Dok Milorad Dodik i Dragan Čović u Banjoj Luci ponovo otvaraju konkurs za „muslimansku reprezentaciju“, tražeći kooperativne i „nerigidne“ partnere za podjelu fotelja, izbor u Sarajevu opasno se sužava. Dojučerašnji prvi favorit Nermin Nikšić umjesto koalicionih sporazuma daje izjave u POSKOK-u o aferi “Spengavanje”

Današnji prizor iz Banje Luke djeluje poznato, gotovo poput reprize političke sapunice iz prošlog izbornog ciklusa. Lideri SNSD-a i HDZ-a BiH, Milorad Dodik i Dragan Čović, ponovo su zasjeli za sto, podijelili uloge, proglasili se neprikosnovenim gospodarima srpskog i hrvatskog legitimiteta te poslali jasnu poruku Sarajevu i Bošnjacima: nađite se, dogovorite se, pa nam javite ko dolazi na razgovor.

Scenarij je preslikan, taj dvojac sa zagarantiranim tapijama opet otvara konkurs za „muslimansku reprezentaciju“. Uslovi natječaja su dobro poznati: traže se kooperativni partneri koji ne prave probleme u vezi sa Ustavom, sudovima i Tužilaštvom Bosne i Hercegovine (osim kada ih treba osloboditi nadležnosti), te partneri koji neće imati „rigidne stavove“.

Kako Dodik plastično pojašnjava, ne može bilo ko. Mora se znati red. Čović, u svom prepoznatljivom stilu euroatlantske suzdržanosti, dodaje kako im je izuzetno stalo „ko je u tom kapacitetu ispred Bošnjaka“, jer valja u narednih par mjeseci raspodijeliti fotelje bez previše „nadmudrivanja“.

Međutim, za razliku od prošlog puta kada je izbor bio stvar meke političke trgovine i matematike, ovogodišnji konkurs nudi dramatičan zaplet na pravosudnom frontu. Dok Dodik i Čović u Banjoj Luci glade političke planove i priželjkuju „konstruktivne partneričke snage“, dojučerašnji favorit i predvodnik sarajevske Trojke, Nermin Nikšić, ima prečeg posla, odazivati se na pozive POSKOK-a.

Dokumenti, viber grupe, poruke, namještanje ispita u FUP-u, zapošljavanje rodbine u BH Pošti i presretanje povjerljivih tužilačkih papira o samom premijeru, spisak je u predmetu „Spengavanje“ prilično živopisan. Stoga Nikšićeve političke dionice na banjolučkoj berzi naglo gube na vrijednosti. Akreditacija za „nacionalnog predstavnika“ sve se teže dobija s optužnicom nad glavom, ma koliko kandidat bio spretan u izbjegavanju „rigidnih stavova“.

Time se lepeza potencijalnih partnera iz Sarajeva opasno sužava, SDA sa svojim partnerima ostaje realan izbr zbog izbornog legitimiteta ali je pitanje koliko je SDA prihvatljiva Doidku a pogotovo Čoviću na federalnom nivou. Jer ono što mu je isporučila Trojka (ceste, autoceste, institucije, agencije…) SDA će sigurno tražiti natrag. Stoga je vrlo lako moguće da Čović opet odabere istu „muslimansku reprezentaciju“ koju je sa američkim ambasadorom izabrao nakon prošlih izbora.