Američko gomilanje vojske sugeriše da ekonomska blokada, koju Washington provodi protiv Irana od 14. jula, vjerovatno neće uskoro natjerati Teheran na kapitulaciju. Napadi u Zaljevu posljednjih dana ukazali su na sposobnost Irana da odgovori na percipirane američke prijetnje, kao i na njegovu spremnost da to učini.

Treći američki nosač aviona sa svojom pratnjom stigao je u nedjelju na Bliski istok, čime je dodatno ojačano vojno prisustvo Washingtona oko Irana.

Raspoređivanje udarne grupe nosača aviona USS Theodore Roosevelt dolazi uprkos tome što SAD tvrde da nemaju namjeru obnavljati borbene operacije velikih razmjera te da će nastaviti vršiti pritisak na Iran putem blokade.

„Ne moramo provoditi vojne udare ako isti cilj postižemo ekonomskim sredstvima i ekonomskim pritiskom“, izjavio je 10. novembra američki državni sekretar Marco Rubio.

Međutim, američko gomilanje vojske sugeriše da ekonomska blokada, koju Washington provodi protiv Irana od 14. jula, vjerovatno neće uskoro natjerati Teheran na kapitulaciju. Napadi u Zaljevu posljednjih dana ukazali su na sposobnost Irana da odgovori na percipirane američke prijetnje, kao i na njegovu spremnost da to učini.

U međuvremenu, medijski izvještaji sugerišu da se američka mornarica približava tački pucanja, pri čemu se mornari suočavaju s nestašicom svježe hrane.

Sekretar mornarice Hung Cao poručio je mornarima i njihovim porodicama da se pripreme za raspoređivanja u trajanju od najmanje 11 mjeseci, umjesto standardnih šest, izvijestio je u srijedu američki medij MS NOW.

Produžena raspoređivanja dodatno crpe moral među pripadnicima mornarice, uz rastuće nezadovoljstvo zbog mogućnosti još jednog rata bez jasnog kraja na Bliskom istoku.

Mornarica je rasporedila najmanje 17 razarača kako bi provela američku blokadu iranskih luka, navodno je izjavio Cao. SAD raspolažu flotom od 77 razarača, od kojih se gotovo 30 trenutno nalazi na održavanju.

„Trumpova administracija nalazi se u veoma teškoj poziciji u kojoj pokušava pokazati mišiće i prisiliti Iran na dogovor“, izjavio je za Middle East Eye Omer Ozkizilcik, nerezidentni viši saradnik u Atlantskom vijeću.

„Ali nažalost po [administraciju], njena strateška pogrešna procjena od prvog dana ovog rata glavna je prepreka Trumpu da postigne ono što želi u Iranu.“

Pored pomorske blokade Irana, Washington sada provodi i kopnenu kampanju. Američka vojska uspostavila je formaciju nazvanu Operativna grupa „Željezna kapija“ (Task Force Iron Gate) radi blokade iranskih kopnenih graničnih prijelaza.

Ekonomska cijena rata

Predsjednik Trump proglasio je ovu operativnu grupu u „punoj snazi i dejstvu“ 8. novembra i insistirao na tome da je rat „vojno… praktično završen“ te da su SAD zadovoljne postojećim stanjem (status quo).

„Ne treba nam dogovor s Iranom“, rekao je 12. novembra.

Ne slažu se svi s tom procjenom.

„Vojnim sredstvima američka administracija je sposobna ostvariti taktičke pobjede, ali nijedna taktička pobjeda ne može nadoknaditi strateške greške“, rekao je Ozkizilcik.

Jedna od najdalekosežnijih strateških pogrešnih procjena bila je Trumpova odluka da više povjerenja pokloni obavještajnim podacima koje mu je dostavilo izraelsko rukovodstvo nego procjenama vlastitih savjetnika, prije nego što je pretpostavio da će sama kratka zračna kampanja prisiliti Iran na kapitulaciju.

Prema mišljenju većine analitičara, malo je vjerovatno da bi nova runda sukoba donijela drugačije rezultate.

Zaljevske države također shvataju da bi ih obnavljanje borbi moglo najteže pogoditi. Katar i dalje nastoji posredovati.

„Međutim, za zaljevske države trenutno nema mnogo manevarskog prostora, osim u diplomatskoj sferi i kroz njihov utjecaj na Trumpovu administraciju“, istakao je Ozkizilcik.

Izraelsko-američki rat protiv Irana već je nanio štetu svjetskoj ekonomiji. Njemački kancelar, koji je u početku zagovarao rat, nedavno se požalio da su samo viši troškovi energije koštali preduzeća i potrošače u Evropskoj uniji više od 112 milijardi dolara.

Agencija Moody's procijenila je u oktobru da je rat koštao u prosjeku oko 2.000 dolara po američkom domaćinstvu, zbog veće inflacije i troškova energije. Američki potrošači platili su više od 161 milijardu dolara dodatnih troškova za energiju, prema podacima projekta Iran War Energy Tracker Univerziteta Brown.

Ekonomski troškovi proširili su se daleko izvan Zaljeva, Evrope i SAD-a.

Istraživači procjenjuju da je istočna Azija platila dodatnih 49 milijardi dolara neto troškova za fosilna goriva između marta i augusta, dok je aprilska procjena Programa Ujedinjenih nacija za razvoj (UNDP) predvidjela gubitak ekonomske proizvodnje do 300 milijardi dolara širom azijsko-pacifičke regije.

U međuvremenu, 32 afričke ekonomije suočile su se sa zajedničkim povećanjem troškova energije od 21,9 milijardi dolara, što je gurnulo još milione ljudi u siromaštvo.

I Iran je pretrpio značajnu štetu.

„Blokada i sankcije već nameću znatne troškove Iranu, a čini se da Washington vjeruje kako vrijeme radi u njegovu korist“, rekao je za MEE Hamidreza Azizi, viši analitičar za Iran u Međunarodnoj kriznoj grupi (Crisis Group).

„Ali postoji važna razlika između ekonomskog slabljenja Irana i prisiljavanja njegovog rukovodstva na političke ustupke“, rekao je on.

Nema razloga vjerovati da je Teheran „spreman prihvatiti američke zahtjeve samo zato što se ekonomski uslovi pogoršavaju“, dodao je.

Prema Azizijevim riječima, gomilanje vojske protiv Irana moglo bi ojačati „prisilnu diplomatiju Washingtona održavanjem kredibilne prijetnje daljnjim udarima, dok se istovremeno priprema za mogućnost da Iran vojno eskalira kako bi probio blokadu“.

Ali to također odražava „ograničenja i neizvjesnosti strategije ekonomskog pritiska“, dodao je.

Nestašica municije

Dok političko rukovodstvo Washingtona širi svoje vojno prisustvo, unutar oružanih snaga postoji manje apetita za eskalacijom.

Štaviše, izvještaji u američkim medijima sve su više u suprotnosti s nastojanjima Trumpove administracije da prikaže spremnost za obnovljeni sukob.

List The Wall Street Journal izvijestio je 17. novembra da se Pentagon muči s osiguravanjem kritičnih materijala potrebnih za popunjavanje zaliha presretačkih raketa Patriot, jer ključni dijelovi lanca snabdijevanja ne uspijevaju pratiti vojnu potražnju.

Izvještaj o stanju municije Međunarodnog instituta za strateške studije (IISS) od 10. novembra upozorio je da su američke zalihe municije i dalje iscrpljene. Dodaje se da, iako SAD imaju dovoljno municije za nastavak borbi s Iranom, ostaju ranjive nakon što su potrošile dvije trećine svojih prijeratnih zaliha kritičnih sistema naoružanja.

Osim toga, imati dovoljno oružja za vođenje još jednog rata razlikuje se od posjedovanja strategije sposobne za postizanje političkog rješenja.

Iako su prethodni američki i izraelski napadi nanijeli značajnu štetu iranskoj vojnoj infrastrukturi i političkom rukovodstvu, oni „nisu uspjeli demontirati komandnu strukturu Islamske Republike niti lišiti Teheran sposobnosti da nanese gubitke Sjedinjenim Državama i njihovim regionalnim partnerima“, rekao je Azizi.

„Daljnji udari svakako bi mogli uništiti još vojnih resursa i oslabiti određene iranske sposobnosti, ali malo je dokaza da bi donijeli odlučujući politički ishod“, dodao je.

Centar za strateške i međunarodne studije (CSIS) procijenio je da su tokom 39-dnevne kampanje prije aprilskog prekida vatre američke snage potrošile između 1.060 i 1.430 presretača Patriot, odnosno oko 45 do 61 posto prijeratnih zaliha procijenjenih na 2.330 komada, kao i između 190 i 290 presretača THAAD iz zalihe od oko 360 komada.

„Dok je za lansiranje rakete potrebno samo nekoliko minuta, proizvodnja zamjenskih raketa za sisteme protuzračne odbrane može trajati godinama“, upozorava se u izvještaju CSIS-a.

„Nova runda udara mogla bi stoga ojačati odlučnost Teherana da uzvrati, potencijalno šireći konfrontaciju širom regije i izvan nje“, rekao je Azizi.

„Ovo je centralna dilema za Washington: ima vojnu sposobnost da Iranu nanese ogromnu štetu, ali to se ne mora nužno pretvoriti u sposobnost da prisili Teheran da prihvati njegove uslove“, dodao je.

„Bez realnog političkog cilja i kredibilne diplomatske izlazne strategije, obnovljena vojna akcija nosi rizik od produžavanja sukoba umjesto njegovog rješavanja.“