaljki na satu zapravo je historija ratne, odnosno ekonomije u krizi, kada se nastojalo pomjeranjem kazaljki na satu dobiti jedan sat više dnevnog svjetla i time uštedjeti na energiji.
Posljednjeg vikenda u martu pomjeramo kazaljeke na satu naprijed. Situacija je to koja iz godine u godinu iznova pokreće polemike o svojoj opravdanosti.
Historija pomjeranja kazaljki na satu zapravo je historija ratne, odnosno ekonomije u krizi, kada se nastojalo pomjeranjem kazaljki na satu dobiti jedan sat više dnevnog svjetla i time uštedjeti na energiji.
Ljetno računanje vremena prvi put se široko prakticiralo usred Prvog svjetskog rata, kada je njemački car Wilhelm II. 1916. godine naredio pomicanje sata unaprijed kako bi se dobio dodatni sat dnevnog svjetla pred večer i tako uštedjelo na potrošnji uglja. To je bila osjetna ušteda za ratnu ekonomiju, a tu praksu su usvojili i saveznici i protivnici Njemačke. Nakon završetka rata, odustalo se od te prakse.
Tokom Drugog svjetskog rata, Adolf Hitler ponovno je uveo ljetno računanje vremena, opet radi uštede energije i više dnevnog svjetla za njemačku ratnu proizvodnju. Nijemci su pomicanje sata uvodili i u zemlje koje su okupirali.
Ljetno računanje vremena pojavilo se ponovno kao ideja u doba naftne krize iz 1973. godine kada je OPEC uveo embargo, a cijene nafte skočile u nebesa i potaknule recesiju, što je opet stvaralo potrebu za više dnevnog svjetla kako bi se ostvarile uštede u ekonomiji. Nakon Drugog svjetskog rata prva je u Evropi primijenila sezonsko vrijeme Francuska, 1976. godine. U SFR Jugoslaviji, pa time i Bosni i Hercegovini, sezonsko vrijeme se primijenjuje od 1983. godine, da bi EU na svom teritoriju sezonsko vrijeme standardizirala 1996.
Ipak, Evropska unija je nedavno odlučila ukinuti sezonsko računanja vremena, ali odluka još nije implementirana. Veći dio Sjedinjenih Država, veći dio Evrope i dijelovi Kanade, Australije, Latinske Amerike, Brazila i Kariba još uvijek podešavaju svoje satove. Ali mnoga su se mjesta širom svijeta u potpunosti isključila iz toga. To uključuje cijelu Aziju i veći dio Afrike. Tokom proteklih 10 godina, Azerbajdžan, Iran, Jordan, Namibija, Rusija, Samoa, Sirija, Turska, Urugvaj i veći dio Meksika prekinuli su tu praksu, prema Pew Research Centeru.
Antologijsko obrazloženje za prekidanja prakse sezonskog računanja vremena pripada Dmitriju Medvedevu. Godine 2011. dok je Dmitrij Medvedev bio predsjednik Rusije, a Vladimir Putin premijer, ova zemlja je odlučila prekinuti praksu pomjeranja sata, a Medvedev je to objasnio ovako: “Mi smo stvarno navikli da svakog proljeća i jeseni pomičemo kazaljke i svi se zbog toga po navici bunimo, jer realno remetimo bioritam, što dovodi do razdražljivosti i svi se ili uspavaju ili bude rano, ne znajući šta će sa sobom u tom satu viška. Da ne govorim o nesrećnim kravama i drugim životinjama, koje ne shvataju prelazak na drugo vrijeme i zašto muzilje dolaze ranije ili kasnije”.
